Jutro sa Blekijem – Vjenčanica

Vjenčanicu u sehari držiš

ubećo je da će doći

laganice dušu tiho pržiš

možda čak i ove noći

on je rano zorom pošo

ponio je čak i cvijeće

ali do tebe  nije došo

nisi bila za te  sreće

vukovi ga safataše

na po puta

saletješe pa preklaše

rano ljuta

vukovi a insani

gusala krvavih poj

veliki su jarani

sinjih kukavica soj

vjenčanicu naftalin sada krasi

negdje gore miris sa tavana

dok ti hodiš  po grobljanskoj trasi

skupljaš kosti svog milog drgana

tužiš pjevaš i uzdišeš

da ga ne srete kamo sreće

sve se više baildišeš

ucrkvi za te gore svijeće

vjenačnica bijela nenošena

jezeru si tuge darovala

tvoja ruka isprošena

zalijevana suzama uvenula

kuda sada djevo mila

ni od ovog ni od onoga

svijeta više nisi krila

ljubav svoga jedinoga

samo malo luče malo

sunce se nestašno smiješi

nije ti sve darovalo

šalje nekog da te tješi

ti nemaš nikakve vjenčanice

kako ćeš pred dragog novog

nič ne brini krhka djevojčice

bitno je da je sa svijeta ovog

vjenčanica lebdi nova

u duši je muzika stara

samo trepti puna snova

od nebeskog milodara






											
Bookmark the permalink.

Komentariši