Nisam Junak
labudičina kći mi ljubav bila
jedina
osmjeh gasi
nestala je sjena njena
pa je tražim
maksumče mi u grudima
tiho plače
godina mu ravna nije
pa je sanjam
teče suza
bistra voda šadrvana
očima mojim
a je volim
a se krvlju duša boji
i žubori što te nema
Da , imala si samo petnaest godina
Proljeće milo moje
ili kjoji dan više
kad brdima si leprašala put leptira šarenih
letjela godinama začarana
kroz aleju
preko polja
preko rijeke
preko mora
mene tražila
i nisi me nalazila
ne gubeć nadu
a si se u snove vraćala
nestašno lijepa
mirišljavo razigrana
nepodnošljivo cvijetna
da bi uvijek u srce moje sletjela
i svu tugu daljine i samoće
traganja i rastanka
moje i tvoje
jednim osmijehom izbrisala.
molio sam se da me nađeš
skrušen ko nevjernik pred smrt
da mi dođeš
da mi dane svjetlijim činiš
ti koja svijetom lutaš
ti od koje cvijeće mirise krade
ti koja samo za moju ljubav živiš
ti koja sa suncem sjaj dijeliš
ti koja meni ljubav daruješ
ti koja mi dušu miluješ
ti iz koje izranja ljepota duge
ti koja si izvor radosti
ti koja nevinost djeteta nosiš
ti koja preko brda i trnja hodiš
ti koja plavetnilo neba oslikavaš
ti koja dubinom mora zračiš
ti koja zvijezde u očima nosiš
dođi mila moja da ti snove poklonim
dođi jedina moja da zajedno pjesme pojemo
dođi ljubavi moja uhvati me rukom toplom
dođi živote moj zagrli me čvrsto jako
dođi meni ljubavi svojoj ljubavi jedina
dođi i ne boj se više mila
ljubav se nije zagubila
Mila
laku noć
za sve tvoje godine
prelijepe
osim mojih
one su dobre
nježne i bolne
vrijedilo je
svaki put se voljelo
kao da je poslijednji
uvijek se tako završavalo
ali zato imamo snove
i dobrotu Anđelu mili
Danas je prelijep dan
stvoren za tugu
i pjesmu
ljubav čista
svakom trenu prisutna
miluju me
tišina i sni
ne znam
možda nisam ti pričao
bila je olimpijada padale su tisuće pahulja bijelih
a oni mi ubijahu Princa malog
malo im bilo
u jednog godini ga tri puta nestaše
o od tada ne prestaju
mila moja
a to je puno puno boli
i danas mila
zaista ga danas
malenog
krhkog druga mog
ponovu ubiše
a ja ne znam šta ću
bez njegovih snova i ljubavi
hvala ti
i molim te
ti oprosti mi
ako danas suzu pustim
i tango to evora
sam sa snovima otplešem
biću dobro
uvijek sam bio
Milostivi
uvijek usliši molitvu
i drugara najdražeg mi vrati
Spušta se duga noć
kafu nema ko da mi pravi
Umorna je Nada moja
a ja nemam riječi
presušila od malene nestanka
a je otišla na bolji svijet
Njenu najviše volim
malo je gorča
i još malo jača
ko njenog oka sjaj
Ali slast te žene
uz kafu prislnjam
Bijelinu njenu ko led
sleđenih kristala srca moga
ove noći prinosim sehari tišine
sne ljubavi moje
Ljubi me
trebaš mi
da umirim oči
na tvojim usnama
zaspem umoran od lutanja
jer trebam anđela
da me brani od svijeta zla
i molim te
kad usnijem
ljubi me
dodir usana tvoj mi godi
kao svila meka
kao treptaj srca
zaljubljenog u milo dijete
zagrli me nježno
toplim tijelom
rukom snenom
dušom čednom
u kojoj beskraj slutim
ljubi me
ne odlazi
ostani tu
do kraja svijeta
ne odlazi
lepšraj i ljubi me
mili anđele
jer volim te
Princezo mila,
Da,
i ovaj dan ,
kao i svaki drugi je savršen.
za ljubav i snove
i rastanak
Tuge su tako snovite u ovi vakat.
