Još je novembar, a već lije
Blagodat, još sa neba gleda.
Hodim i od svjetla se krijem:
Da snijeg kinji sjenke ne dam.
Duvaču stakla, posla tvoga
Smisao kažu tako jasno
Ledenice: njih djeca mnoga,
Zabaciv kape, ližu slasno.
A ja, sa kockicom slatkog leda
U ustima, i tako mlada,
Usput kližem se il sjedam,
Dok grem bjelinom snježnom sada.
pB