Fridrih Šiler – Poklonik

 

Jos u rano prolece mladosti,
ja ko mladic putnik posta;
zivot igre i radosti
u ocevoj kuci osta.

Sa nasledjem i imanjem
vesela se rastah lika
pa, s decijim osecanjem,
uzeh staku poklonika.

Mocnom nadom put mi stvoren-
pouzdanje vera salje:
“Put je tebi vec otvoren, putuj”
veli, “samo dalje.”

Sve ka jutru… a gde stoje
zlatna vrata, tu se svraca
udji – tu sve zemno sto je
u vecno se preobraca.

Tu od tame svetlost biva,
sve se menja dabju nocu –
ali vecno tu se skriva
to sto trazim i sto hocu.

Na mom putu stoje gore,
i bujica sve prepreke;
grede mecem na ponore,
a most preko divlje reke.

Stigoh tako jednom zalu:
reka tece ka istoku,
ja se dadoh njenom valu,
predadoh se njenom toku.

Moru grdnom na pucinu
talasa me igra vodi,
odnosi me u prazninu
al’ me cilju ne privodi.

Ah, tu nema vise staze!
Tajne koje nebo krije
na svet zemni ne silaze-
onog tamo ovde nije!






												

Crne rupe / Igrokaz na dan 30.Septembar / Rujan

Danas je Subota 30.Septembar / Rujan 2023. Ako smo pravilno prepisali.

Kažu , prenesite dunjalučanima da je  272 dana odletjelo na zasluženi odmor. u hladovinu .

93 dana će sasvim lagano , postrojeni ko po kanafi  pohrliti   nama u zagrljaj.Mnoge neće ispuštati iz zagrljaja dok  ne odu i povedu ga sa sobom.Nekog u hladovinu , nekog na usijano mjesto.

Dani zaista vrlo ozbiljno i bez imalo popustljivosti obavljaju sve naloge koji su im zapisani.

I a sa ovim današnjim blagim danom  ode prelijepi, raskošne ,sneni i plodni Septembar.

Vrati će se , ako Bog da , još mlađi, ljepši , raskošniji i nadasve bogatiji. Normalno , ako je i njemu zapisano da se vrati.

Valjaće nam svaka Njegova blagodat.I obdan i obnoć. Obdan za radi i šupljanje,obnoć za odmor i…,jasno malo drugašije šupljanje.

A sve što je šuplje treba povremeno napuniti i kako je određeno polako , natenane i na obostrano zadovoljstvo konzumirati.

Baš je ova priroda čudesna. Skontala sve što je šuplje treba se popuniti kako to priliči, konkretnom i potrebnom mjerom.Ni više ni manje nego što treba. Ako je manje neko zapomaže , daj još malo . A ako je previše, nije baš higijenski,  ali to i nije neki problem. Nikad nije previše šupljine puniti.

Eno pogledajte one Crne rupe. Od kada je vijeka , pune se i pune, reko bi čojk pretpavaju se , a ono nikada ih napuniti.I tako će kažu navijek biti , do onog momenta kad se odluči , da  se ovaj navijek preokrene u neki drugi navijek. E tada ne znamo šta će biti. I hoće li se Crna rupa i dalje puniti.

I nemojte da bi se igrali sinonima,inačica, varijanti sa Crnom rupom ; nemate pravo izbora.Šta vam se ponudi uzmite.Ako vam se uskrati plačite ko godina. Ko vam kriv šo niste skontali razliku između crnih rupa i ostališ šupljina?

Što bi poete rekle:

-Šuplji kazan se da zakalajisati , a crna rupa oblajhati.

U prevodu:

-Skrpljeno i oblajhano nije isto što i novo.


												

Dani i riječi lete kao laste u jesen

Po danima do  smo došli ispod stoje . Po pameti smo daleko , veoma daleko ispod stojanke.

Znači , ako nas brojanje na prste ne vara, do kraja godine je ostalo 94 dana. A to je , jopet, kako nam se čini , sve bliže nuli. A tada zna se. Slavlje.

Nekima je do slavlja, nekima i nije.

