Snovi se ponekad ostvare, ako ih uporno sniš i želiš .
Tako kažu.
Uvijek ti snovi,samo se gomilaju,a ja ih ne smijem u pisma pretočiti.
Boli nedostajanje.
**
Mila Moja
uvijek radim ono što mi srce kaže.
Jedino za pjesme (?) i slike nisam nikada nikoga pitao,
ni srce.
To je nešto što se samo od sebe rodi.
Volim snoviđenja.Vjerujem da u njima poruka za nas ima.
Nikad ne rumačim snove.
Zabnranjeno mi , a mogu da zabole.
Sinoć usih jedan san.
Djetinji je, ali iskren.
Usidih se da ti ga pošaljem.
**
Oprosti mi malena,
Sinoć ti htjedoh poslat poruku.
Osluškivao sam hoće li mi srce reći da mi se javljaš.
malo sam čekao (dva -tri sata )
Pomislih, bebica moja spava .
Bio sam nešto umoran,
pa,obandačio smamse.
Zaspem obučen i sretan,jer te u srcu nosim.
Što ti je čovjek?
Malo nade imam.
A opet puno topline,dobrote i ljubavi,
djetinje čednosti u srcu, od tebe primam.
Takva vam je ta Princeza Tea
Djevojčica moja.
I kad šuti ,znam da mi milost,
radovanje snije.
I usnijem san.
Ti došla.
Kucaš.
Siđem dolje da ti otvorim vrata.
Bez pitanja uđe neki blagi povjetarac u Galeriju.
Slegnem ramenima, mislim baš sam lud,
nema dijete pametnijeg posla nego budit Galeristu.
Jer sada sam samo to.
Galerista.
Tako se osjećam kada dodire nemamo.
Tada sam se osjećao slikarem i poetom.
Stresem se , šta ću.
Navikao sam.
Život ide dalje,kažu neuki.
Ali ne ide.
Zastane u onoj tački kada ne očekuješ mnogo toga.
Samo dan za danom.
Kada pristaješ na ono:
-Možda jednom navrne.
Ostavim otvorena vrata,za svaki slučaj.
Možda čujem glasić:
-Ja došla!
Ili barem šapat:
-D'bro , evo me.
I djetinji smijeh.
A meni damari biju,
eto Princeza mi došla.
A u onom danu za danom,
kompjuter upaljen.
Nema čak ni poruke od moje bebice.
Moga radovanja.
I danas bijah malo tužan.
I sve se nadam da ću ti reći:
-Evo sada ja puko od radosti.
Malena mi piše, raduje me.
Javlja da se vraća.
A tada…
Možda me zavoli dovoljno da joj mogu pisati,
Riječi nježne, riječi…
**
Piši ponekad Mila mila,
Lomićeš jedno ogromno nedostajanje.
Uglavnom.
Prijatan ti dan Princezo
I sni.
Sanjaj naš Ocean,Tišina i sni.
Prelijep je.
Nisma ti pričao o njemu..
Neki drugi put.
Žurim da te danom radujem.
Hoću večeras da ti još ljepše pišem
Jer malena …
Život je prelijep ,
Ti si u njemu.
**
A sada ,
ti što predivne riječi u stihove kuješ,
i raznosiš ih vjetrom ,
da vaseljanu nježe,
reci nedoumičnom,
-Da li ovo vrijedi objaviti?
Ime će neukim škripati,
no to nas nije briga.
Prelijepo ime za anđela kojeg snim,
a čiji lik tek u slikama svojim nazirem.
Ugadan ti Princezo
ovaj prekrasni jproljetni dan.
Volim ovake dane.
Elegični su ,
a opet bremeniti bojama i ljubavlju.
Tvojom i mojom.
