Danas je srijeda 10. avgust/kolovoz, 2016. godine Gospodnje.
223 dana smo potratili. Tako neuki miale. Ne moš ti dane potratiti , a da se bar nekome ne osvete. Mnogima. Zato se pazite ova slijedeća 143 dana koji nam , ako Bog da , doleze do kraja ovig stađuna.
To nam je lako bilo izračunati. Zašto imamo knjigovođe i prepisivače. koji prepisuju i kad stihove vehte nude.
Imamo i majčine sinove koji prte vreće otetog narodskog zlata. Kažu da im je drugo ime Ebu Leheb. Mi znamo da imaju mnoge sljedbenike sa usukanim konopcem oko vrata koje čeka paklena vatra. Teško njima, i teško. Jer vješti su sa prstima , licemjerju i još ponečim. Narovno vijednim i lošim.
Ne mremo pričati o tome. Obrazli smo.
Ovo obrazli , aha kako ne. Pitajte mahalašice, a bome ni haustorkama nismo ostali dužni. Čak naprotiv , no međutim i čak šta više, pretplatili.
Svako malo ih glava zaboli kada pomisle na naše obrazli ponašanje. Neke se i rasplaču ko godine. Prisjete se crneog feskuna i mamicanja: Joj , mamio mamice
Ah, nekada. Bome i sada .
Ne treba pretjerivati. Danas nije nekada, ali i danas objeleli , ćoravi pijetao neko zrno ubode. Kakvo ne pitajte, ne pita ni naš horo. Bitno je da se zrno, a baš i nije zrno, nego mirisni đardin, nabolo.
Znate onu narodnu , nabola se , nabola , djevojka na trn…
Ostalo vi skontajte. Ne mremo vam mi sve pripovidati. Moramo nabadat, nemamo vrimena. Oakle ti vrijeme frajeru.ba!
U ovim vehtim vremenima trnja je sve manje, i zato ruže sve češće boli glava.
A one muče , i ne jadaju se, previše.
Čemu?
Vrmenima kao lani ili preklani , ili još daljim.
Kome?
Crvenom feskinu i mahalašim koje treba skloniti , spremiti i sakriti u hladu đardina, da bi se đardinalo i pojalo:
Joj, mamo mamice.
U drgana moga , joj mamo mamice.
Što bi poete rekel:
Pojale ne pojale , znanje znaju ,nadolmile se.
U prevodu:
Nema prevoda.
Taka se milina nije za neupućene.
Joj , mamo mamice.
***
Hroničari bilježe:
612.p.n.e .-Uz pomoć Medejaca, Elamaca i Skita, Babilonci su razorili glavni grad Asirskog carstva, veličanstveni Nineveh (Ninua, Ninive) koji je kroz cijelu asirsku povijest, uz Ašur, Kalah i Arbelu, bio jedan od najznačajnijih gradova Asirije.
– Tako suđeno. Kad se neko mjesto uzoholi pošalje se silna vojska da se zlo zaustavi. A sa vojskama je lako, kao i sa prepisivačima. Sami sebe , kad tad unište.
U Prijedoru ubijen Radenko Bašić, načelnik sektora kriminalističke policije. Bio je na putu da počisti prijedorski narko milje.
Upućeni tvrde da je motiv mogao doći samo iz okvira vršenja dužnsti.
Siniša Kostrešević, direktor Policije Republike Srpske (RS) izabranik Milorada Dodika i ministar unutrašnjih poslova RS Dragan Lukač bivši Dodikov miljenik, su ekspresno došli u Prijedor i ustvrdili da je to “napad na cijelu Policiju Republike Srpske”.
Vjerujemo da je predani rad Radenka Bašića u obračunu sa narkokartelom RS , bio napad na određene krugove u vlasti i policije RS , napose u vrhovima i da su glavni bezbjednjaci došli da drže situaciju pod kontrolom, odnosno da nešto ne bi krenulo krivim putem.
To nam sugerišu brojni nerješeni slučajevi ubistava koji su nosili pečat kriminalnih sruktura u policiji i vlasti RS.