A opet, mi indiferetni. Ne žalimo, niti se previše radujemo.

Ne žalimo ; jer je bila , kao i svaka druga  prelijepa godina.( Nadamo se da će uz Božiju pomoć biti dosljedna do kraja.)

Ne radujemo se, jer smo za jedan listić kalendara bliži rahatluku.

Ovo je kao kontradiktorno.

A nije.

Jer i ovdje , na ovom dunjaluku je lijepo.

A gore gdje rahatlukom u čudesnim đardinima vječno teku rijeke ?

Pa imamo vakta za gore. A i malo nas strah.

Da li je naše činjenje ili nečinjenje jača strana kantara.

Čak i ako imamo težine ili lakoće , imamo kad greti gore. Tamo će se provesti ostatak bivstvovanja. A to je jako mnogo vremena.

Nezamislivo mnogo vremena..

Mi danas nešto fataljististički raspoloženi. Dobro je to.

Ako dobijemo nogu sa ovog posla, možemo se zaposliti u komunalnom preduzeću da fatamo ljistove.

A možda ufatimo i ono što želimo. Onda ne bi bili fataljisti. Onda bi bili…

Mašta ga mi znamo?

Možda baštovani u đadinu? Rabotali bi oko cvijeća . Okopavali , rintali, kopali , sadili , nasađuvali , kalemili , usađivali , zalijevali , mirisali ,  oblikovali ,mazili , brali …Veoma takarli posao . Ali ća se mere. Tako nam grah pao. A od graha se ne more pobjeći.

Grah je kao sudba ! Đah ga ima , đah ga nema.

Taki smo van mi . Takarli insani.

Svestrani. A opet jednostrani.

Ne m're proći ni jedna nabrajalica, a da ne pomenemo nju.

Neprikosnovenu.

Ženu. Ljepotu radi nas blećaka išćeranu iz Raja.

Ah ta ljepota, milosti i radosti puna.

Vala nek ima i tuge, nemamo ništa protiv. Ali nek dođe poslije.

Sada neuki pitaju poslije čega.

E , vala im ne rekosmo.

Ako nisu do sad’ skontali , mi ih nemamo namjeru prosvijetliti. Nismo levati.

Čujte, molim vas. Grlice i amebe skontali u čemu je štos , a oni bi da pitaju.

Nemaju vremena skontati od prepisivanja i vulgarizama, što pozitivno utiču na sociopatske karakteristike ličnosti sa kompleksom manjkave vrijednosti. A to j'opet korespondira sa plitkoćom uma.

No , to je dobro. Sve je u parovima. Ne mogu svi ljudi biti pristojni, vaspitani i kulturni. Za to treba vremena i stila. I prvenstveno odgoja i dobrote. Naše riječi su ogledalo naše duše. Tuđe riječi su ogledalo tuđeg uma i plićaka.

Nemojte se ljutiti . Ništa lično. Nismo mi krivi što imamo ta neka iščašena dinosaurska razmišljanja o kulturi ,etici , estetici , umjetnosti , vaspitanju …

Nas su tako od malih nogu učili. Isprali nam mozak ljepotom , dobrotom i pristojnošću.

Da bi nas ubjedili natakarili nam dokaze:

Kuran 4.Poglavlje En – Nisa , Ajet 148.

Bog ne voli da se glasno govore ružne riječi. (Tako govore samo) oni kojima je počinjeno nasilje. Bog sve čuje zna .

Stari zavjet – Poslovice 10.31

Mudrost nose usta pravednika, al’ će pogan jezik se presjeći.

Novi zavjet Jevanđelje po Luki

17.1.Reče Isus učenicima svojim: Nije moguće da ne dođe do sablazni, ali teško onome s koga dolazi, 2. bolje bi mu bilo da mu se vodenički kamen objesi o vrat, i da ga bace u more , nego da sablazni jednog od ovih malih .   3 Čuvajte se !

I sada se dunjaluk ibreti kada na taj način razmišljamo i progovorimo. Još nam debelo zamjeraju. A ne bi trebali.

