Cuda ne zbunjuju. Nazivamo ih tako
I tacka. Ali nas iznenadjuju
Obicne stvari. Krotko prihvataju imena
Koja im dajemo, i zadrzavaju ih. Onda,
sa olaksanjem,
Upustamo se u dalje tricarije. Ali, iza
Nasih ledja one se menjaju.
Otkud smo mogli znati.
KATYUSHA
Rastsvietali yábloni i grushi,
Paplylí tumany nad riekói;
Vyjadila na biéreg Katyusha,
Na vysokiy biéreg, na krutói
Vyjadila, piesnyu zavadila
Pra stepnova sízava arlá,
Pra tavo katórava liubila,
Pra tavo chi pisma biereglá.
Oy, ty piesnya, piésenka dievichia,
Ty letí za yásnim sólntsem vslied,
I baytsú na dálnem pagranichie
Ot Katyushi pieredái priviet
Pust on vspómnit diévushku prastuyu,
I uslýshit, kak aná payot,
Pust on ziemliu bierezhiot radnuyu,
A lyubov Katyusha sbierezhiot
Rastsvietali yábloni i grushi,
Paplylí tumany nad riekói;
Vyjadila na biéreg Katyusha,
Unosila pesenku domoy
Ukhodila s berega Katyusha,
Unosila pesenku domoy
Kačuša
Cvjetaju jabuke i kruške,
Razlila se magla nad rijekom.
Hodila na obalu Kaćuša,
Na visoku, strmu obalu.
Hodila pjesmu ona pjevala,
O stepskom orlu sinjem
O onom, kojeg voli
O onom, čija pisma čuva
Oj, ti pjesmo, djevojačka pjesmo
Leti za jasnim suncem
I borcu na fronti dalekoj
Od Kaćuše prenesi pozdrave.
Nek se sjeti djevojke proste
Nek posluša pjesmu koju ona pjeva
Neka domovinu on čuva rodnu
A Kaćuša će ljubav čuvati.
Cvjetaju jabuke i kruške,
Razlila se magla nad rijekom.
Hodila na obalu Kaćuša,
Pjevajući pjesmu od kuće
Hodila na obalu Katyusha,
Pjevajući pjesmu od kuće
Ko vjetar kišni,ko vjetar gnjevni
Kapcima treseš,tražiš me ti!
I pevaš:ja sam haos,tvoj drevni
Prijatelj pravi-otvori mi!
Pritiskam kapke,tako se bojim
Da otvorim mu!Svoj zadnji plam
Koji me greje,svim srcem svojim
Ja čuvam…Ljubav neću da dam!
Doziva haos,smije se meni:
S lancima živiš!Kidaj ih sve!
Znaš da za sreću,o usamljeni
Treba sloboda,a ljubav -ne!
Hladneći,ljubav na izdisaju
Preklinje,šapće molebnu riječ…
Malaksaju ruke,boj je pri kraju,
Malaksaju ruke…Otvaram već!
Nekad, Lidijo, dok ti bijah mio,
dok nisi bila sklona da ti drugi
savija ruke oko bijelog vrata,
bijah sretniji od kralja Perzije.
Prije, dok nisi za drugom čeznuo
i dok ti Kloe nije bila draža,
ime Lidije bilo je slavnije
nego Ilija, boginja Rimljana.
Sada sam posve predan dragoj Kloi
što mi milo pjeva i na citri svira.
za nju bih umro bez ikakva straha,
samo da usud njoj dade da živi.
Za Kalaisa, sina Ornitova,
ja sva izgaram, i on zame gori.
Rado bih za njeg i dvaput umrla,
samo da usud da da živi.
Ali, da stara povrati se ljubav
i da nas opet u tvrd jaram veže
Da plavu Klou otjeram, i da mi
otvori vrata prezrena Lidija.
Premda je onaj i od zvijezde ljepši,
ti nestalniji od laganog pluta
i od burnoga Jadrana nagliji,
s tobom ću rado živjeti i mrijeti.
Utihnu gitara
nikad više u njihovim đardinima ne zasvira
Svirač kad htjede da je spusti
samo je odlepršala
svjetlucavi trag za sobom ostavila
svi je pogledom do neba ispratili
gubi se ali i dalje svira
pogled vrnuše
u Malenu pogledaše
zamalo ne vrisnuše
umorno dete se na ogradu naslonilo
san usnilo
blaženo spava anđelu nalik
pjesnikove ljubičice nevinosti sanja
ukočena sleđena
mrtva se čini
dječak prst na usta stavlja
pst tiho najtiše
dijete spava
prilazi usnuloj
nježno najnježnije
i još nijansu nježnije
bestežinski
toliko je krhka bila
u ruke je prima
ona se meškolji
ona spava
oko vrata ruke mu svija
pribija se uz njega
sanja da poslijednji tango
sa njim pleše
osjeća da sigurna je
ali ne zna da li je to tango amore
ili neki drugi zov ljubavi
niko je više ne može povrijediti
Jes’ kak’ ne!
Sudba je sažaljivo gleda
on je nosi ka ljuljački
koja se sama njiše
malena osjeća
da sigurna je
to je ritam njihovog Tanga Flamenga
ljuljačka se ukipi u jednom trenu
kad muzika poljubcu nagovještaj da
visi snažna i odlučna
ko ženina noga oko muškog tijela
svija se
odlučno drhti
kad joj njih dvoje prilaze
hoće da se poda
on je kretnja blaga
ona zagrljaj mazini
nježnost sjeda
malena baš ko malo dijete
mu se u krilu meškolji
stišće ga i čvrsto ga grli
tango sad sporije suze lije
boji se djevojčica
da snovi ne odlepršaju
sve nešto isprekidano
nemirno diše i uzdiše
kao da jecaje i vrisak stišava
lice joj postaje jecavi korak melodije
on joj kosu miriše i ljubi
misli još uvijek se osjeća na bebu
a tangom se krasi
ljuljačka se polako njiše i njiše
njih dvoje se miluju i miluju
i miruju i miruju
samo muzika boli
on joj nešto šapuće
i spavaju i spavaju
muzika vrišti
on joj još uvijek nešto šapuće
i sanjaju i sanjaju
0n prestaje da šapuće
i umiru i umiru
Bože mili ta djeca zamiru?
muzika ne posustaje
ali se stišava
nije umorna
ali zna
sada su na redu
tišina i tajac
ptice će utihnuti
gledati u djecu što spiju
muzika vidi svi su utihnuli
iščekuju
da onaj demebel pita
hoće li ta milja denari
on je svoje gatanje zavšio
nimalo ih ne iznenađuje
većme razočarano kaže
da nije usnula
on bi je garant zvekno
jer tango flamenko je to
da savim sam siguran
da je to ona ista gitara
sada služi na ispomoć
da se njegovo srce ne skrši
bez otplesanog poslijednjeg tanga
zvuk gitare vuče me ko magnet
ja iskačem kroz prozor
Da šalim se.
još nisam zvizno
skoro
iako nije visoko
samo tri metra i kvarat
oprezno se spuštam
izvijam ruke i visim
još sam elastičan
tango iskustva
i još sam u trećoj deceniji
njena poslijednja godina
da visim i lahurim
lako se otpustiti
a opet i čemu oprez
život je kratka
mila moja
kak bi rekla filjozofi
povjerovao sam
više nikog nikog nemam
da mi ruke pruži
da prisloni grudi i noge na mene
da nam srca otplešu poslijednji tango
nikom ne rekoh
još su mi mudraci šapnuli
da me ne urezile
da me manje boli
Malena ti se sutra udaje
pa ti vidi šta ti je raditi