Bleki – Jednoć dok si mi bježala




 

Jednoć dok si mi bježala

bijaše proljeće puno cvijeća

sanjah  da ležim na samrti

čovjek zna biti blesav

zar ne mila

 

Samrt ko svaki san

nježna i nepoznata

igra se ljepote i mami

kaže ne treba mi budućnost

nudi mi nebeske dveri

 ključe zlatne pokazuje

 

Sklonićemo tamne oblake

nacrtati nježna polja

igraćemo se ljubavnika

valjaćemo se na sunčanim livadama

krhko nebo će se stidjeti

što mirisni đardin vrišti

ljubi me maleni

 

i Samrt može biti naivna

nije me mogla prevariti mila

srce je bilo hladno ko suncokret u ponoć

duša je prigrlila tamno kamenja

bježeći od dveri

što epp su zvjeri sa zlatnom tijarom

 

zašto se igrati ljubavnika

kad ljubav nije igra

zbog čega da se nebo stidi

u đardinu ničeg sablažnjivog nema

samo se vole jedan čovjek i jedna žena

 

 Samrti lako odoljeh

dadoh joj nogu sa oprostom

blago da se ne naljuti

ali zaboravih kako da dozovem život

tebe ljubavi moja

 














											
Bookmark the permalink.

Komentariši