Vrelo ljeto
Zadivljujuća svjetlost
Djetinja duša
Jesenji vjetrovi
Djevojka sa suncem u kosi
Davnog avgustovskog ljeta
ljubav iznenada procvjeta
u bazilike Sakre Kera nevinosti
ispod kupole bjeličaste svjetlosti
Nježno plavičasto tkanje
dalo mi je krhko znanje
da samo čedna djetinja duša
miluje srce živo krvavo i sluša
Kalendari izlistaše usuda dane
njej i njemu zapisaše bola sanje
uspavana djeva sa moćnog Pigala
odi zaštiti Jeane d ‘Arc samostana
Svake godine pada jesenje lišće
djetinje srce mi čežnjom stišće
stere misli kroz dana daljinu
sanjajući Žanu i njenu bjelinu
Slike se ljube raskošem boja
gdje je ljubljena tuga moja
dal još uvijek živi i rosi
naš smjeh u njenoj kosi