Jutro sa Blekijem- Iza maglica

 

 

Maglice usred kape nebeske

su zasjele na svoja mjesta

joj mati moja koliko boja

vidim kožu kako mi treperi

nikako da ih se nagledam

moram smiriti srce da ne poludi

i danju ih sanjam

ne bojeći se noći punog mjeseca

dok u zimzelenu titraju kreature čudne

 

ma ne

nemoj se plašiti

radosno srce moje

to su samo sjene

purpurnog neba

što miluje moj Grad čednosti

koji sa mnom tišinu snova spije

molitva je dušu čvor smotala

malo dalje iza zviježđa

vizije naše Neko milostivo prima










											
Bookmark the permalink.

Komentariši