Prema zvaničnim podacima Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske u posljednjih dvadeset godina u Banjaluci nije riješeno jedanaest “kapitalnih” ubistava.
U javnosti, najpoznatija , nerješena ubistva sa potpisom države su ubistva Milana Vukelića , Davida Dragičevića, i Slaviše Krunića.
I.-Milan Vukelić je dva dana prije ubistva govorio u medijima i pokazivao dokumentaciju o sumnjivim milionskim poslovima gradskih struktura Banjaluka , Zavoda za izgradnju i građevinske mafije, na koje je godinama ukazivao.
Nedugo poslije ovoga ubistva jedan od trojice najvećih lažova i kriminalaca u BiH sveznajući Milorad Dodik, samoincjativno je izjavio da niko od članova i simpatizera SNSD-a nije učestvovao u ubistvu. Dodik nikada nije odgovorio na pitanje na koji način je došao do takvog saznanja.
Možda je Milorad Dodik informaciju dobio iz pouzdanih izvora:
Od Aleksandra Cvijanovića (suprug tada aktuelne predsjednice Vlade RS), koji je Vukeliću 25. decembra 2006. prijetio otkazom, ako ne potpiše sporni dokument o rekonstrukciji parka. Ili od Dragog Miloševića, tadašnjeg zamjenika načelnika Uprave kriminalističke policije , ili Mileta Šušljika, savjetnik ministra unutrašnjih poslova, od kojih je doživio neviđene torture , maltretiranje i uvrede : “nije normalan”, da je “za zatvora”, da je “za psihijatrije”… i otvorene prijetnje po vlastiti život i život porodice “Prestani da pišeš, imaš ženu i dvoje djece!” Ili od onih koji su Vukeliću kao upozorenje zapalili auto i kuću njegove majke. A možda je Mile ronhil dobio informaciju od načelnika UKP Gojka Vasića, koji je priznao je da je Vukelić saslušan u sjedištu MUP-a, te da je samo “upozoren” ( izjava za medije ) :
“To je, po meni, radnja koja je najviše išla u prilog njemu da shvati da se tako ne smije igrati, da to može dovesti do posljedica; da on kad prijeti oružjem može naići na nekog ko se plaši oružja pa da on s druge strane iskoristi oružje protiv njega da nastane opet posljedica gdje bi on bio oštećen”
Druga strana je iskoristila 800 gtrama TNT dostupnih samo policijskim i vojnim strukturama.Možda su oni obavjestili Dodika o njegovoj i neviniosti SNSD. Normalno da su mu se morali zakleti časnom rječju.
II.-David Dragičević je prema činjeničnom stanju , indicijama, dokazima i stavovima nezavisnih istraživača, posmatrača i njegovog oca Davora Dragičevića ubijen sa potpisom struktura MUP-a RS , po nalogu “neimovanog/ih” naručitelja.
Morbidni i ušlagirani Milorad Dodik i Dragan Lukač Ministar unutrašnjih poslova u RS su tvrdili da su od Davidovog ” ujaka ” u kući Davora Dragičevića saznali da je ubijeni mladić bio na teškim drogama. Lukač i Dodik su odmah po izjavljivanju saučešća sluđene roditelje ispitivali o tome, iako su znali da to nije istina.
Kojih li bolesnih zločinačkih umova?
MUP RS je od prvih saznanja o ” nestanku” optuživao nesretnog mladića da je u noći nestanka izvršio provalnu krađu i da ima historijat kriminala narkomanije. Sve se to pokazalo netačnim nakon argumentovanih nalaza verificiranih instanci.
