Danas je Četvrtak 17. Avgust / Kolovoz, 2021. ljeta “nove” ere .
228 dana je reklo doviđenje. Dobro je , moglo je biti i Adio. Tada nam se ne bi dobro pisalo. Ne bi se vrnuli . Šta bi mi bez njih? A ingnorišemo ih. Mnogi to zaplate.
I ovaj današnji je prelijep kao i svij drugi dani. I danas će se neko zaljubiti, rođendan slaviti,
Mirisni cvijet poklanjati i obljubljibvati. .
Sjećate se Prevera,
ili je to bio Bleki,
tko da zna
Poklanjam ti ružu za jedan dan
Ljubav za uvijek.
Danas je poklonjenih ruža sve manje. One ljepše i mirisnije polako venu ,
iako su prekrasne u svome cvatu. Nema ko da ih zalijeva i mazi.
Blentovije zauzeti prepisivanjem i šupljim reisima i arapskim hanefijama , papama i arhiepiskopima , papskim nincijatima , šupljim „pjesnicima „ prepisivačima… savjete još šupje nam dijele. (Ova rečenica nam se ušunjala radi dnevnice.)
Svakog jutra procvjeta milioni milosnih ruža.
Savaki dan jednao dijete plače jer nema kome da je pokloni.
Noći i noći su prtobdjevene.
U očekivanju da dan zamiriše cvatom , uvijek se djeva pita:
-Zašto ne učiniš … da se tvoji snovi poput svile ubiju oko moje duše…. Učini to, molim te!
Vapaj , krik , jecaj milosti niko da čuje.
Ne razumijemo . Gdje su ruke milosne? Gdje su sanjari kreposni?
Gdje je taj neki od muškaraca , kukavica biti?
Ljubav je bit i Milost svega.
Gospod Jedini ,
nam reče.
Ljubav i milost je sve.
I praštanje.
U čekanju prolaze ti dani.
Jedan za drugim , prelijepi i puni nade.
Naš kalendar i čast mole oprost.
****
Do kraja godine je ostalo 137 dana.
Dan za danom ruža procveta i uvene.
Kroz okrvavljene usne klizne neubrana,
u noći besanice i more.
Svijet je okrutan.
Neprekinuti niz mora.
Bića se bude ne sjećajući ljepota kako se prije živjelo..
I kada je zemljom vladala Ljudskost. I ljubav.
Što bi poete rekle:
-Jutros ti je ruža procvjetala mila.
U prevodu:
-Ah nekada…tugo moja,jadi moji.