BAJKA SREBRENA ** "Čitaj počinjući Imenom svoga Gospodara koji je sve stvorio. “* Oh, moj Gospodaru Svaki Tvoj dan je stvoren za rađanje. Svaki Tvoj dan je savršen za življenje. Svaki Tvoj dan je divan za umiranje. Svaki Tvoj dan je prelijep za pjevanje. O Tebi Bože Jedini. O Bosni zemlji Tvoje Milosti. O Sarajevu Tvome Gradu čednosti. O Modroj rijeci bisernoj O Gradu srebrenom Tvojem O nama O ljubavi O oprostu J o j samo treba da krene ova blagorodna bajka Oh , my Lord Oh , my Lord I Dio ** U ovom – od svih ratova najhrišćanskijem Majko Srerbrenička Sestro Sreberna Bosna zemlja Božije milosti klana je četrdeset mjeseci dan za danom bez prestanka Zemlja ista imena ista četrdeset godina poslije istorija se ponavlja protagonisti ko’ drugi ali nisu samo dvije generacije i šest vijekova mlađi su U zemlji srebrom optočenoj U Zemlji Božje Milosti Na brdovitom balkanu deset i pol hiljada djece-žena-ljudi zvjerski je mučeno pa onda ubijeno u jednom jedinom najkrvavijem od svih monstruma danu O Majčice draga Majko Srebrenička vodili su sela u potocima sve odreda žene – djecu – muškarce Oj, Sejice mila Sestro Srebrena vodili su sela u žicama žene- djecu – muškarce ne ostaviše nikoga Bijaše – nas deset i po hiljada pod suncem sleđenim dođoše neki od srbalja – ostavština homo primogeniusa kanibalisa oni’ sa vjekovnim ludilom oni sa šest vjekova tam – tam'a gusala i kukavičluka sa kosovskih ravnica što prizivaju duhove mrtvih dođoše srpske zvijeri neljudi Oj, Majčice draga Majko Srebrenička Sunce sleđeno – kuda sa svojim hiljadama Oj , Sejice mila Sestro Srebrena Sunce sleđeno kuda sa svjim hiljadama Ostade – nas devet i po hiljada po putevima krvavim u žice vezanih dođoše neki od srbalja– ostavština homo primogenisa kanibalisa oni’ sa vjekovnim ludilom oni’ sa šest vijekova tam-tam'a gusala i bijede dođoše srpske zvijeri neljudi Oj ,Majčice draga Majko Srebrenička Putevi krvavi Kuda sa svojim hiljadama Oj ,Sejice mila Sestro Srebrena livade krvave kuda sa svojim hiljadama 0stade – nas 0sam i po hiljada po gorama zelenim dođoše neki od srbalja ostavština homo primogenius kanibalisa oni’ sa vjekovnim ludilom oni’ sa šest vijekova tam-tam'a gusala i jada dođoše srbi sa kandžama neljudi Oj, Majčice draga Majko srebrenička Gore zelene kuda sa svojim hiljadama? Oj , Sejice mila Sestro Srebrena Gore zelene kuda sa svojim hiljadama Ostade – nas sedam i po hiljada po poljima Zlaćanim dođoše neki od srbalja- ostavština homo primogenius kanibalisa oni'sa vjekovnim ludilom oni’ sa šest vijekova tam-tam'a gusala i čemera dođoše srbi sa rogovima neljudi Oj, Majčice draga Majko Srebrenička Polja zlaćana kuda sa svojim hiljadama Oj Sejice mila Sestro srebrena Polja zlaćana kuda sa svojim hiljadama Ostade – nas šest i po hiljada na tratinama Rosnim dođoše neki od srbalja- 0stavština homo primogenius kanibalisa oni’ sa vjekovnim ludilom oni’ sa šest vijekova tam-tam'a gusala i čemera dođoše srbi sa kamama neljudi Oj, Majčice draga Majko Srebrenička Tratine rosne krvave kuda sa svojim hiljadama Oj Sejice mila Sejo Srebrena Tratine rosne krvave kuda sa svojim iljadama ostade – nas pet i po i hiljada po njivama Plodnim krvlju uzoranim dođoše neki od srbalja- ostavština homo primogeniusa kanibalisa oni’ sa sa vjekovnim ludilom oni’ sa šest vijekova tam-tam'a gusala i ropstva dođoše srbi sa sjekirama drvosječkim neljudi Oj,Majko draga Majko Srebrenička Polja plodna krvlju uzorana kuda sa svojim hiljadama Oj, Sejo mila Sestro srebrena Polja plodna krvlju uzorana kuda sa svojim hiljadama ostade – nas četiri i po hiljade pod nebom Plavim žalosnim dođoše neki od srbalja ostavština homo primogeniusa genocidnog kanibalisa oni'sa vjekovnim