U magli započinje svjetska smutnja,
po zemlji, u mraku, drveće – luta,
to u vidu grozdova beži vino svježe,
to zvijezde iz kuće u kuću bježe,
to rijeke počinju da teku ka izvorima!
Htela bih da zaspim na tvojim grudima.
U magli započinje svjetska smutnja,
po zemlji, u mraku, drveće – luta,
to u vidu grozdova beži vino svježe,
to zvijezde iz kuće u kuću bježe,
to rijeke počinju da teku ka izvorima!
Htela bih da zaspim na tvojim grudima.
Danas je Srijeda ,8. mart/ožujak, 67. dan 2023. godine.
Konzumirali smo , daklen 67 dana. Ne mremo nikako znati imamo li dovoljno aferima za ostalih 298 dana. Ipak, nada je ono što poslijednje u čovjeku mrije.
Da , danas je i osmi mart, kojeg licemjeri nazvaše , Dan žena. Nema dana muškaraca.Što će im ? Preostalih 365 dana prestupne godine,i 364 ostalih “normalnih” godina,koje ništa ne prestupaju je njihovo. Maksimalna preraspodjela. I dana i isto toliko obaveza.
Vikend je nedavno prošao , da bi mi mogli reći je danas je Nedelja 8. mareca koji žuja u dvitisuće in dvadesetrećoj kuki. Tek tako smo potrošili šeset sedam dana. Molimo se da ovi’ 298 takarli dana ne budu previše tandarli, jer bi smo onda načisto najegrabusili.
Daklen, po računici , koju nismo provjeravali, ispada danas je 67 dan u godini. ovo ponavljamo po hejbeti put da utvrdimo gradico na ovaj mubarek dan. Kad istekne preostaje nam po istoj neprovjerenoj računici koju smo odnekle zboksali , do kraja te iste godine ostalo je još nam okruglo , pa na čoše 298 dana
Danas ćemo vam nećemo ukrasti mnogo vremena .Iako nije vaše, plaćaju vam ga.Ili ga ne plaćaju. Teško je doći do nasušne kore u zemlji pljačkaške bagre i združenih mafijško-zločinčkih poduhvata. A vi ste svo svoje vrijeme prodali krvopijama glasajući za njih. Ko vam sad kriv! Durajte do iznemoglasoti , jer ste tako tražili.
I još kukate.Odakle vam pravo da dišete.Jer ste i svoju i djetinju slobodu prodali, za pregršt ofucanih i lažnih nacionalitiških floskula o skupljanju u torove.
I mislite zajedno ste jači.
Aha ! Kako ne.
Tako vam lakše kože gule i ubijaju vas i vaš djecu , jedno po jedno. Ili vas tjeraju iz prelijepe majke domovine Bosne i Hercegovine,zemlje Božije milosti da lutate po svijetu,kao građani n-tog reda , od nemila do nedraga.
A nema vam boni na dunjaluku ljepše i snenije zemlje od Bosne , divne mile.
Ono koji dočekaju slijedeće izbora nemaju puno izbora. Ili mjenjati glas ili glasati za nacionalističke bagre i fukare dok ih ova ne istrebi. To se takođe odnosi na one “pametne” koji ne glasaju , jer “nemaju” za koga glasti; jer su to sve ista smrdljiva govna , i pozicija i opozicija;jer njihov glas neće ništa promjeniti.
Ima i treća mogućnost.
Ujediniti se – ono ” digla se kuka i motika” i pomela nacionalistiku pogan sa ulica i što je bitnije iz života.
Što bi poete rekle:
-Lipši magarče dok trava grožđe ne rodi.
U prevodu:
-Tražili ste , e eto vam ga!
Prije mnogo i mnogo godina,
U carstvu kraj mora to bi,
Djeva je živjela koju su zvali
Imenom Annabel Lee;
S tek jednom je živjela mišlju:
Da voli i da se volimo mi.
Bio sam dijete i bila je dijete
– U carstvu kraj mora to bi –
Al više neg ljubavlju mi smo se ljubili,
Ja i Annabel Lee –
I zbog toga nebeski krilati serafi
Bili su zavidni.
I to je razlog što jednom davno
– U carstvu kraj mora to bi –
Vjetar se spusti iz oblaka, noću,
Sledivši moju Annabel Lee.
I došli su plameniti rođaci njeni,
Meni je oteli,
Da je zatvore u grobnicu tamnu
U tom carstvu što kraj mora bi.
Zavidjeli su nam anđeli s neba,
– Ni upola sretni ko mi –
Da! To je razlog (kao što znaju
U tom carstvu kraj mora svi),
Što noću je vjetar iz oblaka došo
I sledio, ubio Annabel Lee.
