Autor
Hajro Šabanadžović
Neotkrivena maglica Rujan
Noć Želja Iskrice u sivilu svakodnevnice
Zelena rijeka radosti Snovi ili iluzije
Ugodan pogled Malo lošiji dan
Krhki dodiri Plava nježnost
Krhko proljeće Vilinski dodiri
Muzika stara Behar velike plave vode
Zvjezdice u violetnom beskraju Modra rijeka sanja
Majko! tvoj staklen pogled dušu moju muti
i režu mi zjene izlomljene bore…
Skamenjena, modra, tvoja usna ćuti,
a ja čujem tihe, nježne razgovore.
Još jednom, majko, o još samo jednom
tople prste ti u kosu mi uroni,
da osjetim, majko, u tom jutru lednom
žar ljubavi tvoje… I dok zvono zvoni,
samo jednu riječ utjehe mi kaži,
pa sklopi oko što u beskraj zuri,
osjećam da taj pogled mene traži,
dok niz svelo lice zadnja suza curi.
O, ta bi suza htjela reći mnogo:
poljubac majke što se na put sprema,
i savjet prije no se kaže ”Zbogom…”
nježnu ljubav majke koje više nema!
ne tugoj ljubavi
imaš me mila imaš
ruka topla je tu
znaš onu
ruka u ruci
osmijeh na licu
sjeti se sreće mila
otvori krila
lerpršaj poleti
I don't know, I don't know
Where I'll go or what I'll do
It makes no difference what I do without you
Oh I love you my darling
But I'll have to let you leave
Goodbye it's the last you'll hear of me
Well I found the bluebird
High on a mountainside
And the little bird would sing its little song
So I'll sigh, I'll cry
I'll even wanna die
For the one I love is gone.
Well I found the bluebird
High on a mountainside
And the little bird would sing its little song
So I'll sigh, I'll cry
I'll even wanna die
For the one I love is gone.
I'll sigh, I'll cry
I'll even wanna die
For the one I love is gone.
Jedini kojeg volim je otišao
Ne znam, ne znam
Gdje ću ići ili što ću učiniti
Nema smisla bilo što daradim bez tebe
O, volim te, dragi moj
Morat ću te pustiti da odeš
Zbogom je posljednje što ćeš čuti od mene
Da, pronašla sam plavu pticu
Visoko na planini
A sićušna ptica će pjevati svoju malu pjesmu
Uzdisaću, plakaću
Čak i želim umrijeti
Jedini kojeg volim je otišao.
Da, pronašla sam plavu ptice
Visoko na planini
A sićušna ptica će pjevati svoju malu pjesmu
Uzdisaću, plakaću
Čak i želim umrijeti
Jer jedini kojeg volim je otišao.
Uzdisaću, plakaću
Čak i želim umrijeti
Jer jedini kojeg volim je otišao.
Jugoslavija
Bosna je zemlja Božije milosti
Godine su prosle pune muka.
Ginulo se za slobodu nijemo.
Ili s pjesmom umesto jauka,
Druze Tito mi ti se kunemo.
Veselje se siri na sve strane,
sad slobodno po zemlji idemo.
Al velike pamticemo dane,
Druze Tito mi ti se kunemo.
Praznik silazi na ulice nase,
u oblake da letimo smjelo.
Nase pjesme svi neka se plase,
Druze Tito mi ti se kunemo
**
‘Druže Tito mi ti se kunemo, da sa tvoga puta ne skrenemo!’
Slušala se u fabričkim halama,na radnom mjestu , školama, kasarnama, rudnicima, na oranicama,
na radnim akcijama, stadionima, na priredbama , na plažama…širom svijeta.
Neizostavno.
Sa srcem i dušom.
Jer voljelo se i volio se časni čovjek:
Josip Broz Tito. Drug Tito. Maršal Tito.
A onda zločinci i monstrumi SHS nemani , nestadođe nam:
Dan mladosti. Bratstvo i Jedinstvo. Socijalizam. Samoupravljanje. Titoizam. SFRJ ,
Majku nam Jugoslaviju.
Nek vječno živi Jugoslavija !
Pokušaše u krvi dotući
Bosnu i Hercegovinu .
Bosance.
Nisu imali šansi ,
jer,
B0sna je zemlja Božije milosti.
A njen čestiti Bosanac bogu mili čovjek.
Nek vječno živi Bosna i Hercegovina i njen narod!
Amin Gospode
Moj lipi anđele
Negdje jos cuvam nesto za tebe
kad dodju jutra puna nevoje
i kad nam nista ne ide
Pogledaj u mene
ako nas tuzne jutrom probude
i srce stisne se od nevoje
ja cuvam nesto za tebe
pogledaj u mene
To moze dati samo onaj koji te
kad podje po zlu, voli vise od sebe
Ref. 2x
Moj lipi andjele, pogledaj u mene
ako nas tuzne jutrom probude
ja cuvam osmijeh za tebe
Ako nas tuzne jutrom probude
i srce stisne se od nevoje
ja cuvam nesto za tebe
pogledaj u mene
Ref. 2x
U jednoj prelijepoj ljubavlju obasjanoj zemlji , u svakom njenom svjetlosnom kutku ,na današnji dan 22. Decembra se slavio dan Jugoslovenske Narodne Armije.
