Znam zasigurno
srešćemo se
opet
Proljeće moje krhko
kad nas zvuci našeg tanga
i tvoje ljubičice
pozovu
jer
znaš
moj dom je u srcu tvom
neće ti biti petnaest godina
već malo više neobljubljenih
đentlmenskih stađuna
možda ti i neka pahulja srebrena
na kosama ljubljenim
zaspala
a neka smiješna borica
neljubljena
se zaledila
u uglovina očiju
sanjanih
što dozivaju me
ali znam
te oči blagosti
nestašne
za mene si sačuvala
znaš
ja tango još uvijek učim
zaboravljam
da leđa moja više ne mogu
da izdrže
onaj tvoj grlice let
nema veze
još uvijek osjetim
ona nježna
meka desna tvoja ruka
u mojoj lijevoj
i ona meka
na ramenom mom
ponekad u kosi mojoj
ja ne ostajem dužan
desna ruka krade tvoje čari
jedina moja
i onda lepršaš
a ja sam konjina
koja kaska
shvata
da je dom gdje i duša moja
a za onaj okret
što kičmu lomi
kad se sretnemo
smislićeš ti nešto
znamo
nije sve u okretu
već u tvojoj duši
ljubavi moja