Al ljubav nam bila je jača od ljubavi mnogih
Što stariji bili neg mi –
I mudriji mnogo neg mi –
I niti anđeli, gore na nebu,
Ni podmorski demoni zli
Ne mogu mi razdvojiti dušu od duše
Lijepe Annabel Lee.
Jer mi ne bljesne mjesec, da sne ne donese
O lijepoj Annabel Lee;
Kada zvijezde se stvore, vidim kako gore
Tek oči Annabel Lee.
Tako ležim pokraj svoje drage do zore,
Svoje drage, – drage -, života i mlade,
U njezinoj grobnici uz more,
U njenom grobu uz šumorno more.
46
„Napolje, unutra, ovamo, onamo“:
Magičnih senki predstavu gledamo.
Na sceni* gde Sunce gori mesto sveće
Mi kao fantomi vrtimo se samo.
47
Ako li vino koje si ispio
I ako usne koje si ljubio
U Ništa odu i ti Ništa budeš
Nećeš biti manji no što si bio.
a tijelo
sjeća li se
ili su sitni biljezi
što šaraju plot
tek nijemi zarez u kamenu?
govori li išta ruka
ili kruži uokolo
i pruža ruke prema stvari
da bi se odnekud imala vratiti
u jalovu grudnju na grud?
je li okožda uvlači u se obzorje i svod
tek da primažili nam tepaju kakve tlapnje
treptanje i mig?
zbore li nam šta klecanja
krš od ruku
bruj stopala
ili drugdje taji
i loguje riječ?
Možda smo vam poričali kako smo počeli sa ovim belajom a možda i nismo.
Neko bi rekao da je to nevažno ,jer smo se do guše uvalili ,a ne mremo izići.
A nije nevažno.
Otkad su to Bosna zemlja Božije milosti, Sarajevo Grad čednosti i Modra rijeka nevažni.
Radeći njima u čast , navukli se na riječi,muziku i boje,ne mremo disati. Morali dežure prikantat. Pošandrcali načisto
.Naročito kad su žemski o'praznici u pitanju.
Zaskočimo mi iz svih uglova ,na sve pozicije , frtutma sijeva na sve strane,a žene klimaju glavama,ne ono gore dole,već ono lijevo desno,ko vele blesani bili i ostali.
Zadeverali se mi ko mahnitovi oko ove igračke što naka stranica po stranjskome zove. Čuj molim te lijepo lovo V (v) udvostričili i utrostručili ko da su pijani ili nacisti.Nacisti udvostzručili slovo Z ,pa pokolj napravili.
Ovi Srbalji slovo c učetvorostručili i klanje takođe. Nije ce nego es boni,ne bili. Da se zna ,po naški S . Dva S gore, dva es dolje.To mu dođe 2 SS i 2 SS .Dakle, oni su dvostruki esesovci.Ništa ne imputiramo. Sami sebi na zastavu natandarili i obilježili za sva vremena.Što ti je um!
A ovim našim blentovijama bi bolje bilo…
A i ne bi.! Ko bi trpio taj takarli dever po vaskoliki dan i noć. Što je bilo bilo je,boni i previše za jedno žensko čeljade.Ili nije? Možda još ponekad ,kad žešće zasvrbi. I ponekad kad se prisni. A pođeđe i kad nam se ćefne.A bome ,ponekad i kad ne boli glava.I preventive radi, da ne zaboli glava.I ponekad kad unuče spava.Može i kad mačka drijema,jer oluja se sprema.Ma, može boni,ženski insan uvijek.
Kakvi vas đački dani spopali.To neki, anamo onaj ili hadum izmislio.Od kolijevke pa do groba najljepši su takar (li) dani.Boja u đardinu i mogućnosti preko nekoliko.Ako tome kakvu muziku , cvijetni krajolik ili muziku poridodaš, šta će ti više.Joj koliko je tu perja iskrilo.
Sve mi imamo pune sobe naših,pernatih jastuka,samo prilegneš na njih i sve se samo doziva.Pametan neko izmislio jastuke.Lakše se na njima jastučiti.Da,nema jestuka možda ne bi bilo jastučenja.Ali ženski svijet je pametan.Šiju one šilte,minderluke,dušeke.Ako treba i slamu će uvalit u svaki kut i tkaninu.
Frajeru,dobro smo prošli.Ova naša Vebka,mi joj počeli tepati,aman ko Ljuca Behki ,nam prava izvlakuša kod onih naših ženskih.One u svakoj riječi ili pomisli namah o takarli stvarima. Ne može ćo'ek ni rahat u penziju otići,kažu peznija se mora zaslužiti.
