Ako ta turska djevica iz Širaza osvoji moje srce,
i Samarkand i Buharu dat’ ću za mladež što krasi joj lice.
Vinotočo!
Daj ono vječno vino, jer nećeš naći ni u raju,
obale potoka Roknabada i cvjetno šetalište Mosallu .
Jao, ove ljepotice prpošne, što u grad nemir unesoše,
mir iz moga srca, kao Turci opljačkanu robu odniješe.
Ne treba ljepoti drage ljubav moja nedostojna.
Čemu surmom, bojom, mladežom lijepo lice krasiti?
O pjevaču i vinu kazuj, tajnu svijeta ne traži ,
jer nitko je mudrošću svojom nije, niti će otkriti.
Od mnogih ljepota i vrlina Jusufovih ,
znao sam, da iza vela nevinosti, ljubav će Zulejhu odati.
Grdiš li me il’ proklinješ, ja te uvijek blagoslivljam,
tim će rujnim usnama slatkim, gorak odgovor pristajati.
Poslušaj dušo, jer više od života samog,
vrli mladići vole savjet starca mudrog.
Ispjevo’ si gazel, probušio biser ,pjevaj još Hafize!
jer po tvojoj će pjesmi nebo ogrlicu Plejade nizati.