Svako ima pravo na vlastito mišljenje, svako ima pravo na slobodu, pa čak i slobodu kretanja. I normalno, neprikosnoveno pravo proisteklo iz slobode kretanja. Pravo da  budu kreteni.

Ništa osebujno. Samo jedna mala mahalska digresija o birvaktile vremenima. Ima ih još , a i težih. Kultivisanja. Ali nikako ružnih. Sve je uporište našlo u Svetim riječima.

Poučnim, sa humanim porukama i poukama.

I bez zamjerki. Pa , da li smo ljudi ili nismo.

 






												

Igrokaz na dan 28.Septembar / Rujan Pljačkaši i prestupne godine

 

Danas je  kome se posreći Četvrtak 28. Septembra / Rujna ove neizborne i zato prelijepe 2023. godine, računate po nekom natuknutzom  vaskrsnuću.

 

Kažu da je ostalo okruglo 95 dana do kraja ove  godine   i od Isusa napriliku nove ere.

A isto tako vele da je prohujalo okruglih  271 dana, uključujući današnji. nadamo se da se ništa nakardno  neće desiti do kraja godine. Zato unaprijed kažemo : kažemo jezik pregrizli svi apokaliptičari , jehovini svjedoci , kreacionisti i svi hudi i zloguki baštinici papise Ivane.

 

To mu jopet znači da ova godina ima samo 365.dana.Jedna dan manje nego je to uobičajeno u prestupnim godinama, koje nam svake četiri godine poklone po jedan dan viška. Onima kojima poklone. A onima kojima ne poklone  jopet, oduzmu sve dane i nemaju više ni manjka ni viškadana,nego taman onoliko koliko im je  zapisano.

Nama to nekako dođe normalno.

Zapisano ti toliko i toliko dana. Ne m're više ni dana,ma ni boce,  ali niko ti ne moze oduzeti ni jedan sat, ma ni dekiku.

Pravedni neki zapisi.Ni po babi , ni po stričevima , a bome ni po majkama, sakupljačicama opljačkanog narodskog  blaga za svoje riđobrade sinove , pijačarsku fukaru i bezusne  direktore konclogora.

Što bi poete rekle:

– Zaboravite svijeće , tu ni reflektori sa grbavice ne pomažu.

U prevodu:

-Teško njima i teško.

 


												

Papazjanija ili sataraš / Igrokaz na dan 27.Septembar / Rujan

Danas je Srijeda 27.Septembar / Rujan  2023. godine ,napriliku nove ere.

Kažu da je ostalo okruglo 96 dana do njenog  kraja  .

A isto tako vele da je prohujalo okruglih  269 dana.

Leti to vrijeme ko letjelica na mlazni pogon. A to su vam, rečemo biva rakete.

Ako su poznate,naše su , zemaljske,ako su nepoznate onda su nepoznate,odnosno stranjske. E sad ovo

stranjske je pomalo zbunjujuće. Može biti tuzemno i vanzemno. A to tuzemno je napriliku kada Rusi

kažu Sojuz  je naša raketa . Ili kad Ameri kažu Apolo je naš. Daklen Rusima je Apolo  a

Amerima Sojuz vanzemni leteći objekt.

I sada neuko imislili neki izraz NLO ( kažu da je to skraćenica za neidentifikovani leteći objekat) , koji

eto ima njako vanzemno porijeklo.

Joj hablečina!

Tek sada će nastati prava redaljka NLO-a. . Uključili se Kinezi,Europljani ,Indijci sa svojim tuzemnim

letećim objektima, koji su drugim vanzemni neidentifikovani leteći objekti.

Šta mislite kada bi se u tu žurkatu na leteći objekti uključili Marsovci,Alfa Kentaurci ili pak, sačuvaj nas

zlih misli , tamo neki zloslutni Borgi?

Što bi poete rekle:

-Ala bi to bila sveopšta papazjanija .

U prevodu:

-Bolje se fatat sataraša ili đuveča.

Slavljen si Gospode Milostivi / Igrokaz na dan 25. Septembar / Rujan

Danas je  Ponedeljak  25. Septembar / Rujan 2023. godine, treći dan jeseni., a 268 dan u godini.