Mi pitamo,i zamalo po glavi ne fasujemo:
-A zakon , a četeres godina godina.
-Zakon je za normalne. Za blesave mahnitove nema penzije dok đardin ne uvene. A uvenut ne može, ako se lijepo i pažljivo svaki dan okopava,zalijeva i ukopava.Jedino ,kad viša sila ili neumitnost kaže: nema više .Fajront.Putnici neka se pripreme za viši nivo.Kontaju oni dohakaće nam višom razinom.
Malo poslije.
Ženski um može smisliti ,što niko ne može.Posebice ako je jastuuuk pri ruci.A kažu ,jastuka na višem nivou će svako imati koliko želi.I šilteta,dušeka,minderluka,slame ,trave i cvijeća.Pa hajd ti ne skontaj neku minderli fintu.
I oni nama sretan vam osmi mart.Kakav vas osmi mart spopao.To je jedini dan kad nam otmete garant takar.Naše se blente nađu u slavlju i uvijek prekrdaše.A od toga nikakve fajde.
Vidimo mi ove se naše raspričale ko koka zrake ,pa na brzinu dokinusmo započeti tekst.
Na našoj stranici Bosna zemlja Božje milosti slike zaplesale nebeske boje domaće radinosti. Vakat im bio.
Mojsije se razletio skoro pa k'o oko harmonike ili Zlate. Sve nešto psuje ,ko takarim grafiku,gdje mi pamet bi ,nuto boje ko velovi bolero tancaju. I uvijek sam volio ekspresije i blesavog Dalija.
Omi se popravio vid,ali samo crno bijelo ganja.Ostalo mu sve sivo izgleda.Kaže i bijele bubrege slabije jede,sve mu ko ćumur krekin izgledaju.A pola uživancije je u boji,pola u ukusu;ako to ne štima stomak ne mre svariti.
Lenji uzeo kist u ruke,pa sve neke leptire šara pa u velove pretvra. Pravda se ukočila mu se ruka. Težak ovaj kist haman ko kašika. Zbog kašike je počeo ko dijete blato jesti ,rukom.
Herci cjevčice i mace idu od ruke.Jes da poneka ispadne nalik kuci ili ženi,ali u nadrealizmu sve sve prolazi.Kaže pitajte Remboa i Bretona.Oni se busali u prsa a pokojna nam nona Berkica bolji ljubavni stih od njih radila.
Evo samo jedan njen nadrirealistički biser :
Šurim morem vitar piri
iz kešine dragog moga
prolitna mu kaka viri
ćeška insan onog svoga.
Deba donio neke žice mislio da se roštilja. Čuti ništa ne kaže. Znamo da razmišlja: takarli stađun doša, u ruku moran kefu jemit ka bi malo gušta i žensku potkačia.Ćemo vidit ča mu pri gre. Jal crna karoca, jel bili sanduk.Trićeg ni.
Dobri obje desne ili lijeve ruke ima.Kako se uzme.Ono desne za ljubav mrakuša.Ono lijeve,krampa za moleraj i ragbi.A i žali se na kičmu.Neka mu,hoće se on tarzanati šeset kuka.
Muzika i slike su naše molitve i zahvalnost gospodaru Gospodaru svijetova.
Svaki dan imamo pet postavki u Galeriji Bosna zemlja Božije milosti.
U 8 29, 13 01, 14 02 in 15 03 uri.ima i rezervne, obuhvatna Ponoćana u 23 29 h.
P.S.
Nekoliko dana nismo nikog pošteno potkačili.Morali bi to nekako nadoknati. Ako ništa ,natakrićemo neku razrooku fukaru. Nemamo dovoljno crnila u svojim dušamo,a i boje nas raznježile. Ali će nas neko zlo bocnuti i eto nas, za sekundu mu vratimo njegove crne i krvave svijetove.
Privodi se kraju ovi stađun. O no tek se zahuktava , a nama je to ko da je pri kraju. Očas posla i nema ga . Konstatovaće se da nije bio previše tegoban, ni takrali. ‘Nako u prosjeku. Ali milijarde i kusur gladnih i raseljenih se ne bi složilo sa našom konstatacijom.
I rekli bi, manite se vi vašeg prosjeka. Po vašem prosjeku u svijetu nema gladnih ni ugroženih. A pola čovječanstva u buli.
Nećemo sad potezati ekologiju i nestajanja vrsta. Bitno je da novac ptistiže u kase krvopija i genocidnih ubica.
No, niko ništa ne nosi gore. Osim savjesti. A to je najbitnije, jer ona će govoriti , biti advokat udruženju pržunista.
Niste čuli za to udruženje.
‘Vako vam to ide.
