Bleki – Ezan i mahalaši

 Blagoslovljena noć putanja

 

 

 

Sastala se družba mala

odabrana

u đardinu ispod vidikovca

dvije vatre naložili

vatru manju za rešetku

onu veću za sjedeljku

oko vatre sofre posadili

na brzaka ljube mezu

piće čokanje pristavile

a poneka i šerbe za se

 

svi piju i mezete

tek pomalo i potiho poje

dvori ih pet ašik ljuba

haremskijeh milosnica

ili ih dvore ili ljube

ili na dno skuta liježu

glavu još ne gube

biće vakta

 

rešetka se pazit mora

čekaju Ezan onaj insanski

milozvučni

čekaju onaj Ezan ljudski i umilni

tonom umjereni

još ih je bilo

 

pjesmu prekinuše

jacija je

zrikavci i svitci igru prekinuše

grad je je zanijemo

miris lipa se prosuo čraršijom

mahalom

 

sve upija ezan

vjetrom nošen dodirne biće

koža nashrne

oči zasuze

u duši neka blagost i jecavost

neka se ljubav javlja

nesvjesno pogledava ka Nebu

 

a Nebo to

Bosna-Saraj nebo

što ljepotom

beskrajnim zvijezdama plijeni

kao da se spušta i diže

treperi

upija molitve u slavu Bogu Jedinom

 

čini se da su ezani jacije i sabaha najumilniji

zbog Meleka

zasigurno

 

kad je ezan stao

tišinu je dao

tišinu što čudom se čudi

otkud ta ljepota u čoviječijem glasu

 

– Ja sam zaprepašćena . –

rekla bi pjesma.

– Aajj’ Grad čednosti je to. –

naglasio bi Pjevač.

– Aajj’ Zemlje Božje Milosti čedo.-

pomislio bi ko’ fol pjesnik.

Ti si nam u svemu naj, naj, naj.

 

 

Bookmark the permalink.

Komentariši