Uvijek aktuelno
Danima prije smo uzeli riječi Svete Majke Tereze kao moto dana:
„U životu nisu bitna velika dela, već velika ljubav“.
Danas joj zahvaljujemo i predstavljamo djeliće njenog bogatog i humanog života.
Majka Terezija, pravim imenom Agnesa Gonđa Bojađi ( Agnes Gonxha Bojaxhiu), rođena je 1910.- u Skoplju u albanskoj katoličkoj obitelji. Roditelji su joj bili Nikolle Bojaxiu (1878.-1919.) rođen u Skadru,majka Drane (1889.-1972.) djevojački Bernaj iz Đakpvice.Imala je starijeg brata Lazara (1907.-1981.) i stariju sestru Agatu (1904. – 1973).
Albance – katolike često zovu Arabanasi,Arnauti ili Malisori.
“Gonxha” potječe od albanske riječi “gonxhe” što znači “pupoljak”.Gonđa je prvu pričest dobila sa pet godine.
Otac Pupoljka je iznenada umro u 41. godini 1919. Imala je nepunih devet godina. Šta je osjeća,mislila,da li joj je maleno srce prepuklo i odredilo životni put?Tko to zna? Bila je očeva mala princetza.Nikad o tome nije govorila.Sve djevojčice su očeve princeze i mamine duše.
Završila je osnovnu školu u kojoj se podučavalo na albanskom jeziku. Pohađala gimnaziju, gdje se podučavalo na srpskom jeziku,ali je nije završila. S 18 godina odlučila je posvetiti život “službi Bogu”.
1928. odlazi u Irsku,preko Zagreba,u samostan časnih sestara Lorentinki u Rathfarnhamu u Irskoj.Irske sestre su poznate po svom djelovanju na Indijskom potkontinentu.Tamo je naučila engleski jezik, jer je željela da podučava djecu u Indiji u koju je stigla 1929.
Vrijeme iskušeništva i pripravništva za redovničko zvanje započela u Darjeelingu podno Himelaja.Prve redovničke zavjete je položila 24.11.1931. i uzela ime Tereza po Svetoj Maloj Terezi (Lisieuxa),zaštitnici misionara.Svečane zavjete je položola 14.maja.1937.tada je radila ukao nastavnica u školi samostana Loreto.
U Indiji je bila velika glad,suše,nerodice,trvenja između hindusa i muslimana.Rad u školama za siromašne, nije nije zadovoljavalo njene duhovne nakane.
1946. je u Kalkuti počela služiti siromašnima, bolesnima, siročima i umirućima.Bio je to naporan , težak,ali potreban i koristan rad koji je zadovoljavao i zaokupljano cijelo njeno biće
Polet i ljubav prema ljudima je nikad nije napustila.1950.- je u Kalkuti osnovala je katoličku redovničku zajednicu Misionarke ljubavi . Četrdeset sedam godina je vjerno i strpljivo,bez roptaja služila čovječanstvu.
Nijedan čovjek u svijetu se ne može mjeriti sa brojem nagrada,odlikovanja,priznanja i počesti koje je Majka Tereza dobila. 19.oktobra.1979. je dobila Nobelovu nagradu za Mir.Možda je i jedino humano biće koje je tu nagradu zaslužilo od svih onih kojima su dodijeljene.
Tada su je upitali :Šta možemo učiniti za promicanje mira u svijetu?
Odgovor je bio sasvim prirodan i logičan:
“Idite kući i volite svoju obitelj.“
Pred kraj života imunitet joj je oislabio i često je pobolijevala.
Umrla je 1997.godine u 87.godini.
Dobre godine i bogat život.
29-oktobra 2003 Vatikan je proglasio Svetom
Sveta Majka Tereza je obišla skoro čitav svijet.Nikad se nije vratila u rodno Skoplje.Do kraja života više nije vidjela majku i sestru.
Majka i sestra su joj umrle usamljene i tužne,jedna za drugom, u par mjeseci 1972. i 1973. godine.Majka je umrla u 83.godini,sestra u 69.Majka je i sestra su čekale 43 godine da pomiluju lice Pupoljka koja je postajala Svetica.Nisu dočekale.Koliko je tu nade,čežnje,iščekivanja i boli?
Odgovore nemamo.
Nameće nam se jedna nedoumica.
Zašto Agnesa Gonđa Bojađi nije poslušala svoje srce i svoje riječi i „otišla kući i voljela svoju obitelj“.