Pred ponoćna Galerija Bosna zemlja Božije milosti

Autor

Hajro Šabanadžović

Mirisi ljeta

Još tragova  Ljetni požar

Još tragova                                                                                  Ljetni pžar

Vrelo ljeto Ljetna rasskoš

Vrelo ljeto                                                                                     Ljetna raskoš

Ljeto nad Modrom rijekom  Vrelina

Ljeto nad modrom rijekom                                                          Vrelina

Plameni velovi   Cvijetni dan

Plameni velovi                                                                             Cvijetni dan

Čar ljeta  Dašak ljeta

Čari ljeta                                                                           Dašak ljeta

Sunčani ljetni dan  Mirisi ljeta i mora

Sunčani ljetni dan                                                                Miris ljeta i mora

Srebrena ljetna noć  Osunčani oblak

Srebrena ljetna noć                                                                        Osunčani oblak

Radost sunčanog dana Ljeto i rijeka

Radost sunčanog dana                                                       Ljeto i rijeka

Bajron – ŽENA

 

 

Malo taj, mislim, pozna ženske grudi

Tko s uzdahom steći želi ljubav njenu;

Zar mari ta za srce kog zaludi?

Obaspi hvalom svog idola sjenu;

Ne preponizno, jer će u tom trenu

Prezret ti trud, čak i tvog stiha čar;

Ako si spretan, nežnost skrij; za ženu

Drskost još uvek najbolja je stvar:

Ljuti je pa je teši, okrunit ćeš žar.

Bleki – Pitaj je

More plavetnog brilijanta

Jedrenjak i uzburkano more

Nježni plamen ljubavi

Djeva u bijelom

 

 

Djeva u bijelom

snena od dodira

raznježena od davanja

lebdi tišinom purpurnog svitanja

 

reče joj

 

ti si moje more Jadransko

more plavetno more beskrajno

 

dok se plavet njena talasala

poslušna kao uzburkano more

poželi joj

 

živote moj

hoćeš blizance

 

smijala se nestašno

neće neće

 

tilo bilo

tilo prelipo

joj vrištalo

oće mili oće

 

mnijem da jo reče

ti si moja kučica u cvijeću

moj jedini dom

 

sjena joj preleti licem

zamislila se

 

tada ludasto

pitanje zbori   

 

Anđelu mili

da li sretna sa mnom

 

oči joj radošću zaiskre

krenu rosa iz očiju

kao biserna niska

svjetla i čedna

 

znao je

godine sve znaju

 

to se ona rastajala s njim

 

reče joj tužno

voljeću te

do uznesenja barem

 

čvrsto ga zagrlila

u grudima joj bije tuga

a gdje si ti bija  pri deset godina

 

valjda se sjetila glupkove izreke

dvoje se nađe pa se poslije ne nađe

a prelijepi život odi dalje

 

u đardinu kučice u cviću

čuje se smih blizanaca

ona stere veš

i poje

onu o gorkom moru

 

gore

sidi slikar miša boje

i sjećanja

 

na bijelu ljubavlju vezenu bluzu

na djevu u bijelom

ostavlja žig cvita u kamenu

nikome te ne dam

živote moj

 

 


















												

Naučno dokazano porijeklo stanovnika BiH / Otrgnuto sa interneta

Zapadni genetičari i antropolozi vjeruju da su upravo Vikinzi naši direktni potomci, što potvrđuju i genetske analize posljednjih sedam godina. Ovu zanimljivo otkriče ovih dana objavio je portal Bosnahistorija.com pod naslovom Genetsko porijeklo stanovništva Bosne i Hercegovine. S obzirom na naučni pristup i objašnjenje ove teme, tekst prenosimo u cjelosti.

“Dok u svijetu gotovo svi narodi tvrde da znaju svoje historijsko porijeklo, u zemljama bivše Jugoslavije, a pogotovo u Bosni i Hercegovni, vode se rasprave ko je ko i odakle je došao, te koji narod po tom osnovu ima pravo na dominaciju.

