Pjesma dana
Danas je Četvrtak 22. Decembar / Prosinac 2022. godine računate po Isusu Hrustu sinu čovječijem , pride vjerovjesniku, ne bilo kakvih , več radosnih vijesti.
Na žalost i pored radosnih vijesti dunjaluk je , po običaju , tužan i krvav. Poprilično porobljen. Zamislite treći milenijum , a ropstvo. Barem u Bosni. Pa u SAD , pa u EU, Ukrajini , pppa, gdje god se okrenete ropstvo. Duboko ukorijenjeno i učahureno.
Da je bilo ljudski i normalno danas bi slavili dan Jugoslovenske armije. Kako su se nacionalistička kasapinske čudovišta , čeda homo primogeniusa, jal sa istoka , jel s zapadnog susjedstva povampirila i poklala što se moglo poklati ništa od slavlja.
Starter u Kejp Kenediju je juče uključen.Počelo je odbrojavanje.
10. 9…
Trenutno smo na devtki , toliko nam fali do kraja Stare dame .
Devet je sretan broj onome ko ima sreće. Onome ko nema , sasvim je svijedno koji je dan ili broij. I vako i nako su dešava ono što se dešava.
Moramo iskoristiti ovaj dan da skontamo jednu dilemu . Ono, bliži se Božić pa će mnogi pomisliti da nešto radimo sa predubjeđenjem. Mi to radimo tokom čitave godine, što ne bi i sada. Ovce runo ne mjenjaju , dok ih vukovi ne rastrgaju.
Nas uvijek kopkalo zašto se pape zovu pape, a što se ne zovu recimo papise. Jesul’ sebi odredili da budu hadumi čitav život – jesu. Znači isto ko da nemaju ono što imaju. Blentovije. Reći dunjaluku mi nemamo ono što svi muški imaju.
E sada papise, zato su mogle ostati trudne jer imaju anamo onu stvarčicu koju imaju žene. Barem je imala Papisa Ivana. A nemaju anamo onu stvar , koju imaju pape , ili bi trebalo da imaju , ali sami sebi zabranili da je imaju.
Sada nam je jasno što Papa Pavle II nije mogao ostati trudan. Nije imao ono što papise imaju. Vrlo logično.
Ali to ne rješava dilemu zašto se pape ne zovu papise, iako većina radi isto što i papise. Moraćemo se vratiti ovoj temi. Javljaju nam da nismo apsolvirali. Kao nismo pomenuli ilmije.
Ma to je očas posla. I skoro sve ilmije su hadumi. Njima su njihovi Ebu Lehebi otfikarili ono što visi, a obilježje je muškaraca , a ne kukavičkih ilmijskih haduma, koji ne smiju ni jednu prozboriti protiv pljačkanja siromašnog i jadnog naroda.
Što bi poete rekle:
-Hadum jednom , hadum uvijek.
U prevodu:
Zakon silu ne mijenja, već sila zakon. Do jednom. Valja ova.