U zimskoj noći
galopira jedan veliki čovjek
bijeli
To je Snješko Bijelić
sa svojom drvenom lulom
da to je veliki Snješko Bijelić
progonjen oštrom zimom
On stiže u selo
i vidjeći negdje svjetlost
zastaje
U jendu kučicu
ulazi bez kucanja
da bi se ugrijao
on sjeda na užarenu peć
i najednom nestaje
ostavljajući samo svoju lulu
usred oveće lokve vode
Zaista
ostavlja samo svoju lulu
a uz nju
i svoj otrcani šešir