Sve što radite radite sebi. Bilo dobro ili loše.
I ljudi dobijaju ocjene. Ko prvačići.
Ali ima caka. Ocjene su svedene na najmanju moguću mjeru. Ovaj put ih ima dvije i opisne su. Prošao i pao. Nema treće i nema popravni. Vrlo jednostavno.
Ocijenjeni idu u različitim pravcima. U hladovinu ili pržun.
A pržun vam je vrelina pakla.
E sad znate ko su u udruženju pržunista.
Oni , koje majke nauče kako se otimaju narodske vreće sa zlatom , oliti narodska nafaka. Tu spada i razroka pijačarska fukara. I oni nesuđeni robijaš.U Svetoj knjizi su nazvani Ebu Leheb i imaju i druge i pristaše.
Eto sada smo vam natakarili sve podatke. Vi samo trebate da razvrstate i pobrojite putnike za pakao oliti džehenem.
Ima ih kamara.
Resto neka se fata mindera i uživa.
Joj rahatluka u hladovini.
Kažu ima tamo nako vino , može se guta popiti, ali ne opija i nema mamurluka. Ima i …
Dalje ne smijemo nabrajati. Ima svega lijepoga. Nije EPP, ali bolje kapijati usne, da ne izleti neka nevaljasta riječ.
Uostalom ća vam jemamo trtljati .Uzmite kitabe pa malo nauka primite. Valjaće vam, a bome i trebati.
Što bi poete rekle:
-Joj, što volimo ražanj. Ali ne na svojoj koži.
U prevodu, ili narvaoučenije ako vam je lakše skontat:
-Svaka Cica dođe na kolica, odnosno svaki hajvan , ko biva na roštiljanje dođe.
Sve će ove stvari jošte jednom doći
kao što su bile i kako su prošle,
i ti crni dani, i te plave noći,
i ljubavi , čedne, strasne, dobrodošle;
jednom tamo poslije hiljada, hiljada
i hiljada ljeta opet ćemo naći
ista svježa čula, ista srca mlada,
i taj nježni osmijeh, blagi i domaći.
Tada opet jednom nad svladanim grobom
motrit ćemo svemir novim osvjetljenjem.
Vladat ćemo opet svojim rosnim sobom,
i ljubavnim plačem i požarnim htijenjem;
samo ipak neće tada, nadajmo se,
da nas jošte taru ove brige ružne,
i da polet u vis događaji kose
i plamen za ženom naše usne kužne.
-Pa da barem tada, za hiljadu hiljada
i hiljadu ljeta, i još mnogo veće,
primimo na naša srca uzdišuća,
kao nikad doslije, jedan uzduh sreće.
Danas je Utorak 7. Ožujak / Mart 2023. godine , koja je nesebična ,pa je odlučila da ima isto dana kao i ostale “normalne” istomišljenice, ne prikantavši još jedan 24 satni namet.
Šta pojedine godine neće uraditi, samo da bi se nazvale prestupne. Natakare si dan viška. Ni briga ih ima li pučanstvo penezi za taj dan pride, imaju li muški kuveta za tu noć pride? Samo banu te prestupnice.I onda se vi blentovije snalazite.
67 dana prohujalo s vihorom .
Za takarenje nam ostalo još samo, okruglih 298 večeri, a za poslove i ostale tegobe 298 vidljivih djelova dana. Valja to pametno iskoristiti.
I nemojte se štediti. Što mo'š učiniti namah , učini više puta,jer možda nećeš imati druge prilike.A ako učiniš nekoliko puta, svi su zadovoljni , i ovce i koze.
Što bi poete rekle:
Sve su godine najbolje ako se dobro kuvete.
U prevodu:
Pazite se , jedna će vas ipak natakariti do bubrega. Malo i poviše , ka sredini, bocu ulijevo , gdje neprestamo kucka malena , krvava i živa gruda
Po obalama Jordana kamile Araba blude,
na bregu Siona žreci lažnoga boga služe.
Pod stenam’ Sinaja Vaalove sluge hude
ti gledaš, o, Jehova, kako ti ime ruže,
Pa zašto spavaju gromovi večne slave tvoje?
Tamo gde je prst tvoj ispisao tablice svete
i stopa osveštala pute narodu dobrom tvome;
Tamo gde su slave plamene siluete
pisane munjom tvojom, nijednom samrtnome
nije moguće prići po cenu života svoga.
Nek’ oko tvoje blesne munjinim silnim sjajem
i nek’ padne koplje iz poraženih ruku tiranina
O, da l’ će dugo tiran puniti zemlju vajem
i da li će narod jošte gledati mnogo dana
ostavljen od teb’ hram naš tužan, napušteni?