Bos. Jugoslavenska narodna armija
srp. i cg. Jугословенска народна армиja/Jugoslovenska narodna armija,
slo.: Jugoslovanska ljudska armada,
mak.; Југословенска народна армија.
Nastala je na tradicijama Titovih partizana I prve proleterske brigade osnovane 22. Decembra /Prosinca 1941.
Bila je dio jedinstvenih oružanih snaga SFRJ do njezina raspada.
Službeno je ukinuta 20. svibnja 1992. godine.
Neslužbeno je ukinula slovensko-hrvatska-srpska fašistička neman ljeta 1991. ubistvom rođene
domovine.
No , njen duh će još dugo moriti morbidne ubojce vlastite majke ponosite Jugoslavije.
Sretan ti jedan od praznika mila Domovino.
U rano jutro bilo kojeg dana
bilo koje godine
na bilo kojem kraju ove planete
satovi zvone
tuga je tu
u bilo koje jutro bilo kojeg dana
satovi sa katedralskih
inih sahat tornjeva pozivaju na buđenje
u selima pijetlovi kukuriču
svi navještaju ustajanje zombija
pogled kroz prozor odjeće radi
klimanje glavom bez osmjeha
bez poljubca ni radosti nema
sa nogu bljak kafa iz automata
tuga je tu
i svakog dana sat zvoni
u ušima žurba ka vratima
a napolju
ozareni novi dan nestrpljivo čeka
nasmješeno sunce dobrodošlice
plavetnilo neba i svjetlost
lagani vjetrić milovanja
procvalo drveće boja
tuga je tu
mirisno cvijeće opija i zanosi
možda po koja kap kišne svježine
plodnosti pada
ili sipi
dok ptice neumorno pjevaju
djeci cvijeća o ljubavi miru
i oprostu
sve slavi Stvoritelja Milostivog
u rano jutro bilo kojeg dana
bilo koje godine
na bilo kojem kraju ove planete
ljudi to ne primjećuju
vremena se nema a i skupo je
tuga je tu
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.
Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.
Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu,
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.
Šeći njegovim žalom. Neka te susreću
ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom biti će ponizne.
Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah
svojim suzama.
Ja ne dočekah naljepše doba
njegove muškosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.
Ja neću nikad voditi za ruku
njegovu djecu. I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenoj crnoj šumi.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice dok na njega budu
silazile nepoznate godine.
I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu!
Pjesma dana
Danas je Ponedeljakak 22. Decembar / Prosinac 2025. godine računate po Isusu Hrustu sinu čovječijem , pride vjerovjesniku, ne bilo kakvih , več radosnih vijesti.
Na žalost i pored radosnih vijesti dunjaluk je , po običaju , tužan i krvav. Poprilično porobljen. Zamislite treći milenijum , a ropstvo. Barem u Bosni. Pa u SAD , pa u EU, Ukrajini , pppa, gdje god se okrenete ropstvo. Duboko ukorijenjeno i učahureno.
Da je bilo ljudski i normalno danas bi slavili dan Jugoslovenske armije. Kako su se nacionalistička kasapinske čudovišta , čeda homo primogeniusa, jal sa istoka , jel s zapadnog susjedstva povampirila i poklala što se moglo poklati ništa od slavlja.
Starter u Kejp Kenediju je juče uključen.Počelo je odbrojavanje.
10. 9…
Trenutno smo na devtki , toliko nam fali do kraja Stare dame .
Devet je sretan broj onome ko ima sreće. Onome ko nema , sasvim je svijedno koji je dan ili broij. I vako i nako su dešava ono što se dešava.
Moramo iskoristiti ovaj dan da skontamo jednu dilemu . Ono, bliži se Božić pa će mnogi pomisliti da nešto radimo sa predubjeđenjem. Mi to radimo tokom čitave godine, što ne bi i sada. Ovce runo ne mjenjaju , dok ih vukovi ne rastrgaju.
Nas uvijek kopkalo zašto se pape zovu pape, a što se ne zovu recimo papise. Jesul’ sebi odredili da budu hadumi čitav život – jesu. Znači isto ko da nemaju ono što imaju. Blentovije. Reći dunjaluku mi nemamo ono što svi muški imaju.
E sada papise, zato su mogle ostati trudne jer imaju anamo onu stvarčicu koju imaju žene. Barem je imala Papisa Ivana. A nemaju anamo onu stvar , koju imaju pape , ili bi trebalo da imaju , ali sami sebi zabranili da je imaju.
Sada nam je jasno što Papa Pavle II nije mogao ostati trudan. Nije imao ono što papise imaju. Vrlo logično.
Ali to ne rješava dilemu zašto se pape ne zovu papise, iako većina radi isto što i papise. Moraćemo se vratiti ovoj temi. Javljaju nam da nismo apsolvirali. Kao nismo pomenuli ilmije.
Ma to je očas posla. I skoro sve ilmije su hadumi. Njima su njihovi Ebu Lehebi otfikarili ono što visi, a obilježje je muškaraca , a ne kukavičkih ilmijskih haduma, koji ne smiju ni jednu prozboriti protiv pljačkanja siromašnog i jadnog naroda.
Što bi poete rekle:
-Hadum jednom , hadum uvijek.
U prevodu:
Zakon silu ne mijenja, već sila zakon. Do jednom. Valja ova.