Autor
Hajro Šabanadžović
Perjasti oblaci Posna zemlja
Đardin buja Zaljubljena ruža bijela
Božur Poljsko cvijeće u zagrljaju sunca
Danas je Subota 24. Maj/Svibanj 2025. godine.
Kažu da je ovo 144. dan ove tekuće godine. Restlovanje je onda lako, ali ćemo vam pomoći, ostalo je još okrugli 221 dan do isteka tekuće.
Tako poete razmišljaju . Tekuća godina. Tekuće godine . Ko biva dani teku . Vakti teku . Kao rijeke ili druge vode. Kao svi kružni tokovi u univerzumu. Sve ima svoj početak i svoj kraj. I onda ponovo. Panta rei.
Bog Mudriosti i Milosti stvori univerzum na principu Pepetum mobile. A insan nikako da to shvati i primi se prave vjere.
Jedina izvjesnost i datost u u Univerzumu i svim svjetovima je Jedini Bog i njegovo stvaranje.
Što bi poete rekle:
Hvala Bogu Gospodaru svijetova.
U prevodu:
Ne budite slijepi, gluhi i nijemi.Na priliku i nepriliku , garant vam je bolje.
kada smo mi
u hladu maslina
zagrljeni ležali
kada smo mi
u kućici cvijeća
nehajne
dodire imali
gledali more plavetno
što teče snovima
bremenito
od ljubavi
nošen neverom nevere
val strašni
otvori se ponor
i…
tada smo mi
počeli suze brati
tada smo mi
očajnički ljubav vodili
Danas je Subota 24. Maj/Svibanj 2025. godine.
Kažu da je ovo 144. dan ove tekuće godine. Restlovanje je onda lako, ali ćemo vam pomoći, ostalo je još okrugli 221 dan do isteka tekuće.
Tako poete razmišljaju . Tekuća godina. Tekuće godine . Ko biva dani teku . Vakti teku . Kao rijeke ili druge vode. Kao svi kružni tokovi u univerzumu. Sve ima svoj početak i svoj kraj. I onda ponovo. Panta rei.
Bog Mudriosti i Milosti stvori univerzum na principu Pepetum mobile. A insan nikako da to shvati i primi se prave vjere.
Jedina izvjesnost i datost u u Univerzumu i svim svjetovima je Jedini Bog i njegovo stvaranje.
Što bi poete rekle:
Hvala Bogu Gospodaru svijetova.
U prevodu:
Ne budite slijepi, gluhi i nijemi.Na priliku i nepriliku , garant vam je bolje.
A DOGODILO SE NA DANAŠNJI DAN
u vremenima naših
prošlih života
nalik
jednom začaranom univerzumu
kome nismo mogli
ili nismo hteli pobjeći
bilo je odlazaka
i bjegova dugih
radi radosti povratka
svuda odi
padni
lebdi
posrni
leti
ali svojoj krhkoj ljubi
se vrni
svom
Gradu čednosti
dođi
Predivni su
Saraj dvori moji
malena moja
zlaćani
kao sunce
padajući zemlji
bijeli i plavi
kao noćna bajka
Ja imao sam drugu; U nje kosa vrana
i mirne ruke behu i obrazi beli,
pa snevah da će jednom moja stara rana
u ljubavi toj novoj moći da zaceli;
Al’ u srce mi zaviri ta divna žena
i u njem sliku tvoju vide jednog dana,
pa od mene ode suzama oblivena.
Dok šumnim ulicama šetam,
il’ ulazim u prepun hram,
nerasudne mladiće sretam,
ja samo jednu miso znam.
Ja kažem: godine će stići,
i svi, koliko ima nas,
pod večne ćemo svode sići
i već je nekom blizu čas.
Kad vidim hrast nasred poljane,
ja mislim: starina će ova
preživeti i moje dane,
ko dane mojih pradedova.
Detence pomilujem često
i reknem “zbogom” u taj mah:
Ja tebi dajem svoje mesto,
ti bićeš cvet, ja biću prah.
I svaki dan, i svaki minut
ja pratim kao kobnu nit,
sve čekam da l’ će slutnja sinut
o času gde je kraj moj skrit.
I gde će doći smrt po mene?
Zelena tinta stvara vrtove, šume, livade,
krošnje gdje pjevaju slova,
riječi koje su stabla,
rečenice koje su zelena zviježđa.
Pusti da moje riječi,o bijela, siđu i pokriju te
kao kiša lišća snježno polje,
kao bršljan statuu,
kao titnta stranicu.
Ruke,struk, vrat, grudi,
čelo čisto kao more,
potiljak jesenske šume,
zube koji grickaju vlat trave.
Zelene pjege, poput zvijezda, osipaju tvoje tijelo,
kao tijelo stabla u pupanju.
Neka te ne smetaju toliki sitni i svijetli ožiljci:
pogledaj nebo kako je zelenim zvijezdama tetovirano.