Nema smisla tugovati

 

Ima još još nečega u tom navodno –  haotičnom ,nasumičnom umiranju.

Zaboravlja se da raj mora imati insana svih doba.

Šta vi muislite kada bi tamo boravili samo đuturumi kako bi to izgledalo?

 

I ljudi tuguju kad neko ode.

U redu je i ljudski tugovati.

Ali ima li smisla tugovati.

 

Onima dobrim je lijepo.

Tamo gdje su oni nema boli i patnje .

Samo tišina , mir i ljubav.

 

One koji nisu dobri ne treba žaliti.

Oni imaju vječni roštilj.

Oni su svjesmni svojih dijela.

Nismo im  to mi izmislili ili poželjeli.

Lijepo piše okretaće se na jednu i drugi stranu i biće prženi.

A šta je to nego roštiljanje.

 

Tješi se što je roštiljanje namjenjeno trezorđijama,

njihovoj djeci koja skupljaju vreće sa narodskim blagom i zlatom.

Onim što obećavakju zlatne kašike. Pa se popišpmane ,  za sebe  otimaju i zlato i kašike.

Kontaju, šta će narodu zlatne kašike  nije sviko.

Isto sljeduje sluganima , hanefijskim ilmijama  i zadriglom sveštenstvu ,

jer se  radi sitnih šićara  pridružuju onima koji vode nacional torove u pljačke i propast.

Na ovom svijetu se oni ne boje Boga Uzvišenog.

 

I na kraju krajeva ne treba im vjera za kontejnere.

Oko njih ima dovoljno vjernika , stida i drhtave ruke.

 

Zaista je dobro rečeno.

“I od ovih će pržuni najviše koristi vidjeti.”

 










											
Bookmark the permalink.

Komentariši