Crveni mjesec

 

Crveni mjesec

Zimska noć punog mjeseca

U vrtlogu mjesečina

Srebrena mjeserčina nad Modrozelenom rijekom

 

Crveni mjesec

nježne sjene tvojih koraka lakih

meni nosi

a stidan u česti

ko Mali princ ruži svojoj

sanjam da meni odiš

ne smem da kažem

ne boj se

a paprati travke i šaš prijete

još samo jedan

sa tobom

poslijednji tango želim

i dalje sanjam

o kakvo more tišine

u naručju mom






												

Jednog usnulog poslijepodneva

Jednog usnulog poslijepodneva dojedrio mi anđeo.

Tepah joj:

Mila djevojčice.

Ona se ljutila.

Meni je to bilo vrlo zavodljivo.

Mirisalo je na grijeh.

U  vatri svoje nevinosti bila je prelijepa.

A volim ljepotu.

Ne znam da li to ima veze , s tim što volim ženu, nebesku milosnicu.

Kada se prestala ljutiti ,

znao sam da se zaljubila i   više je nisam  zvao Mila djevojčice.

Postala je  Dama, šta god mu to značilo.

Nije da mi se  nimalo  nije sviđalo to njeno novo ime. Samo bez  prefiksa ili sufiksa, bilo je falično.

Nedovoljno da opiše njeno ozračje , samo njoj svojstveno , blještavo od nekih novih, tek otkrivenih velova.

Mistična , raskošna, cvijetna, razigrana ,tajanstvena, puna nježnosti , dobrote i ljubavi.

Nadasve čedna. U potrazi za snovima…

Uvijek je odisala jednom uzvišenom bjelinom, nalik na svjetlost anđela.

Prozvah je Bijela damo.

I takva  , u čednosti i milini svojoj ,ostaće Mila  Djevojčica u mome srcu za čitav život.

I vike vikova.

Frka Frkica / Osma epizoda – Treći dio

Nastalo je neko neodređeno stanje nalik hibarnaciji. Ništa se nije dešavalo. Svako se povukao u sebe. Mito je popravio ljuljačku. Sjeo na nju i ljuljao se čitavu veče. U polusnu mu se činilo da je na ljuljački dvanaestogodišnja Frka Frkica . Obučena u bijelu čipkanu haljinu do koljena , heklane dokoljenice i lakovane crne cipelice .  Ružičasta leptir mašnica zadjevena u vranoj kosi blješti na mjesecu

Marija njegova najmlađa kćer je vesela i razigrana. Stalno mu govori:

-Tatko moj , jače . Još jače. Hoću da dostignem zvjezdice , moje sestrice.. 

On je ljulja i ljulja  , srce mu nikad nije bilo ispunjenom tolikim ponosom i radošču.Njegova malena kćerkica nije više tužna i šutljiva. Igra se sa svojim tatkom i uživa.I usred te čarolije u umu mu se vrati vrijeme na babine i on u svom pijanstvu , iz podsvijest razabra potisnute kumove riječi :

-Moja si , niko mi te neće uzeti.

Sve se složi na svoje mjesto.Čudan je ovaj život. Treba čovjek da popravi godinama neljuljanu ljuljačku  , da mu bolno srce vrati vremena kada je trebao ljuljati i voljeti kćeri ,da ga zabole prazna nedešena vremena , da čuje glas u umu i osvjesti se.

Ah Mito , Mito oholi jadniče. Čitav si život sprcao u praznoću mehane. Nisi vidio koliko je nevine i iskrene ljubavi u tvom domu i oko tebe bilo.Samo je cvijeće tvoje čekalo da se osvijestiš , da ih miluješ , mirišeš i voliš.

Kleknu na koljena , nalakti ruke na ljuljačku , pruži ih prema nebu , i lagano njišući se poče da se moli:

-Oče moj , koji jesi na nebesi , pomiluj.

Oprosti mi moje grijehe prošle i buduće,

Jer veliki sam grešnih.

Podari milost mojoj ženi , ćerama i potomstvu.

Amin

Odjednom osjeti neku lakoću u srcu. Ne zna da li mu je oprošteno : čak debelo sumnja. Ali um mu je poslije godina jasno pokazao šta treba činiti. Znao je da navlači novi grijeh , ali nije imao izbora. Jedino tako će njegova najmlađa kćer imati mira.

Isplakao se kao da se od života oprašta  i na ljuljački dočekao zoru. Frki otišao , izljubio je  , oproštaj zamolio i dobio. Njoj već svejedno bilo. Samo je u srcu zebnju nosila , šta će Mito slijedeće učiniti.Mnije , u svakom slučaju neće na dobro izaći.

Sina od  trinaest godina  bez riječi odmah u auto ubacio i pravac u Vranje , kod kuma  monstruma.

Prijatelj se plaho obradovao , mislio Mito mu porod domu vraća.Janjad se  okrenula.Vas komšiluk, pola Vranja pozvao, da mu ponovo  drugara čuvenog Mitu bekriju vide. Slavlje ko za vjenčanje ili babine prvorođenog unuka  priredio .Mito sina stalno po kosi gladi i ništa ne progovara. Tek kada su janjad gotova bila i meso se na astale iznjelo, pita kumšin  Mitu kojim dobrom , da li mu se djeca vraćaju.