Znači , ako nas čvorovi kanafe  ne varaju do kraja godine je ostalo 97 dana. A to je opet, kako nam se čini,sve bliže nuli. A tada se ljudi baljeste. Uglavnom. K'o treba im razlog za slavlje.

 

A nama taj dan kao i svaki Božiji dan. Prelijep i slavljenički. Nema ne treba razlog za slavlje.

Život je slavlje. Jer u životu uvijek postoji milosni dar Nebeski:

-Prelijepo biće – žena.

Time smo sve rekli. Onima koji znanje znaju to je sve što treba.

Sa ženom ide ljubav, ljepota, radost , smjeh i djeca. Milina. Jednostavno život je prelijep.

Šta više od života tražiti?

Ništa.

Samo,  svaki dan  , znova i iznova i iznova treba kleknuti na koljena i u skrušenoj molitvi se

zahvaljivati  Sveopćem  Gospodaru na neizmjernoj Milosti i Ljubavi kojom nas obdaruje.

 

Slavljen da si Gospode za vijek vjekova.

Hvala ti

i molim Te

Ti oprosti mi grijehe i taštinu moju.

 

A On sve čuje i zna.

Voli.

Pamti i prašta.

Nezamislivo mnogo..

 

Bez poeta i prevodilaca ,molim.


												

Diskutabilno izvinjenje, a i pleše nam se

 

 

Večeras smo malo tužniji. Ne pada nam na pamet da bilo šta budalesamo ili koga takarimo.

A i pleše nam se.

Bili smo nesmotreni i vjerovatno rastužili jednu prelijepu djevojčicu.

Nemamo nikavo opravdanje. Neznanje ili nepažnja nikad ne isključuje krivicu počinioca.

Zbog toga smo u dilemi da li da pošaljemo poruku koju smo sročili.

Iako ponekad nismo najblagonaklonjeniji čitaocima, ipak moramo od nekoga tražiti savjet da li da pošaljemo pismo isprike koju smo smislili:

“Mila

 

Oprosti mi

 

Ne znama kako sam propustio   tvoje pismo.

Moja zauzetost ne bi trebala biti pravdanje.

Morao sam barem osjetiti da si mi se javila.

Ipak poruka je bila tu skoro dva dana .

 

Dobro, naći  se neka opravdanja.

Jedno  ne baš veliko opravdanje.

Recimo nisam ti htio ometati rođendansko slavlje svojim prisustvom

Ili bojao sam se da te ne naljutim nekom nježnom riječju, pa  ti pokvarim slavlje.

Jer ti si čvrsta dama, pa bi ti u javnosti moje djetinje riječi možda narušile imidž.

 

Znaj da si bila u mislima sa mnom i da sam podigao čašu šampanjca i rekao :

 

„Sretan ti rođendan Jube.

Ovo je tvoja godina.

Obećavam.“

 

I tu sam zastao i zamislio se.

Upitao sam se da li je tom djetetu, toj miloj djevojčici mogu ikako pomoći?

 

Godine nose iskustvo, tamo gdje pameti ima. Meni su govorili da baš i nisam previše glup,

da imam s vremena na  vrijeme nekih bisera.

Mnogo tih bisera sam nanizao.

A nisam nimalo sebičan, volim ih poklanjati, pogotovu tamo gdje se nižu dragulji u jednu prelijepu ogrlicu.

Zaista volim poklanjati i radovati. Bezuslovno .

Imao sam bogat život. Ponekad malo više tužan i tragičan, sli prelijep.

Nije mi ostalo previše neispunjenih želja.

Ne smijem reći skoro  ni jedne , jer  to bi se to moglo na jednom vrlo važnom skupu moglo shvatiti kao konačnost.

A mislim, neka me joj malo, možda mogu ponekog obradovati.

Mila da li ti ikako mogu pomoći, osim ponekad obradovati lijepom  rječju?

Imaš li želja koje bi stranac poput mene mogao ispuniti?

Ili dati ideju da se ona ostvari?

 

Volio bih to.

