Vjenčanicu u sehari držiš
Obećo je da će doći
U zatišju dušu tiho pržiš
Možda čak i ove noći.
On je rano zorom pošo
Ponio je čak i cvijeće
Tebi nikad nije došo
Nije tebi bilo sreće.
Vukovi ga safataše
na po puta
safataše pa preklaše
rano ljuta.
Vukovi a insani
Gusala krvavih poj
Veliki su jarani
Sinjih kukavica soj.
Vjenčanicu naftalin sada krasi
Negdje gore miris sa tavana
Dok ti hodiš svud po trasi
Skupljaš kosti svog milog dragana.
Tužiš pjevaš i uzdišeš
Da ga ne srete kamo sreće
Sve se više baildišeš
U crkvi za te gore svijeće.
Vjenačnica bijela nenošena
Jezeru si tuge darovala
Tvoja ruka isprošena
Zalijevana suzama uvenula.
Kuda sada djevo mila
Ni od ovog ni od onoga
Svijeta više nisu krila
Ljubav tvoga jedinoga.
Samo malo luče malo
Sunce se nestašno smiješi
Nije ti sve darovalo
Šalje nekog da te tješi.
Ti nemaš nikakve vjenčanice
Kako ćeš pred dragog novog
Nič ne brini krhka djevojčice
Bitno je da je sa svijeta ovog.
Vjenčanica lebdi nova
U duši je muzika stara
Samo trepti puna snova
Od nebeskog milodara.