Mito mu pred svima jasno i glasno odgovara:

-Nije dobro prijatelju, nas su uvjek časti i poštenju učili.  U tradiciji nauk iz svete knjige nastao : život za život. Ti đubre jedno nevjerničko i zločinačko , uze život moje kćeri dok je djetešce bila. Red je da uzmem ja tvoj.

To izreče pred okupljenim, sada već izvjesno , smrtnuim svatovima. Revolver iz pojasa vadi i svih šest metaka , jedan za drugim : taaka, taka, taka, taka, taka i taaka mu u tijelo zakuca. Bez hitnje , staloženo i bolesno precizno . Tri međ prepone ,  tri u grudi. Naizmjenično, jedan dole, jedan gore,i tako šest puta.

Ljevor za pas stavlja , za ruku sina uzima i ka autu ide. Niko ništa ne govori, niko ih ne zaustavlja . Svi znaju, i mlado i staro ,što se mora mora se.Život za život. Žali Bože onog djetinjeg.

Ušo Mito u auto i nazad za Bosnu. Nije se Mito milicije bojao. Imao plan u svojoj ludoj,  alkoholom poremećenoj glavurdi. Vozio da Leskovac, preko Niš do Čačak i Užice od Tita. Došao do Višegrada do Mosta Starine od Mehmed paše Sokolovića. Sjetio se sna onog jutra unukovih babina.

To je to . Nema ništa izvan onog što čovjek živi i sanja. Poslije šta bude – bude. I nekako mu žao Frke  frkice . Opet će nju najviše povrijediti.Zapravo ona je odgojila ovo milo štence pored njega. Toliko ga je voljela da je i njega Mali Princ zvala. No on izbora nema . Gdje on tu i ovo dijete . Taka im sudbina.

Otvorio prozore, puko most Mehmed paše Sokolovića , ravan ko aerodromska pista. On obrza 60,70,80 i viče:

-Paša, evo ,unuka ti vodim,

Sin ga gleda začušeno mnije tatko malo poludio. Djeca sve znaju i kad ništa ne znaju.

Ništa se ti ne brini, poručuje mu otac.9o,100 više ne može skrenuti sve i da hoće.Vidi dijete da neće stati. A uporedo sa autom prelijepi anđeo sa kosom u ruci juri. Djećak je oduševljen njegovom ljepotom i vještinom. Nasmješi mu se i mahnu.

Anđeo nema kud. Sakri kosu pod plašt . I Anđeo se nasmješi i djetetu otpozdravlja. Žao mu djeteta . Prelijepo je i nevino.Možda ga baš zato vodi sa sobom. Nije njegovo da razmišlja. Poslije će ga u nekom skrivenom kutku isplakati. Ali sad mora posao raditi . Tako mu grah pao. Nema izuzetaka.samo tako se harmonija stvara i odrŽava.

Mito sada već vrišti:

-Evo paša roda tvoga.

Nema kajanja ,. Sve i da hoće sada više ništa ne može učiniti.Uz strahovit udar , zveket  i lom završiše među stjenama. Poslije su Mitu u komadima vadili.

Dijete su iznijeli i na travu zelenu položili. Bijela košulja, plave samtane pantalone, leptir traka plišana, crne cipele i svjetlo plave čarape, sve kao ispod čekića.Savršeno. Ni kapi krvi na djetetu, ni na djetetovam licu. Samo mu se lijepa , usnula glavica na lahkom  povjetarcu  malo klati.

Reko bi čovjek ništa mu nije. To neodrasli Princ mali, umoran legao i spije, svoju nesrećnu sestricu Frku Frkicu snije. Hoće nad njom da bdije.Zna, trebaće joj pomoć svih anđela.

Bleki – Vrišteća kraljica boli

 

Znate li onu plahu srnu

Frku proljećnu

Pa još Frku frkicu

Nesrećnu.

 

Lirik, pjesnikinja

Reći ćete – kanda

Frka da – nikad luđakinja

Donekle – valjda..

Ali – vapaja ljubavi

Krika ljubavi

Željna

I posne korice hljeba

I gladna ljubav  traži

Hoće da se da.

 

Njen očaj krik

Plaši

Muškarce

– biti kukavice

Bola krik

Plaši

ženskinje

– zle vučice

Muškarce na kuje sviklih

Ne na Srne u ljubavi niklih.

Žene na grubosti obučene

Na prinčeve male naučene

gutat i blatit

 

Ne  na ljubav frkičavu

Neštedimice što se daje

Ljubav majke preplašene

Bol-žene ostavljene.

Bol djeteta dobrote

Anterija od safira

Nježne mile krasote

Let malog  leptira.

