Autor
Hajro Šabanadžović
U vrtlogu radosti Djetinji svijet
Evergrin brežuljak Đardin i more
Razmišljajući o tebi Proplanak šretežno žut
Plava nježnost Neupoznata milina
Miris jasmina i kamelija Milina krhkog proljeća
Svježina ljubavi Krik praznoće
Snovi u vrtlogu duge Rajski đardin 1
Ljeto sedamdeset i neke Jesen sedamdeset i neke
Radost i tamjan mog zivota i uspomene na
sate
kad sam nasao i sacuvao uzivanje kakvo sam
zeleo.
Radost i tamjan mog zivota za mene koji sam sa prezirom odbio
svako zadovoljstvo obicne ljubavi.
Nedostaje mi tvoj bijes
kada se ljutiš na moje gluposti
nedostaje mi tvoj smijeh
kada poželim da te slikam bojama duge
nedostaje mi tvoja sjenka
kada poželim da te zagrlim
nedostaju mi tvoje riječi
a ti kažem da te volim
gubiš se ljuta
negdje daleko
ne ostavljajući ni sjenu
da mi tugu miluje
kako onda da dišem
ili snove da pišem
a ne znam kuda hodiš
tragove kiša izbrisala
a nedostaješ kao kapljica rose
na grudima umirućeg maksumčeta
And what if I never kiss your lips again?
Or feel the touch of your sweet embrace?
How would I ever go on?
Without you there's no place to belong
Well, someday love is gonna lead you back to me
But ’til it does, I'll have an empty heart
So I'll just have to believe
Somewhere out there you thinking of me
[Chorus]
Until the day, I'll let you go
Until we say our next hello, it's not goodbye
‘Til I see you again
I'll be right here remembering when
And if time is on our side
There will be no tears to cry on down the road
There is one thing I can't deny
It's not goodbye
You'd think I'd be strong enough to make it through
And rise above when the rain falls down
But it's so hard to be strong
When you've been missing somebody so long
It's just a matter of time I'm sure
But time takes time and I can't hold on
So won't you try as hard as you can
To put my broken heart together again
[Chorus]
Until the day, I'll let you go
Until we say our next hello, it's not goodbye
‘Til I see you again, I'll be right here remembering when
And if time is on our side
There will be no tears to cry on down the road
There is one thing I can't deny
It's not goodbye
[Bridge]
It's not goodbye
[Chorus]
Until the day, I'll let you go
Until we say our next hello, it's not goodbye
‘Til I see you again, I'll be right here remembering when
And if time is on our side
There will be no tears to cry on down the road
There is one thing I can't deny
It's not goodbye
Until the day, I'll let you go
‘Til we say our next hello, it's not goodbye
‘Til I see you, I'll be right here remembering when
And if time is on our side (time is on our side)
There will be no tears to cry on down the road
And I can't deny
It's not goodbye
Goodbye
No more tears to cry
It's not, it's not goodbye
Ovo nije zbogom
A šta ako ti više nikad usne ne poljubim ?
Ili ne osjetim dodir tvog nježnog zagrljaja?
Kako bih ikada ikrenula dalje ?
Bez tebe nigdje ne pripadam
Osjećam, jednog dana vratićeš se meni ljubavi
Ali dok se to ne desi, moje srce će biti prazno
Dotada ću morati da verujem
da negdje tamo misliš na mene
(Refren]
Do tog dana, pustiću te
Naše slijedeći rastanak , nije zbogom
Dok te ponovo ne vidim
Biću ovdje, pamteći rastanak
I ako je vrijeme na našoj strani
Neće biti suza da klize niz cestu
Postoji jedna stvar koju ne mogu poreći
Ovo nije zbogom
[Stih 2]
Misliš li da sam dovoljno jaka da to preživim
I uzdignem se iznad kiša koja pada
Ali tako je teško biti jak
Kad ti neko tako dugo nedostaje
Sigurna sam da je samo pitanje vremenna
Ali pitanje je vremena mogu li ja to izdržati
Zato se potrudi koliko god možeš
Da ponovo spojim svoje slomljeno srce
[Refren]
Do tog dana, pustiću te
Naše slijedeći rastanak , nije zbogom
Dok te ponovo ne vidim
Biću ovdje, pamteći rastanak
I ako je vrijeme na našoj strani
Neće biti suza da klize niz cestu
Postoji jedna stvar koju ne mogu poreći
To nije zbogom
To nije zbogom
[Refren X 2]
Do tog dana, pustiću te
Naše slijedeći rastanak , nije zbogom
Dok te ponovo ne vidim
Biću ovdje, pamteći rastanak
I ako je vrijeme na našoj strani
Neće biti suza da klize niz cestu
Postoji jedna stvar koju ne mogu poreći
To nije zbogom
Doviđenja
Nemam više suza za plakanje
To nije, nije zbogom
U nedostatku pjesama , zapisa , mi ih izmislimo.