Aljošu Borkovića , kriminalca i hakera , stručnog saradnika MUP RS ,, koji je prema dobro obavještenim izvorima, namamio Davida Dragičevića u smrt, je prvo za “Davidovog ujaka” proglasio Dragan Lukač, na sjednici Narodne skupštine RS, održane 10. maja ove godine. Za “ujaka” ga je verififikovao i Milorad Dodik neposredno po ubistvu , a definitivno potvrdio u emisiji “PLATI, PA LAŽI” / “Ćirilica”, 16.07.2018. Nakon toga su, pozivajući se na navedenog stručog saradnika , pokušali lažno predstaviti i kriminilizirati ubijenog Davida Dragočevića. Dokazano je da Aljoša Berković nije ni u kakvom srodstvu sa ubijenim , već je u kumstvu sa inspektorom Bojanom Karanovićem, kojem je putem vibera Đorđe Rađen davao instrukcije kako lažno optužiti likvidiranog Davida Dragičevića. Pitanaje je ,po čijem je nalogu Darko Ćulum spriječio da Borković ode u zatvor.”
Sve pomenute osobe uz prezentaciju obilja drugih dokaza otac ubijenog Davida Dragičevića javno , bez ustezanja optužuje za ZAJEDNIČKi ZLOČINAČKI PLAN za ubistvo sina i zataškavanje ubistva.
III. Slaviše Krunić je ubijen 22. aprila 2019. godine u blizini vlastite kuće u Glamočanima kod Laktaša.
Bio je dugogodišnji svjedok kriminalnih radnji Dodika i njegove bezobzirne hunte. Ima svjedoka koji tvrde da je skupio oko 10.000 dokumenata koji ukazuju na Dodikove lopovluke. Trn u oku Dodikove mafije su bile dvije Krunićeve firme: Sektor Sekjuriti i Sector ADS .
Ubijeni biznismen Slaviša Krunić , Bisanac po opredeljenju , je Dodiku bio trn u oku , javno ukaziva na kriminal Dodika i mafije oko njega, , a da ga ta ista vlast RS na čijem je čelu bio Dodik godinama rektira.
MUP i tužilaštvo RS tvrde da nisu pronašli motive Krunićevog ubistva.
O Krunićevim problemima je bio upoznat i Stejt Dipatrment. Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu, odnosno tadašnji ambasador SAD-a u BiH Čarls Ingliš je pisao, da je Krunić obavijestio Ambasadu SAD-a o lošim odnosima između Dodika i njega:
“Čuli smo optužbe da Dodik vrši pritisak na protivnike u privatnom sektoru. Slaviša Krunić, vlasnik uspješne firme Sektor Sekjuriti sa sjedištem u Republici Srpskoj, 16. jula nas je obavijestio da Dodikov tjelohranitelj (šef obezbjeđenja op. a.) Miloš Čubrilović i njegov kum Velibor Šotra, vrše pritisak na njega da proda svoju firmu njihovoj firmi za bezbjednost Alfa.
Krunić kaže da je njegova firma na Dodikovoj ‘crnoj listi’ i da zbog toga ne može dobiti poslove s Vladom Republike Srpske. On nagađa da Dodik zapravo želi kontrolu nad sektorom bezbjednosti koji broji 900 uniformisanih muškaraca”.
Kompanija “Prointer” u vlasništvu Igora Dodika sina Milorada Dodika kupila je preduzeće “Sector ADS” iz Banjaluke, koje je bilo u “vlasništvu “supruge ubijenog biznismena Slaviše Krunića, u kojoj je pohranjena sva dokumentacija o Dodikovim malverzacijama.
Kod nas u Bosni se kaže:
Pamentom je išaret dosta.
U prevodu:
Nikad ne vjerujte kriminalcima i lažovima kojima je srednji prst mentalna hrana i kućni odgoj i kultura.
Osilila se pijačarska bagra i fukara.
Dopisano
O ubistvima Bobara i Pavlovića smo nedavno pisali .
Ako se hunta Dodik – Lukač možesrljati sa ubistvima , mogli bi bi i mi u napisima . Ali neka polako, red za redom, članak za člankom.
Osnovi nacizma u projektima Sanu Memorandum – Velika Srbija / Hrvatsko proljeće – Velika Hrvatska kroz kurziv hitlerovog Mein Kampf , odnosno kasnijih načela nacističke ideologije:
-Njemačka /Srbija / Hrvatska ima pravo da se teritorijalno širi na štetu drugih država.