Početkom devedesetih godina hrvatski su historičari, u želji da dokažu kako Hrvati nisu isti sa Srbima i Bošnjacima, otpočeli potragu za neslavenskim korijenima. Pojavile su se na desetine publikacija o tome kako su svi Hrvati došli s iranske visoravni. Pronađeni su grbovi, slični nazivi i mnogi drugi elementi koji su trebali potvrditi teorije velikih seoba i iranskog porijekla Hrvata.

S druge strane, srpski su historičari uvjeravali, ne samo svoje, već i druge narode bivše Jugoslavije, da su svi oni Srbi, samo različite vjere, te da nema sumnje da su nam svima Rusi braća po krvi. Dokaz za to je bio slavenski jezik kojim pričaju svi stanovnici bivših republika. Sve školske knjige u bivšoj Jugoslaviji su ovu teoriju zabetonirale u glavama naroda.

Najteže je bilo Bošnjacima. Njih su prisvajali i Srbi i Hrvati. Čak se išlo do besmislice da su Bošnjaci turskog porijekla. Sve su činili da kod Bošnjaka stvore averziju i kompleks niže vrijednosti, što su donekle i uspjeli, a što djelimično još uvijek traje kod nekih pojedinaca. Na nesreću Bošnjaka, bosanski Srbi su imali svoju maticu Srbiju, a bosanski Hrvati Hrvatsku. Tražeći svoj identitet, Bošnjaci su se sredinom devedesetih godina, a i prije, pokušali identificirati sa Bogumilima i time biti nešto što nije ni srpsko ni hrvatsko, već autohtono bosansko, dakle vezano samo za Bošnjake. Razlog je bio taj što je islam došao tek početkom Novog vijeka, dakle stotinama godina poslije katoličanstva i pravoslavlja.

Ubrzan razvoj genetike u posljednjih desetak godina, zasigurno će neke razočarati svojim neoborivim dokazima o njihovom porijeklu. Seobe Slavena, iranski korijeni, bratstvo s Rusima, veza s Turskom – sve su to teorije kojima se već uveliko klima pod nogama.

Jedna od studija o genetskom porijeklu stanovnika bivših Jugoslavenskih republika realizirana je u suradnji sa: Institutom za antropološka istraživanja u Zagrebu, Medicinskog Univerziteta u Skoplju, Kliničkog centra u Beogradu, zatim Estonskog Biocentra pri Tart Univerzitetu, Medicinskog Univerziteta u Prištini, Medicinskog Fakulteta u Tuzli, Kliničke Bolnice „Bijeli brijeg“ u Tuzli, Domu zdravlja u Zagrebu, te Škole medicine u Edinburgu – Škotska.

Kako bi rezultati bili što bliži realnoj situaciji na terenu, uzorci su sakupljani i testirani u svim gradovima bivše Jugoslavije.

Genetske grupe, koje su analizirane u ovom istraživanju, su sljedeće:

J (J2e*,J2e1,J2,J2f1) – Ova haplo grupa je Anatolskog porijekla, najvjerovatnije je došla sa osmanlijama na Balkan/Europa (prema Wikiediji haplotipovi su geni koji se ne rekombiniraju i nemaju svoj par na drugom kromosomu. Sve takve gene na Y kromosomu i mitohondrijskoj DNK (mtDNK) nazivaju se haplogrupama odnosno haplotipovima). Procenat ove grupe u stanovništvu: Hrvatska (kopno) 1,9 odsto, Bosna i Hercegovina 1,4, Srbija 8,0, kosovski Albanci 16,7, Makedonci 12,6 i makedonski Romi 1,8 odsto.

E (E3b*,E3b1…itd.) – Ova grupa se nalazi na cijeloj jadranskoj obali, Italiji, Grčkoj, Albaniji i graničnom regionu. Najveći procenat se nalazi kod kosovskih Albanaca. Procenat ove grupe u stanovništvu: Hrvatska (kopno) 5,6 odsto, Bosna 10,14, Hercegovina 8,9, Srbija 21,25, kosovski Albanci 47,4, Makedonci 24,06 i makedonski Rromi 29,82 odsto.