ludilom oni sa šest vjekova tam-tam'a gusala i vukoderina dođoše srbi sa žicama bodljikavim neljudi Oj, Majčice draga Majko Srebrenička Nebo plavo žalosno kuda sa svojim hiljadama Oj, Sejice mila Sestro srebrena Nebo plavo žalosno kuda sa svojim hiljadama Ostade – nas tri i pol hiljade Kraj potoka Bistra krvava dođoše neki od srbalja ostavština homo primogeniusa genocidnog kanibalisa oni’ sa vjekovnim ludilom oni’ sa šest vijekova tam-tam'a gusala i sluganstva dođoše srbi sa žicom bodljikavom neljudi Oj, Majčice draga Majko srebrenička Potoci bistri krvavi Kuda sa svojim hiljadama Oj , Sejico mila Sestro srebrena Nebo bistro krvavo kuda sa svojim hiljadama 0stade – nas dvije i pol hiljade na polju ljiljana Bijelih krvlju orošenih dođoše neki od srbalja ostavština homo primogenius genocidnog kanibalisa oni’ sa vjekovnim ludilom oni'sa šest vijekova tam-tam'a gusala i mržnje dođoše srbi sa tri prsta u ime krsta neljudi Oj, Majčice draga Majko srebrenička ljiljani bijeli krvlju orošeni kuda će te sa svojim hiljadama Oj , Sejo mila Sestro srebrenička ljiljani bijeli krvlju orošeni kuda će te sa svojim hiljadama ostade nas još hiljadu i petsto žena i djece kraj izvora krvlju okupanim dođoše neki od srbalja- ostavština homo primogenius genocidnog kanibalisa oni’ sa vjekovnim ludilom oni'sa šest vijekova tam-tam'a gusala i mržnje dođoše srbi sa testerama čeličnim neljudi Oj , majčice draga Majko srebrenička o izvori krvlju okupani kuda ćete sa svojom hiljadama Oj Sejice mila Sestro srebrena o izvori krvlju okupani kuda ćete sa svojom hiljadama Ostade petsto djece – Majčice draga ! Pet stotina nevine djece – Sejica mila! Na mirisnim đulama – Majčice voljena! Na djevičanskim ljubičicama – Sestrice voljena! Dođoše neki od srbalja- Ostavština homo primageniusa genocidnog kanibalisa oni’ sa vjekovnim ludilom oni'sa šest vijekova tam-tam'a gusala i zlobe dođoše oni’ – neljudi zakrvavljeni srbi od serbalja dođoše zvijeri sa lomačama dođoše sa kamama i poklaše djecu nevinu djecu blaženu čistog srca Aj,Majčice mila Majko Srebrenička Aj , Sejice mila Sestro Srebrena Đule mirisne Ljubičice djevičanske Kuda sa svojim dječicom nevinom? Kuda sa djecom blaženom čistog srca? Svo to vrijeme sunce se bolno kretalo Zatim se pojavio rasplakani mjesec Zatim su zvijezdice izbezumljene plutale Zatim se mjesec sakrio Zatim je Dince jaukalo Zatim su se zvijezde izbezumljene vrištale a oni neljudi zakrvavljeni srbi od serbalja zvijeri sa lomačama monstrumi sa kamama zakrvavljeni srbi od serbalja dođoše zvijeri sa lomačama dođoše sa kamama u ime krsta sa tri prsta su klali klali klali klali klali, klali bez prestanka Oj , Majčice draga Majko Srebrenička O Sejice mila Sestro srebrena svijet pretvoren u noć nebo dolina suza oblaci zid plača vaseljana oaza boli Pod suncem sleđenim Na putevima krvavim Po gorama zelenim Po poljima zlaćanim Na tratinama rosnim Na oranicama plodnim Pod nebom plavim Kraj potoka bistrih Na poljima Ljiljana bijelih Đulala mirisnih djevićanskih ljubičica neutješnih ne osta više niko – Majčice draga sve ih nestadoše – Sejijce mila nestadoše Zverinje ih pokla Ko bijesni vukovi – krv usred ljudskog zbijega – im popi Ništa ne osta – Majčice draga Niko ne osta –Sejice mila Samo praznina Bol – tišina Muk – tuga I prokletstvo Veliko – najveće Božije – vječno Za vjeke vjekova ** II Dio * I mene Maksumčeta Majčice draga i mene Malog princa Sejica mila međ tisućama kamama sasječenim macolom zatučenih testerom metalnom prepolovljenih sjekirom drvosječnom pogubljenih među tisućama bagerima zatrpanim mene ko janje ko kurbana nedozrela preklaše prekla zvijerinje Majčice preklaše trinaest i po nedužnih godina mojih Sejice