Mislim da jedno divno dijete poput tebe zaslužuje mnogo više pažnje.

Vidim mnogo neslućene dobrote, iskrenosti i ljepote koje se kriju iza žestoke žene.

I mnogo onoga veoma bitnoga – mnogo čednosti, a što je danas rijetkost i luksuz. “

 

Tu nas poeta prekinuo i kaže dosta više, neće meni ništa ostati za kas'ti.

Šta ćemo pusti mo ga!

-Pa hajd’ kaži?

A on šuti.

Pitamo ga šta mu je.

Šuti.

Navalimo:

-Šta ti je?

-Kriv sam.

-Za šta?

-Sakrio sam poruku.

-Zašto?

– Poželio sam da bez vas   nepozvan odim na  rođendan.

– I?

-Nisu me pustili unutra.

-Kako to?

Neki nalickani mahnitov skonto fol i sa vrata se okreće društvu i kaže :

-Bando imamo jednog prosjaka na vratima. Kinta ili noga u sjedalicu.

Bi usisan , a ne uvučen u prostor iza.

Izađe ona. Prelijepa je i sva nekako paučinasta od nježnosti i čednosti. Zagrli me dobrotom svojom, dade mi deset maraka sadake i reče :

-Idi sad dobri čovječe ovi moji gosti znaju biti neukusni.

Zbunih se i zacrvenih. Prvi put u životu. Nisam joj uspio ni čestitati rođendan.

-Pa dobro, a šta si ti očekivao. Odrtine kao mi , mladima uvijek ličimo na prosjake ili barem sakupljače starih stvari.

A poeta na to reče:

-Među starim stvarima ima i prelijepih riječi i snova.

 

U prevodu:

-Baš je ovi poeta blesav.

 

Rajo šta vi mislite.

Raja šuti. Valjda nisu skontali poentu. Možda jednog dana skontaju i riknu od smijeha ili sjete.

Taki vam je dunjaluk. Iskreno kajanje smatra neprihvatljivim, i većina ne zna da pleše.

 


												

Na ovom dunjaluku je lijepo / Igrokaz na dan 24. Septembar / Rujan

Danas je Nedelja 24. Septembar / Rujan 2023. godine, drugi dan jeseni, a 267. dan u godini.

Znači , ako nas brojanje na prste ne vara, do kraja godine je ostalo 98 dana. A to je opet, kako nam se čini , sve bliže nuli. A tada zna se. Slavlje.

Nekima je do slavlja, nekima i nije.

A opet, mi indiferetni. Ne žalimo, niti se previše radujemo.

Ne žalimo ; jer je bila lijepa godina.( Nadamo se da će biti dosljedna do kraja.)

Ne radujemo se, jer smo za jedan listić kalendara bliži rahatluku.

Ovo je kao kontradiktorno. A nije. Jer i ovdje , na ovom dunjaluku je lijepo.

A gore?

Pa imamo vakta za gore. A i malo nas strah. Da li je naše činjenje ili nečinjenje jača strana kantara. Čak i ako imamo težine, imamo kad ići gore. Tamo će se provesti ostatak bivstvovanja. A to je jako mnogo vremena. Nezamislivo.

Mi danas nešto fataljististički raspoloženi. Dobro je to. Ako dobijemo nogu sa ovog posla, možemo se zaposliti u komunalnom preduzeću da fatamo ljistove.

A možda ufatimo i ono što želimo. Onda ne bi bili fataljisti. Onda bi bili… Mašta ga mi znamo?

Možda dežurni u đadinu?

Taki smo vam mi .

Svestrani. A opet jednostrani.

Ne m're proći ni jedna nabrajalica, a da ne pomenemo nju. Neprikosnovenu. Ženu.

Ah ta ljepota, milosti i radosti puna.

Vala nek ima i tuge, nemamo ništa protiv. Ali nek dođe poslije.

Sada neuki pitaju poslije čega.

E , vala im ne rekosmo. Ako nisu do sad’ skontali , mi ih nemamo namjeru prosvijetliti. Nismo levati.

Čujte, molim vas. Grlice i amebe skontali u čemu je štos , a oni bi da pitaju.