K* – Ovaj haplotip pripada Hunsko-turskoj grani, a korijen ove grupa je u Mongoliji, najvjerovatnije donesen sa Hunima u Evropu. Procenat ove grupe u stanovništvu: Hrvatska (kopno) 0,9 odsto, Bosna i Hercegovina 2,84,

Srbija 7,08, kosovski Albanci -, Makedonci 1,27, makedonski Romi -.

R i R1a – Slavenskog porijekla; ovaj tip je sa Crnog i Kaspijskog mora najvjerovatnije sa “kurgan-kulturom” došao u Europu. Najčešće se nalazi u Rusiji, Ukrajini i na Baltiku. Procenat ove grupe u stanovništvu: Hrvatska (kopno) 34,30 odsto, Bosna 24,60, Hercegovina 12,06, Srbija 15,93, kosovski Albanci 4,42, Makedonci 15,19 i makedonski Romi 1,70 odsto.

R1b – Nosioci ove grupe se susreću najviše u zapadnoj Evropi. Najveći procenat je na špansko-francuskom području, a također velik procenat u Velikoj Britaniji i Irskoj. Procenat ove grupe u stanovništvu: Hrvatska (kopno) 15,70 odsto, Bosna 1,40, Hercegovina 3,55, Srbija 10,62, kosovski Albanci 21,10, Makedonci 5,06 i makedonski Romi 1,75 odsto.

I – Ovaj haplotip postoji samo u Evropi, za razliku od svih ostalih haplotipa. Zato se smatra da je u Europi i nastao kod prvih Evropljana između dva ledena doba, prije 30-35000 godina.

I1a – Najveći procenat ovog tipa se nalazi na Skandinaviji i Islandu. Ovaj haplotip u Velikoj Britaniji nazivaju i Vikinger marker.

I1b* – Ovaj haplotip se najčešće (najveći procenat) u Bosni i Hercegovini nalazi i okolnim zemljama, pri čemu sa udaljavanjem jako (naglo) opada. Naprimjer, u Hrvatskoj blizu Slovenije nalazi se samo 20 odsto ovog tipa.

Jedna podvrsta se nalazi na Sardiniji.

Za sada je ovo otkriče zapanjujuće, jer do prije pet godina niko nije ni znao ni slutio da izvan Skandinavije (Vikinga) ima još nasljednika prvih Evropljana.

Procenat ove grupe u stanovništvu (I*+I1a+I1b*+I1c): Hrvatska (kopno) 37,0 odsto, Bosna 53,65, Hercegovina 70,91, Srbija 36,28, kosovski Albanci 7,96, Makedonci 34,17, makedonski Romi 5,26 odsto.

Najinteresantnije od svega leži u činjenici da je I1b grupa u Bosni i Hercegovini zastupljena sa visokim procentima. Do sada niti jedna takva koncentracija nije zabilježena u Evropi.

Zapadni genetičari i antropolozi vjeruju da su upravo Vikinzi naši direktni potomci, što potvrđuju i genetske analize posljednjih sedam godina. Pojavljivanje haplogrupe i na teritoriji Velike Britanije, Francuske i kod Kelta, pripisuje se Vikinzima koji su se spuštali i ratovali na ovim teritorijima, a koji su u sebi nosili naše gene i tako ostavili genetski trag iza sebe. Ova grupa dominira, osim u hrvatskoj i u bošnjačkoj, te i u srpskoj populaciji BiH.

H – Ova haplogrupa je nastala u Indiji i najvjerovatnije sa Sintima i Romima došla na Balkan. Procenat ove grupe u stanovništvu: Hrvatska (kopno) -, Bosna i Hercegovina -, Srbija 0,9, kosovski Albanci –, Makedonci –

i makedonski Romi 59,6 odsto.