preklali a nedoklali u žurbi živog zakopali u grob zajednički u jamu tavnu – u planini nestali od deset i pol hiljada blaženih čista srca neki od srbalja što poklaše dio nas ko trulo meso baciše Hiljadudvijestotinečetrdesetri odrasla muškarca i tristotinadevedesetdevet što žena što nejake djece jetima – majčice draga od dva mjeseca do moje dobi u sumrak –Sejice mila u jame pobacali bagerom zatrpali bagerom zatrpali – tenkovima poravnali u bestragu da nam traga ne ostane u zlaćani sumrak sa lišćem zelenim lišćem kravavim sa travom zelenom travom krvavom sa zemljom crnom zemljom krvavom u duboku jamu jamu krvavu krečom posuli krečom krvlju zagašenim bagerom zatrpali pored neputa ispod nemosta gdje prolazi malo vode gdje protiče mnogo krvi bagerom krvavim uz gusle pijane horda zla – srpske orgije pravile umoran sam ti Majko godinama hodim i lutam sa rukom na preklanom vratu ni šala nema da ga vežem ruku jednu na njemu držim drugom jetima nekog uvijek tješim prolazim pored mrtvih žicama bodljikavim vezanih prolazim pored mrtvih bajonetom preklanih prolazim pored mrtvih u rukama što nose glave drvosječkom sjekirom odrubljenim više ne obaziremo jedni na druge svako se o svom nestanku zabavio susprežem se dati kažem Majko ne imadoh ni četranaest godina kad me preklaše sve sam znao a ništa počeo tek neki stih o ljubavi O Milosti Božijoj i dobroti i srcu zaljubljenom dječačke snove nedosanjane pjesme neispjevane pjesnik – poeta – Majčice draga to sam htio biti sanjar – snivač – nikad neću postati Sejice mila **** 9 Aj Mačice mila O Majko srebrena Kako da ti kažem – Majko Mimoilazim se sa duhovima mrtvih Što obilaze Srebreni Grad livade rosne njegove Kako da ti kažem – Majčice Babu nam Ibrahima u žice vezaše u žice bodljikave – Sejice žicom bodljikavom on Mamo draga oči iskopa oči iskopa Sejo moja oči svoje iskopa Da ne vidi kako mene ko jagnje Ko kurbana na panj položiše i preklaše trinaest i po nevinih godina mojih prekla srpska zverinjad trinaest i po ih vijekova zlo pratilo preklaše nedoklaše živog me u jamu baciše kako mi se krik iz preklanog grla oteo kad babi Ibrahimu – Majko zverinje glavu podsječe sjekirom – Majčice Joooj ,Sejice teškom drvosječkom sjekirom kako da ti kažem majkom da babinu glavu nogom niz strminu šutnu – srpsko zverinje dokotrlja se mila glava do mene njegovog preklanog mezimčeta a iz očnih šupljina krvavih šupljina bez očiju žicom iskopanih zasja svjetlost, čuh riječi sa usana jož živih ništa se ne boj Isa – sine mili Bog je jedan nema Boga osim Alaha * III Dio * Žedan sam ti – Majčice Klečim na izvorima,a ne mogu piti Grlo mi klali ko kurbanu– Sestrice preklali Znam Majčice Uh u kam si se pretvorila Uh u kam kameni Majko mila – Srebrena Znam mila Sejo Uh u led si se pretvorila Uh u led ledeni Sestrice mila – Srebrena Boli me – Majčice Mnogo me boli – Sesstrice Trinaest i po godina mojih Samo trinaest godina imah I ljubav jednu neizljubljenu Čuješ li Majko kako vjetar jauče Čuješ li Sejo kako nebo urliče Umoran sam ti Majčice Umoran od lutanja Sestruce Sna – smiraja ja nemam Poljima lutam – Majko Šumama lutam – Sejo Oj Majčice Majko Srebrenička Majko skamenjena Oj Sestrice Sejo Srebrena Sejo sleđena u krajičak neba krvava zelen-zemlja crvena osušeni tragovi krvavih suza poljima neobranih kukuruza hode Aj Srebrenice – Vaj Srebrenice Vaj i ti ptico ševo – nesretnice Ljudskom roku –kraj ti slutiš Zašto sada pusta šutiš Oj ,majčice Majko Srebrena skamenjena Oj sestrice Sejo Srebrena sleđena godinama srebrenim dolima hodim hodim kroz tišinu nikoga i ničega nema samo sjene male izgubljene i tišina ukleta tišina sjene poput mene iskasapljene okrvavljene tužne lutaju mira nemaju lutaju