Dani nam se polako kroz misli vuku ,
ali nam se rasuli u stavrnosti , ne meremo ih dohavizati .
Kažu to je zbog toga što sve ima svoj početak i kraj.
Kao dokaz navode da je sve zapisano u zvijezdama.
Mi u huble natakarimo vid, sve zvijezde do jedne protabirismo,
ali jok ni na jednoj ništa ne piše .
Čak ni da nas neka konfiguracija podsjeti na jedno jedino slovo.
I zato se lagano vratimo na zemlju.
Sa strahom.
Čak i ako nas ovi sadašnji dani ne pokupe , dogodine ili neki drugi put će to učiniti
Godinama, eonima, od iskona , ljudi manje više okreću glavu od dana.
Mniju, dani nemaju duše.
A griješe. Višestruko.
Što bi poete rekle:
Ko ne misli taj i griješi.
U prevodu:
Nemojte griješiti jer život je krat'ka, kak’ bi reklja filjozofi.