Sve počinje da treperi,
krajolik diše novom nježnošću,
đardini jecaju od čežnje
prelijepih krhkih boja.
Priroda bacila mamac.
Zove nas.
A u nama eho prošlih vremena.
Uspomena , što raduju i bole ,
rovare…
Nema predivnih Anđela ,
koje su me primale za ruke,
grlile, voljele,…
A kojima sam srce poklanjao.
Eh, prelijepi život odi dalje.
Proći će ta sjeta ,
bol prošlih vremena,
jer sutra će biti ljepši dan .
Valjda!
A onda?
Tko da zna…
Mila,
ničim se ne opterećuj,
ni prošlošću ,
ni elegantnim cvjetanjem.
Svaki dan vrijedi živjeti.
Pa koliko juče , brinuo sam se za tebe.
I volio te.
Sada želim samo radost na tvom licu.
Eh, da ti povjerim jednu tajnu.
Ne brinem se ja za svoju d'bru djevojčicu
prelijepu krhku ružu.
Jaka je moja malena.
jedinstvena kao žar ptica.
Vratiće se još jača ,
nesalomljivija i vedrija,
da radost sije.
Volim dopisati
šta ću takav sam
ne volim zalazak dodira
Volim te Sunčice.
Javi se ponekad ,
tek da znam da lepršaš.
Vjenčanicu u sehari držiš
ubećo je da će doći
laganice dušu tiho pržiš
možda čak i ove noći
on je rano zorom pošo
ponio je čak i cvijeće
ali do tebe nije došo
nisi bila za te sreće
vukovi ga safataše
na po puta
saletješe pa preklaše
rano ljuta
vukovi a insani
gusala krvavih poj
veliki su jarani
sinjih kukavica soj
vjenčanicu naftalin sada krasi
negdje gore miris sa tavana
dok ti hodiš po grobljanskoj trasi
skupljaš kosti svog milog drgana
tužiš pjevaš i uzdišeš
da ga ne srete kamo sreće
sve se više baildišeš
ucrkvi za te gore svijeće
vjenačnica bijela nenošena
jezeru si tuge darovala
tvoja ruka isprošena
zalijevana suzama uvenula
kuda sada djevo mila
ni od ovog ni od onoga
svijeta više nisi krila
ljubav svoga jedinoga
samo malo luče malo
sunce se nestašno smiješi
nije ti sve darovalo
šalje nekog da te tješi
ti nemaš nikakve vjenčanice
kako ćeš pred dragog novog
nič ne brini krhka djevojčice
bitno je da je sa svijeta ovog
vjenčanica lebdi nova
u duši je muzika stara
samo trepti puna snova
od nebeskog milodara
Ne znam kako se pišu rastanci
Ne znam kako se pušta ruka
ja je neću pustiti
nemoj ni ti
Hvala ti molim te oprosti mi
Budi mi dobro čuvaj se
i dalje sanjaj bajke
Volim te
reče opraštajući se od mene
kradljivica mojih snova
a srca naša
šta s njima
nijemi duša moja
šta ona ima da se pitaju
osim da se nadaju
srešćemo se ispod kavala
kad u maju potonjem
ka tebi polete rode
Gdje je radost
tu je tuga
gdje je ljubav
tu je dušman
u sebi mračnjaštvo bludnice nosi
jednog sunčanog majskog dana
nebo je tišinu spustilo
misli dunjaluk oluja se sprema
ptice nestale sa safirli neba
cvijeće prestalo da miriše
Ezani su preskočili sabah i podnevni vakat
ljudi su zabezeknuti
to se nikad u Gradu desilo nije
Sunce ne sija
jedan ga oblak zaklonio
uporno ga u korak prati
ne da oko da proviri
kaže dolje jedno dijete siluju i kolju
nije tebi gledat
poslije je kiša padala četrdeset dana i noći
ništa ne pomaže
djecu i dalje siluju i kolju
dani su i dalje prelijepi
tuga se odselila sa dunjaluka
više ne podnosi boli