-Njemačka / Srbija / Hrvatska ima pravo da uzme sve teritorije sa njemačkim stanovništvom u drugim državama. (Prva tačka u programu)
-Pravo na njemačko -srpsko -hrvatsko državljanstvo imaju samo etnički Nijemci; oduzimanje civilnog prava Jevrejima – Muslimanima – Ciganima i dr.ugim nepripadnicima matičnog fašističkog korpusa(Tačka 4.)
-Ukidanje parlamentarne demokratije i uvođenje totalitarnog sistema vladanja
-Zaustaviti imigraciju.
-Uništiti sve nepripadnike njemačkog – srpskog – hrvatskog korpusa
holakust na jevrejima i romima = genocid nad muslimanima i drugim Bosancima
– Poništiti odredbe Versailleskog / Jugoslovenskog / Dejtionskog mira koje idu na štetu Njemačke/Srbije/Hrvatske.
Istinito , ali i vrlo zlokobno.
Paralela Srpskog i Hrvatskog fašizma sa Italijanskim fašizmom nisu ništa manje zlokobne. O tome drugi put.
Danas je Četvrtak 10. avgust/kolovoz, 2023. godine Gospodnje.
221 dana smo potratili. Tako neuki misle. Ne moš ti dane potratiti , a da se bar nekome ne osvete.Mnogima. Zato se pazite ova slijedeća 146 dana koji nam , ako Bog da , doljaze do kraja ovijega stađuna.
To nam je lako izračunati. Zašto imamo knjigovođe i prepisivače.
A imamo i majčine sinove koji prte vreće otetog narodskog zlata. Kažu da im je drugo ime Ebu Leheb. Mi znamo da imaju mnoge sljedbenike sa usukanim konopcem oko vrata koje čeka paklena vatra. Teško njima, i teško. Jer vješti sa prstima , licemjerju i đon obrazu.
Ne mremo pričati o tome. Obrazli smo.
Ovo obrazli , aha kako ne. Pitajte mahalašice, a bome ni haustorkama nismo ostali dužni.
Svako malo ih glava zaboli kada pomisle na naše obrazli ponašanje. Neke se i rasplaču ko godine. Prisjete se crveog feskina i mamicanja: Joj , mamo mamice
Ah, nekada. Bome i sada .
Ne treba pretjerivati. Danas nije nekada, ali i danas objeleli , ćoravi pijetao neko zrno ubode. Kakvo ne pitajte, ne pita ni naš horo. Bitno je da se zrno, a koje baš i nije zrno, nego mirisni đardin, nabolo.
Znate onu narodnu , nabola se , nabola , djevojka na trn…
Ostalo vi skontajte. Ne mremo vam mi sve pripovidati. Moramo nabadat, nemamo vrimena. Sve se po planu mora nabadat.
U ovim hibridnim vremenima trnja je sve manje, i zato ruže sve češće boli glava.
A one muče , i ne jadaju se.
Čemu?
Vrmenima kao lani ili preklani , ili još daljim.
Kome?
Crvenom feskinu i mahalašim koje treba skloniti , spremiti i sakriti u hladu đardina, da bi se pojalo:
Kad se iznenada u ponoć začuje nevidljiva družba kako prolazi sa svirkom zanosnom, s glasovima kliktavim – sreću svoju koja nepovratno izmiče, djela promašena i zamisli života svog sasvim iznevjerene, ne oplakuj uzalud. Kao odavna spreman, kao junak, zbogom reci Aleksandriji koja nestaje. I nipošto se ne obmanjuj, nemoj reći kako je to bio samo san, kako te sluh prevario; isprazne nade takve nemoj prihvaćati. Kao odavna spreman, kao junak, kako ti dolikuje, jer si bio dostojan takva grada. odlučnim korakom priđi prozoru i osluhni s ganućem, ali bez moljakanja ili tužaljke neodvažnih, kao posljednji užitak zvukove, čudesna glazbala tajanstvene družbe, te reci zbogom Aleksandriji koju gubiš.