neka bez nogu neka bez glava neka bez ruku neka sa crijevima i – i iznutricoma visećim iz razderanih trbuha neka sa srcem u rukama neka sa mozgom razlivenim po krpicama majčinog poslijednjeg dodira najtužnije su one bez očiju to tijela tragaju za dušom to duše tragaju za tijelom kada se tijela i duša napokon nađu sjene se smire i nestaju put svjetlosti Ne i dječije sjene ništa ne znaju nema ko da ih vodi njihove sjene su još tužnije skoro od onih najtužnijih bez očiju djeca mala hode hode i plaču traže roditelje svoje ne znaju da su mrtva ponekad se skupe I hoće da se igraju I samo što počnu sjete se roditelja I počnu da vrište I vrište I vrište I vrište Il’ vide krv Na grudima Na rukama Na stomacima Na nogama U grudima U mozgu U grlu I nastavljaju da vrište I vrište I vrište I vrište pomoć traže aha dobiće je jes kako ne a od koga svi poklani pa bagerima isjeckani. ** IV Dio * Licemjerne demokrate arijevski zapad za otpad zreo fašistička neman Vatikana bludnice sa sedam brežuljaka ubijaju porobljavaju i rekoše embargo siroćiću golorukoj žrtvi još samo treba vezati ruke pomisli neko onak’ hrišćanski i sasvim očekivano vezaše i još rekoše kakva zaštićena zona kolji redom ne upiri prstom na nas poslušani su genocidni poslušnici predvodnicima novog koljačkog svjetskog poretka učiniše to na način i na priliku mentora njihovi slugani ti srbačji ti kroatji i četrdeset mjeseci kolju Sreberenom gradu u pohode dođoše neki od srbalja – ostavština homo primogeniusa genocidnog kanibalisa oni’ sa vjekovnim ludilom oni sa šest vjekova tam – tam'a gusala i kukavičluka sa kosovskih ravnica što dozivaju duhove mrtvih kukavica dođoše neke srpske zvijeri neljudi siročiće kolju na očigled ravnodušnog svijeta Tuku i kolju Siluju Tuku Kolju Ubijaju Siluju Tuku Kolju Žive spaljivaju Neštedimice Bez milosti sve odreda I Bože milostivi anđeli mili djecu malu djecu nježnu nevinu maksumčad sjekli su na komade porili trbuhe bez razlike i trudnicama Majčice i djevojčicama Sestrice silom trudne glave lijepe glave nestajali mutni prljavi ti abortusi tame ružni krvavi zli tri prsta đavolja klica u ime krsta ubica Modro zelenu Okamenjenu Pospanost nevinu Oskrnavljenu Od nebesa poklonjenu Tišinom opkoljenu U proljeće Početkom ljeta Kao staricu neku Il’ Modru rijeku Zavijale U krvave odore crne I posnu I kad duša od bola trne U vječnost slala Bosnu A ona se nije dala Zemlje Božje Milosti A se ona zvala ubijala ta zla klica Okamenjenu Oskrnavljenu na raspeće U proljeće Početkom ljeta stavljala u crno zavijala Bosnu Snenu A se ona nije dala Zemlja Božje Milosti A se ona zvala mutna prljava ružna krvava tri prsta Modro zelenu Pospanost nevinu Od neba poklonjenu Tišinom opkoljenu Kao staricu neku Il Modru rijeku crnu U krvave odore a duša od boli trne U vječnost slala Zemlja Božje Milosti A’ se ona zvala Srok mi htio kliknuti Stih mi htio blistati Rime su me htjele paziti Pjesma me je htjela maziti Avaj! Avaj! – Uzaman. Jao! Jao! – Nedoklan. Majčice ali sin ponosan i brat radostan sestrice Progovori mater progovori Majčica saluti ljepot sina svoga Znaj sine najmlađi moj ni tugu nositi više ne mogu ni suze proliti do molitve Bogu izustiti iz sred grudi sa dna mozga iz cijele rodnice ko kliješta kovačka čupa mi dušu šestero braće tvoje hude zlosrćne i bol tvoja ljubimca moga ko drobilica kamenoloma lome mi život braće šesterice tvoje hude zlosrećne I mladost tvoja zapjenjeno i bjesomučno gladna raja vjekovni robovi prokleti pogani đavoljeg sjemena zvijeri gmižu iz brloga svojih bijesni neprijajatelji Božji Hitler Atila Irod Brtlomejska noć male mace naspram ovih ovih… ovih… Oh Bože Milostivi ! reci mi kako da in nazovem naziv za takve ne postoji tek treba smisliti samo se zna da su nasljednici potomci pavla paklenog zvanog savle ti neki srbi o da ti neki od srbalja ali i neki od kroatjana ti europljani stara ofucana evropska bludnica zemlja rakomornih presjednika umokrenih inih generala ti amerikanci sijači atoma svi ti koji se u Isusa zaklinju svaki put kad neko Bogu milo biće nestaje u njihovu slavu Isus umire Zemlja i kamen Zapisuju. Pamte. Oblak i nebo. Plaču. Plamte. Sunce i zvjezde – svjedoci Vaseljana u razbijenoj – boci.