Bol srne ljubavnice

Što u jadu vremena

Što u jadu jada

Što u jadu sjemena

Što u jadu pada

Ne želi potkovice

 

Bol košute majke

Troje djecu što ljubi

Dvoje spašava od hajke

Sina od istih neljudi gubi

Put rubina želi da kroči.

 

Srna Ljubavnica

Srna prijateljica

Srna poetesa

Srna umorna

Uvijek samo nježne žene

Bijelini anterije da iskoči.

U ljubavi uzlet vidi

A bila je samo – lane

Što hoće da se svidi

U proljeća snene – dane

 

Golubica u sve dane ružne

Kraljica vrišteće boli

U sve njene snove  tužne

Nikada nikoga ne moli.

Starog a novog zadnji dan

Dragana milog spoznala

Ostvari se djevojčaki san

Al’ se njemu nije dala.

Dugo se molilo i snilo

Za hiljadu pahulja dan

Nekako se dockan zbilo

Iako bio je dugin dan.

 

In momoriam  jednoj anteriji i jednoj nevinosti.

I jednoj poetesi što umire u bolu usamljenosti.






												

Tatjana Lukić – Strah / Od cvijeta

 

VIII

 

Nikad te ne otimam zemlji

 

šta bih s tobom i umjela

do među svoje zidine

pod svoj krov

 

da zanoćim s tobom kraj uzglavlja

nećeš dočekati

 

plodnije crnice od mog sobnog kamena ne ima

 

pa da se iz tmine u gorostas razviješ

da se katice u čeljust gladni rastvore

snenu da me takneš

dah utihneš

 

nikada !

 

imaš svoje cvjetokružje

i svoj sit plijen

 

od zova tvoga priljepaa

otimam se vješto uklanjam

i bježim

 






												

Klasična godina / Igrokaz na dan 9. Septembar / Rujan

Danas je Subota 9. Septembar / Rujan klasične 2023. Godine.

Primjetili smo da su današnji dan označili kao 252. Dan ove klasikuše, što mu reciprocitetu znači da bi se vjerivatno trebalo zdesiti jošten 213 neoklasikli dana.

Nemojte da vas zbuni ovo – klasična.Listajući kalendare shvatili smo da je,od kada se bilježe, svaka godina klasična.

Ako nos turnete u bilo koji riječnik shvatićete zašto je to tako.

Mi najviše vjerujemo nama bliskom Blekijev mahalski rječnik / pojmovnik , p ga protabirismo. On nam fino odgovorio:

klasično

koji pripada najvišoj klasi,uzorno, prvorazredno,  vrijedno, starinsko , antičko , uzorito,pravi,tipičan

Eto vidite u čemu je fora. Svaka rijel opisuje ovu godinu . Normalno i svaku drugu,i upravo zbog toga su sva godine klasik i prva klasa. To što ih ljudi olako shvataju i podosta njih posrne , nije im nijedna , pa ni ta dotična godina kriva. Što bi astrolozi tekli zapisnao u zvijezdama.

A kaji se to i na koji način zapisuje u zvijezdama neće vam reći. Hoće da ispadnu pametni. A sve je jednostavno :

Došo vakat jaro moj.

Što bi poete rekle:

– Zaguljen vakat prika moj.

U prevodu:

-Ne mere biti zaguljeniji,

Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 15 03

Autor

Hajro Šabanadžović

bijelo-i-zeleno  bijelo-i-zuto

Bijelo i zeleno                                                                                Bijelo i žuto

bijelo-i-plavo   bijelo-i-crveno

Bijelo i plavo                                                                              Bijelo i crveno

bijelo-i-ljubicasto  Jesenja elegija

Bijelo i ljubičasto                                                                       Jesenja elegija

Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 14 02

Autor

Hajro Šabanadžović

zuto-i-crveno   krvava-rosa

Žuto i crveno                                                                               Krvava rosa

lebdece-ruze   armagedon

Lebedeće ruže                                                                        Armagedon

cvijetni-san   cvijetna-kisa

Cvijetni san                                                                                   Cvijetna kiša

Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 13 01

Autor

Hajro Šabanadžović

Poklon Neba   Mjesec opsjenar

Poklon neba                                                                     Mjesec opsjenar

Visine   Dijete

Visine                                                                                             Dijete

Iskrivljen pogled  Kristalna Modra rijeka

Iskrivljen pogled                                                           Kristalna Modra rijeka

Toma Bebić – Leute moj

 

Dogodilo se to jednoga dana u misecu,
tamo neke teške godine,
osta si sam,
napušten brod,
leute moj.

Rastočija si se
ka barilo,
leute moj.
I mriža je sagnjila,
leute moj,
osta si sam,
napušten brod.

Suze su nestale
iz tila tvog,
leute moj.
A sićanja naviru,
leute moj,
osta si sam,
tužan i tih.

Brodovi su isti ka i ljudi
zlu moru daju život svoj.
(Za tobom umiru.)
Brodovi su isti ka i ljudi
za suzu daju suze dvi.
(Za tobom umiru.)

Dogodilo se to jednoga dana u misecu,
tamo neke teške godine,

I mriža je sagnjila leute moj, osta si sam napušten brod…