Na osnovu ovih istraživanja može se reći da je 34,3 odsto Hrvata slavenskog porijekla(haplotip R1a), 25 odsto Bosanaca su slavenskog porijekla a 12 odsto Hercegovaca, dok je samo 15,93 odsto Srba slavenskog porijekla (što obara u potpunosti srpski mit o njihovim slavenskim korijenima i bratstvu sa Rusima).

Procenat muškaraca koji pripadaju anatolskom (turskom) porijeklu je sljedeći: 1,4 odsto Hercegovaca, 1,9 odsto Hrvata a osam odsto Srba je anatolskog (turskog) porijekla. Ostalih 7,08 odsto Srba nose haplotip K (hunsko-turski).

Prije nego što se počne govoriti o “teoriji zavjere”, valja znati da su ovi podaci sadržani u studiji zemalja (i institucija tih zemalja) koje su u učestvovale u ovom istraživanju. Ovi podaci su tek početak tipiziranja stanovništva i, vjerovatno, biće nekog pomijeranja ovih brojeva, doduše ne u nekoj značajnijoj mjeri, jer će upravo pomenuti biti i ostati kao osnova.

Ovo je također dobra osnova kojom se ruše svi “mitovi” o velikom srpstvu, hrvatstvu, slavenstvu, avarstvu…koji – kako se sada vidi – ne odgovaraju stvarnim činjenicama.

Jednoga trebamo biti svjesni, u Bosni postoji šest različitih haplotipova, u Hercegovini 11, Hrvatskoj 12 i Srbiji 13. U ove dvije posljednje države ne dominira nijedan haplotip, pa se nijedna od ove dvije zemlje ne može pozvati na čiste korijene, jer su kao i većina europskih zemalja mješavina iz različitih krajeva porijekla. Jedino, i samo, stanovništvo BiH posjeduju, kao što je rečeno na osnovu rezultata istraživanja, najveći procent samo jedne haplogrupe u cijeloj Europi i ovu genetsku izolaciju do objavljivanja ove studije (a i drugih) niko nije smatrao mogućom, i nigdje u Evropi se ne pojavljuje na tako velikoj površini.

Na kraju važna napomena: Bosanci i Hercegovci ovdje nisu prikazani kao tri etničke grupe, nego kao cjelokupno BiH stanovništvo uopće.”

 

Pismo srećnoj prijateljici

 

Otuđili smo se Mila

Vrijeme neumitno produbljuje rasjed među prijateljima koji , nažalost , krenuše svojim putima.

Na znam ti je ono po mahalski , drito u sridu.

Mene su učile nježno i krhko , da ne povrijedim ženu.

Plaho  je to biće , u povrijeđenosti može biti i nerazumno.

I uvijek budi iskren ma kolko boli nosilo.

Bol se može preboljeti , neiskrenost ne.

Pa , uz taj nauk šta mi preostaje?

Ne susrećem te , od dana kada je Usud rekao da moj prijatelj mora poći zanavik spiti.

Možda si dio krivice za njegovu smrt ili neke radnje prije smrti prebacila na mene?

Mene tvoja , možebitna ljutnja i možebitna  krivnja pogađa , ali ja sam živ i mogu se braniti.

Šta sa mojim prijateljem i njegovom nevinošću.

Ko će njega braniti i u tvojim očima opravdati , ako neću ja.

Mila , prijateljice dugo se družih sa njim.

Nažalost duže razmišljah o „krivnji“  njegovoj.

Ne nađoh je.

Nije bezgrešan bio. Ali krivnju prema tebi ne nađoh.

Ovo će ti čudno zvaučati i mislićeš da sam neiskren .

Nije tako.

Molim te nemoj žuriti sa zaključcima.

Ja volim polako pričati , kao i mezetiti kao i …

Olimpijskih godina  on je radio  u pokrajini.

Ja organizovao sebi neki posao u pokrajini.

