Marina Cvjetajeva – Oteću te

Oteću te od svih zemalja, od svih nebesa,
Zato što šuma zipka mi je, šuma je i za lijesa.
Zato što mi na zemlji stoji tek jedna noga,
Zato što ću te opjevati ljepše od bilo koga.

Oteću od svih vremena, svih noćnih tmača,
Od svih zlatnih zastava, od svakog mača,
Baciću ključeve, psa otjerati sa trijema,
Jer psa vjernijeg no ja u zemnoj noći nema.

Oteću te svih drugim – od jedne, nikada
Nećeš biti ničiji ženik, ni ja ničija mlada.
Na posljednjem sporu – umukni! – uzeti hoću
Tebe od onog s kim se Jakov borio noću.
Ali dok ti prste ne skrstim na prsima –
O prokletstva! – ti sebi ostati ti imaš,
U eter naciljana su dva tvoja krila,
Jer svijet tvoja je zipka, svijet je i mogila!