** V Dio * U kam si se pretvorila U kam kameni Majčice Majko mila srebrenička Boli me – Majko Tuga tvoja Mnogo me bole – Majko Suze tvoje Možeš li me prepoznati Majko draga možeš li prepoznati glas moj možeš li prepiozanti sjenu moju možeš li prepozanti čedo svoje koji od sedam rana tvojih koji od sedam ponosa tvojih te pohodi Majko jedina Majčice od bola okamenjena Majko srebrenička U led si se pretvorila U led ledeni Sejo Sestro mila srebrenička Raznesi svoju bol Rasij je stazama zemlje Rasij je putevima zvijezda Ne stidi se Majko Ne stidi se Sejo Ppustite glasove umilne zapjevajte pjesmu neka je i pjesma tuge bolne prebolne budite ponosne čemer izbacite iz duše svoje zapjevajte ko’ ilahije što ste znale polako – nježno I nek vrište damari zemlje nek plaču damari nebeski nek vrište puti vaseljanski nek ćute bol ljudi dobri džini i anđeli u pjesmi koju pjevate Gospodaru svom pjesmu tuge i radosti O babi – braći – meni o dvadeset dvije godine Tuge – Nade – Boli Tišine čekanja dugom zatreperi srce majčino zatreperi srce sestrino začuše se glasovi od bola slomljeni u početku lagani suzama prekidani potom čisti krhki Tako nježni umilni kao kristali jutarnje rose milošću Božijom obasjani O Gospode moj Na jug kad ptice odlete najave miris jesena kestenje u domu našem Mati stara peć na drva će zapaliti Seja mila uspomene najmilijim Sanjati O Gospode moj Kad snjegova zapadne bjelina ispod trešnjiina stabla sestrina ljuljačka se njiše duginim bojama što praviše je jaka ruka očeva toplom ljubavlju braće ljuljana mati i sestra zaplakat će gorko najdražih već dugo nema više one nemaju kud i kome da hode O Gospode moj kad visibabe ožive potok mati i sestra stat će na izgubljenih tok poželjet će da su ocean u njemu da utope tuge svoju o osam nam milih naj’ jabuka zlaćanih O Gospode moj kad mirisi lipa dvadeseti drugi put najave sunce bez nada mati i sestra stajat će na vjetru srebreničkom grleći u šumi snova najmilijih zametene tragove plamenovima ljubavi neugasle kad svoju pjesmu ispjevate ne želim više da plačete ne želim da više plačeš Majčice draga ne želim više da plačeš Sestrice mila sve ste suze isplakale svoje dvadeset dvije godine samoće ljeto za ljeto ih broje ne tuguj više Majko e tuguj više Sestro otiđite na neko od mjesta gdje nas nestadoše Oči vadiše Preklaše Ubiše Nestadoše zazidajte kamen studenac pomolite se Živom koji sve vidi Bogu Sveopćem Dobročinitelju Milostivom On će vas vidjeti On će vas utješiti I voda će poteći Voda bistra Voda ledena Voda lekovita Voda nade Voda istinita Voda Srebrena tada se Majčice draga tada se Sestrice mila umijte sedžu učinite pomolite Živom Koji sve vidi „Alah je jedan On je Onaj kome sve sve obraća Nije rodio niti je rođen Njemu nije niko ravan.“ Tada sjedi Majčice i počini Sestru za ruku nježnu primi ja ću vam tada doći i istinu i bol Srebreničku ispričati polušaj moje riječi Majčice zapisuj moju priču Sestrice ako je ja ne kažem niko je neći reći J’ er u riječima mojim O’ tkrićete bol svoju O’ tkrivajući bol svoju O’ tkrivate bol rođene zemlje O’ tkrivajući bol Zamlje Božije Milosti O’ tkrićete zapretenu bol svijeta J’ er diljem svijeta sve se ponavlja **** KRAJ