Zaboravljaš mila , koliko te volio.

Svaki rođeni  mahalaš je bio harizmatičan ,

Poneki od njih su Mali prinčevi bili.

I anđeli.

I tako nas dvojica upadosmo pokrajini.

Pokrajinke ka  nama. Ne daju disati.

Mi bjež u Sarajevo.

Ima on svoju ljepoticu , svoju malu princezu.

Neće on prljati ljubav svoju.

Nikad ti nije pričao koliko je puta na letu za Sarajevo mogao zaginuti. Jeste,  na letu za Sarajevo.

Jer on nije vozio  za Sarajevo, on je letio. Tebi Prijeteljice mila.

Nije mogao disati bez tebe.

Jednom nam Rovinj službeno  zapao.

Opet mahalaši i Nadaline.

I opet bjež ,let u prelijepi Grad čednosti.

Tako mi Sarajevo zvali. Zbog naših grlica.

I tako dvadeset  četiri  godine  sna.

Sjeti se Mila prijateljice . Vrati se dan za danom.

Šta vidiš Mila?

Dva djeteta  , dva anđela i mnošto snova i ljubav velika.

Držali ste se za ruku , poljubac ovdje , poljubac ondje i ono dalje , sve ljepše i ljepše.

Neću detalje , vaši su , a ja nisam voajer.

I dva djetata , dva prelijepa goluba dobiše svoja dva golupćića.

Sjeti se svih tih godina Mila. Prođoše kao tren , kao jedna bajka sanjana  u dahu.

Onda dođe prokleti rat.

Šta će mahalaš nego Grad svoj , Bosnu svoju , svoje grlice braniti.

Mila ,

U mojoj porodici ima jedna priča  o usudu koja se prenosi kroz generacije.

Osnovna bit je Pred smrt.

Smrt i njeno prisustvo se osjeća .

Hajvani se uznemire jer u njima instikt radi.

Insani su pobjegli od svoje prirode i u njima se zadah smrti maglovito javla.

Nisu svjesni da im je um pomućen. I lude  i iz čista mira polude. I ne znaju šta rade.

Jednostavno izgube kompas. Sve u njima , čitavo biće ih boli.

Boli ih a oni ne znaju zašto.

Ne znaju da to smrt u njima rovari i pomućuje razum.

Neće ni smrt  da život šapatom  ode. Pruža životu da još malo živi  , na brzinu se iživi,

okusi nešto novo.

Tako je to i sa njim bilo.

Nikad te nije prestao voljeti mila. I nikad te srcem i dušom nije prevario , Malena.

Samo se malo tužno i umorno osjećao , Pred smrt , predosjećaj ,

a  ti nisi pored njegla mogla uvijek biti.

Eto to je prava istina.

Pisao ti  je pjesme. Ne , znam da ih je ikad pokazivao.

Bio je mahalaš ,  a oni ne žele da im se zna da su poete.

Dunjaluk je sviko da su prvo mange , zavodnici  i heroji .

pa tek nježna bića koja samo o ljubavi sniju.

Može se čitava bajka o vama dvoje napisati Mila.

Čemu ?

Volio te ,  voljela si ga ,voljeli ste se za dva života.

Nemoj se ljutiti na njega zato što ti je pobjegao.

Morao je. usud.

Oprosti mu.

Radi ljubavi i djece vaše.

I radi sebe Mila.

Lakše se živi.

Dopisano

Imaju i dvije njegove zabilješke iz pokrajinskih dana.

Ali samo za tebe su.

Žao mi a ih ne mogu objaviti prelijepe su.






