Danas je srijeda 23. novembar/studeni, 327. dan 2017. Do kraja godine preostalo je još 38 dana. Sasvim sitno.
Tako to dani rade. Odsviraju svoju verziju simfonije od 86 440 sekundi u nebeskom okruženju i zaždiju. Pošljen ih nema čitavu godinu dana. Niko ne zna kamo izbivaju.
Bilo bi dobro imati radno vrijeme ko dani. Odradiš svoj dan i nema te za vanjski svijet. Odeš, planduješ, smucaš se , uživaš i ljenčariš.
Kao slučajno se nađeš u nekom prelijepom zemaljskom đardinu snova sa prelijepim ženskim biće. Ja kakav će biti rajski poklon nego žensko . I onda se zaroniš, mirišeš, bereš, valjaš, uranjaš i gubiš se. Dok se vas ne izgubiš.
U svijeću blentovije, dakako u cvijeću. A šta ste vi mislili?
A jopet , mi smo mišljenja da je žena najmirisniji i najljepši cvijetak na dunjaluku i malo šire. Haman rame uz rame anđelama nebeskim.
Nešto mislimo, bilo bi nam se onda teško vratiti na posao i odraditi onaj jedan jedini dan. Kako ćeš, ba. otaviti tu ljepotu na samo jedan sekund , a kamoli na 86 440 sekundi.
Ako ste toliko pametni pa mislite da znate da je to jedan dan , sjedite i brojite, kako god želite.Na volju vam. I vidite dokle će vas brojanje odvesti.
Neki dnevne sekunde broje tri dana. Ti su sretni što su se kutarisali brojanje, a da im se mozak nije rasuo ko staklene perle.
Jopet , pojedinci ne uspiju izbrojati sekunde jednog dana za četiri dana. Te pošalju na odmor u onu zdravstvenu ustanovu od kojue svi zaziru , a svaki dan šalju berem nekoga u nju.
A ima ih da te malene sekunde ne uspiju izbrojati. To su baksuzi. Ili sretnici. Zavisi od ugla gledanja i krajnje destinacije.
Što bi poete rekle:
Brojo ti ne brojo izbrojaće ti se.
U prevodu:
I ove poete ponekad imaju neku pametnu.