Nemaju vremena skontati od prepisivanja i vulgarizama, što pozitivno utiču na sociopatske karakteristike ličnosti sa kompleksom umanjene  vrijednosti. A to j'opet korespondira sa plitkoćom uma.

No , to je dobro. Ne mogu svi ljudi biti pristojni, vaspitani i kulturni. Za to treba vremena i stila. I prvenstveno dobrote. Naše riječi su ogledalo naše duše. Tuđe riječi su ogledalo tuđeg uma i plićaka.

Nemojte se ljutiti . Ništa lično. Nismo mi krivi što imamo ta neka iščašena dinosaurska razmišljanja. Nas su tako od malih nogu učili. Isprali nam mozak ljepotom , dobrotom i pristojnošću.

Da bi nas ubjedili dali nam dokaze:

Kuran 4.Poglavlje En – Nisa , Ajet 148.

Bog ne voli da se glasno govore ružne riječi. (Tako govore samo) oni kojima je počinjeno nasilje. Bog sve čuje zna .

Stari zavjet – Poslovice 10.31

Mudrost nose usta pravednika, al'će pogan jezik se presjeći.

Novi zavjet Jevanđelje po Luki

17. Reče Isus učenicima svojim: Nije moguće da ne dođe do sablazni, ali teško onome s koga dolazi, 2. bolje bi mu bilo da mu se vodenički kamen objesi o vrat, i da ga bace u more , nego da sablazni jednog od ovih malih . 3. Čuvajte se !

I sada se dunjaluk ibreti kada na taj način razmišljamo i progovorimo. Još nam debelo zamjeraju. A ne bi trebali.

Svako ima pravo na vlastito mišljenje, svako ima pravo na slobodu, pa čak i slobodu kretanja. I normalno, neprikosnoveno pravo proisteklo iz slobode kretanja. Pravo da se bude kreten.

Ništa osebujno. Samo mahalska digresija o birvaktile vremenima. Ima ih još težih. Kultivisanja. Ali nikako ružnih. Sve je uporište našlo u Svetim riječima.

Poučnim, sa humanim porukama i poukama.

Što bi poete rekle:

Bez zamjerki. Pa , da li smo ljudi ili nismo.

U prevodu:

Ima ljudi i ljudi, a ima i hajvana. Napose među ljudima.

Davorin Popović – Pimpek

Davorin Popović – rođen Sarajevo, 23. rujna 1946. – vinuo se među zvijezda iz Sarajeva, 18. lipnja 2001.,  jugoslovenski i bosanskohercegovački glazbenik , pjevač benda Indexi.

Šta reći o Davorinu a da već nije rečeno. O onim zvaničnim , nemuštim biografskim zapisima.

Pimpek.

Bio je kofrčast, ali nije zbog toga dobio nadimak. A tko da zna? Mahala daje nadimke kada i kako joj se prohtije.

Prijepio mu se taj nadimak. Davor se nikad zbog toga ljutio, iako je svako  mogao izgovoriti:

-Hej Pimpeče , đes'ba jaro. Ješta mai…,

On se nije ljutio. vremenom , postajući sinonim grada , zemlje i okolnih dunjaluka  i nadimak se gubio.

Postao je Pjevač.

Ne zbog njegove poštapalice:

-Slušaj ba, da ti Pjevač nešto kaže…

Več zato što se rodio i umro  kao pjevač . Najveći ikad rođen na balkanskim prostorima, a bome i mnogo šire.

Indexi i Pjevač su svijetu darovali smjernice kako se radi filigranski, izbrušeni, poetični rok sa izuzetnom elegancijom i gospodskom finićom , koji je je zadovoljio muzičke i estetske ukuse najstrožeg sudije na svijetu : Sarajevske čaršije.

Pimpek je usnio relativno mlad.

Odlučio je da ode, kada je shvatio da su njegovo Sarajevo Grad čednosti i njegova Bosna zemlja Božije milosti sigurni od zla.(?)

Umro je zadovoljan.

Čitav život je radio ono što je želio i volio.

