Rekoh joj Od devet dveri zar nisi otkljucala devet Od devet odaja zar nisi otvorila devet Od devet kovcega zar nisi otklopila devet Od devet pecata zar nisi Otpecatila devet
A ona Ona ce meni Otkljucah devet dveri Otvorih devet odaja Otklopih devet kovcega Otpecatih devet pecata Ali ne otkljucah Ne otvorih Ne otklopih Ne otpecati Pecat Tvoga Srca
Dadoh joj znak kljuca
A ona zaklikta Gle ptice one ??to juri k zelenoj gori Gle ptice one zelene Ispod oblaka
Pogledah i ne vidjeh
Tada ona rece Znaj da je tajna broja devet Tajna labud djevojke Cik stigni me
Pretvorih se u sokola
Al Labudica je vec bila stigla za oblak U zemlju gdje je oko sokolovo Mrtvo oko
Čekala sam dugo Svoju ljubav, Sanjala o njoj, Tražila je svuda Cijeli život moj, Sve radosti tuge, Moja bol, Svaki dan i noć Svaka staza Vodila me k njoj.
Nisi san, Nisi više tajna Na rukama tvojim Ja sad mirno spavam. Cijeli život moj, Sve radosti i tuge, Moja bol, Lutanja i nemir, Svaka staza, Vodila me k tebi.
Kraj uzglavlja svijeće, Dah magične sreće Ti noćas ludiš za mnom. Šapćeš mi nježno I gledaš sa čežnjom Voliš me, ja želim baš to. Kraj uzglavlja svijeće, Dah magične sreće Ti noćas ludiš za mnom.
Čekala sam dugo Svoju ljubav……
Čekala sa dugo. Činiš me sretnom svaki dan i noć, Čekala sam dugo…
O ženi nepoznatoj san mi se čudan vraća, O ženi što me voli i što je meni mila, koja nikada nije kakva je prije bila, a nije ni drukčija, i voli me i shvaća.
I jer me shvaća, ona jedina može ući u moje srce – jao! – koje za nju samo nije zagonetno, a znojno čelo tamno jedina ona zna mi osvježit plačući.
Ne znam je l’ crna, plava, riđa ta ljepota. Ime joj? Samo pamtim: zvoni milo i meko kao imena dragih prognanih iz života.
Kao pogled kipa pogled je njen usnuli, a u glasu joj tihom, teškom i dalekom glasovi drhte dragi koji su umuknuli.