												

Indexi : Ugasila je plamen / Song – Lyrics

 

Pogledom ugasila je plamen dviju svijeća
Desilo se obratno
Nestala je tama
Riječi neke govorila je tiho
Nije mogao razumjeti je nitko
A stvari oko nas počele su igrati i pjevati

Molio sam nju, vrati me u svijet
Gdje vrelim plamom vatra gori
Gdje ljudi danom svakim bar
Za dan taj jesu stariji

I nebo ako je gore
Tada zemlja dolje mora biti

Molio sam nju za svijet
U kome topla srca kucaju

Pogledom ugasila je plamen dviju svijeća
Desilo se obratno
Nestala je tama
Riječi neke govorila je tiho
Nije mogao razumjeti je nitko
A stvari oko nas počele su igrati i pjevati

Molio sam nju, vrati me u svijet
Gdje vrelim plamom vatra gori

I nebo ako je gore
Tada zemlja dolje mora biti

I nebo ako je gore
Tada zemlja mora biti dolje

I nebo ako je gore
Tada zemlja mora biti dolje

Dama pod velom je Džuna Jevgenija Juvaševna Davitašvili.Moćna žena,naturalizovana ruskinja porijeklom iz Irana.Pomalo nesrećna,siroče.Kada je imala jedanaest godina umro joj je otac,godinu dana kasnije majka.

Džuna  je upoznala Indexe kada su oni drugi put bili na turneji po Rusiji.Indexi su bili (blago rečeno)  fascinirani ovom magičnom ženom.

Pjesma Fadila Redžića  Ugasila je plamen je (1972) je  izlepršala kao  nizovi prekrasnih nježnih velova i sjećanja na to predivno stvorenje.

Nažalost dama nas je napustila 1o.juna ove godina.






												

Bleki – Nedostaješ

 

 razvedravanje  cudesno-nebo   njezni-obrisi  uzburkana-duga mjeseceva-modra-rijeka   njeno-ime-je-krhka-ruza-i  ah-to-proljece nebeska-vrata  zimska-noc-punog-mjeseca tisucu-velova-jedne-zene nesalomljiva-krhka-ruza     nestvarna-krhka-ruza

Nedostaje mi tvoj bijes

kada se ljutiš na moje gluposti

 

nedostaje mi tvoj osmijeh

kada poželim da te slikam bojama duge

 

nedostaje mi tvoja sjenka

kada poželim da te zagrlim

 

nedostaju mi tvoje riječi

a ti kažem da te volim

 

gubiš se ljuta

negdje daleko

ne ostavljajući ni sjenku

da mi tugu miluje

 

kako onda da dišem

ili snove da pišem

a ne znam kuda hodiš

tragove kiša izbrisala

 

a nedostaješ kao kapljica rose

grudima umirućeg maksumčeta

 


												

Magazin – Nakon mnogo godina / Song – Lyrics


   

Nakon mnogo godina

Kad nakon mnogo godina

tu opet nadjemo se ti i ja

i srce brze zakuca u grudima

 

Ja sapnut cu ti, malena

zar ne da sve je tu k'o nekada

jos gori zadnji poljubac na usnama

 

Ref. 2x

K'o nekad oci mi zatvori, zatvori

ja cu znati tko je to

K'o nekad sapni mi pogodi, pogodi

tko te nocas sanjao

 

Kad nakon mnogo godina

na minut zastanemo ti i ja

zbog samo jednog pogleda pod zvijezdama

Ja sapnut cu ti, malena

zar ne da sve je tu k'o nekada

jos gori zadnji poljubac na usnama

 

Ref. 2x

U snu te nocas ljubio


												

Tatjana Lukić – Umjesto razglednice

 

 

Noću pred šatorom sjedim

uz mene golobradi grk

 

ne razumjevamo se ni nevjerom

 

ali vidim po lijevoj obrvi

šta bi htjelo momče

 

pa mu gola naše kolo zaigram

pa kamen razgrćemo bijel

da bi smijeh posadili

 

pa mu gitaru iz ruku otmem

da bi miran on pod limun legao

da bih mirna ja pod njega legla

 

izjutra ga prepoznati ne mogu

 

pred šatorom brkat stoji grk

 

ne razumjevamo se ni smo

 

sli vidim po desnoj obrvi

šta bi htjelo moče