Bio je PJEVAČ legendarnih Indexa.

Jedino je on imao tu čast da bude njihova ikona.

Sascvim zasluženo.

Iza Indexa i njega je ostao najsavršeniji muzički opus u  globolanim okvirima.

I dok je Grada čednosti biće i Davorina , Indexa i njihove savršene muzike.

I pjesama ljubavnih.


												

Sve žene su prelijepe / Igrokaz na dan 23. Septembar / Rujan 2019.

Danas je Subota   23. Septembar / Rujan 2023. godine, drugi dan jeseni, a 266 dan u godini.

Znači , ako nas abakus ne vara do kraja fodine je ostalo 99 dana. A to je opet, kako nam se čini manje od stojanke. Vala sve sitnije i sitnije.Aferim, eto nam uskoro i nove ljepotice.

Ne znamo što nam u ovom momentu pade Lepa Brena na um. Nije dobro. Ili jeste?

Nije dobro , ono najbitnije, sada se nećemo moći koncentrisati na tekst, već će nam misli bludjeti ka oblinama dana, pardom lijepe blondinke.

Joj kakva li je pusta.

Vala ko i svaka žena. Jer sve su one prelijepe. Valjalo se roditi samo zbog njih.

Od prvog dodire sa ženom vam se ukazuju vizije tog divnog bića. Od samog izlaska u ovaj dunjalučki sjaj , u kome je neprikosnoveni vladar ćula, a bome i duše, ta čarobna žena.

Zatim ide prvi poljubac i osmjeh, polaganje na bjelinu grudi…

Evo ne mremo ni pričat. Stislo nam se u grlu pri samoj pomisli.

I još nam kažu da nismo plačeni da sanjamo. Kako vam boni nije žao ne platiti za te predivne snove i tanane misli.

Joj, a jopet,  nekad nam se i ne radi. Kakve bolan plaća kada se o ženi snovi sniju. Ako treba mi ćemo platiti , samo nas pustite da na miru snijemo.

A bome i… O tom , potom. Nije zgodno sve odavati. Mere nam ko na zlo uzeti.

Ono Tišina i sni. A to je milina i lipo mi je.

Dobro , moramo reći ima tu i bola i tuge. Ali šta je to u srazu sa proživljenom ljubavlju i nježne dodire. Mala maca. A opet koliko smo voljeli te male mace.

Kako je nećeš voljeti tu divnu dušu – ženu. Bijelu damu ili gospođicu? A bome i djevojčicu , što da ne.

Čedne, mazne, lijepe, podatne , snovima nalik.

Meka kao kapljica rose.

Mirisna kao Krhka ruža.

Zanosna kao Labudica dok se uranja u ljubavne igre.

Nježna kao Krhko proljeće.

Obasjana kao lepršavi plam ljeta.

Urešena kao zlaćane jesenje boje.

Bijela i čedna kao zimski dan.

A istoričari i prepisivači kažu nama pišite o onome što je bilo.

Ko da će to pobjeći ili će se promijeniti.

Možemo mi i preskočiti ovo pisanje na današnji dan,i napisati ga sutra i promijeniti naslov u desilo se na jučerašnji dan. Ništa bitno.

Ipak da bi sanjali o ženama kad je nama ćeif ( a to znači uvijek) moramo koju kintu nabaciti , jer to nisu bilo kakvi snovi. To su najljepši snovi.

Čudesni.

A snima se obavezno uspijeva prizvati čedna žena u svaki prelijepi dan.

Zatim te žena iz snova, čarobnice, već umoran od čekanja, jednog dana ukradeš iz snova i glavu položiš na mramorne grudi.

Ah te nježne , bjelokosne grudi. Pa se gubiš u mirisima i uranjaš u plavetne oceane strasti i baildišš se. I sve nešto zahvaljuješ nebu:

-Koji li sam ja sretnik? Imao san se rašta i roditi.

Što bi poete rekle:

-Man'te šuplje priče. Radite nešto konkretno , po mogućnosti čudesno.

U prevodu:

-Ako ste blesavi ili hadumi gledajte ili pravite sapunice.