Nasumice odaberemo riječ.Pritom i žmirimo i maramom zavežemo oči. Radi objktivnosti i brisanja svih nedoumica i nepotizma.
Skinemo povez i gle jada,to nasumično nam uvijek, na cedulji života, donese najbliskijeg i najvoljenijeg srodnika, po srcu i duši, iako mnogi sumnjaju da ih imamo:
-Ljubav.
Da, uvijek isto.Ta nasumična, sveobuhvatna i nezaobilazna nametljivca nam se kači za pero. I uvijek hoće da nam ga otme.Mi ne damo.Muški ponos,šta li?
A onda ,slegnemo ramenima, jer nemamo izbora. One pakosnice Suđaje tako odredile. Mora da su se opet zaljubile.
Biramo krajolik,tako ona hoće.Ne može se svuda vucarat.Nikad nije zadovoljna i uvijek prigovor i zapret ima.
Jedan joj taman, drugi blijed.
Treći nema dovoljno plaveti.
Četvrti je slabašan i nije dovoljno čvst.
Negdje kiši ili sniježi,a nema zaklona i skrovitih mjesta koje ona voli.
Ponekad je cvijeće nasumično nabacano i odabrano.Razmaženica hoće harmoniju.Ona koja je drugo ime za haos.
Baš zato,kaže ona:
-Jedan nered u savršenoj slici je sasvim dovoljan.
Kad smo došli do tehnikalija ,nila nam je od velje pomoći.U sekundu je znala gdje smjestiti šedrvan,peškin,koju voćku ili šerbe.Ništa sa alkoholom.Nema ljubavi i alkohola.
-E onda ti piši pjesmu, a mi odosmo na na koju kod Mare Gatare.
Ko fol se ljutnemo mi,ali to je trik.Zna to ona,ali ali i ona, ko fol, jedva nam odobri dvi tri ,i to kad ona skonta da je potrebno. Jes kako ne kontamo mi,bitno je da smo na peškun stavili tu jednu flašu kurvoazijea. Poslije ćemo vidjeti šta nam je raditi.Kontamo je premuntati na našu mahalsku sreću.
Ljubav nas čita ko bukvar ,smiješi se i u sebi smije:
-Joj ,blantovija,mamo mamice.Ovo izvoljevanje će iskijavati hejbet puta na da,i minimum još toliko obnoć.
Joj šta je ta,u pejsaž natandarila,minderluka,jastučadi i šilteta, ko da je princeza koja se ispod devet madraca natakari na zrno graška.
Kada sa svim pejsažnim detaljima završimo , a ima ih točno tisoć i ena piklić, malo odahnemo i htjeli bi cigar,Gitanes oli neku našu Drinu da udahnemo, i da kurvuazije bar jednu zveknemo, mislimo čašu, ali korbač sijeva.
-Nismo završili.
-Znamo,ali ohani malo bona,đe si navrla,nije valjda opet rat.
-Nije rat,ali nije ni mir.Tako vam je to u ljubavi.Uvijek neka frka i neko proljeće,možda i ljeto sa blaženim licem,il jarka jesen ,pa zima što u redu čeka i najviše mrazi i boli.
-Nestrpljivice jedna,lako ćemo izabrati aktere.Ženska pljunuta ti,a svakog insana nacrtamo ko bilo kog hajvana i nećemo pogriješiti.
-Blesani jedni,kad ste toliko pametni crtajte bez moje pomoći,ja vam odoh.
I nesta. Najednom ko magle poslije kiše.
Šta će nam ta lutalica , ponositi smo mi. Uzmemo plajvaz ali riječi bez nje nema. Usta nam zavezana,misao utihnula,srce se zaledilo,duša se sakrila.
Joj ,jesmo stvarno blentavi.Šta ćemo sada bez ljubavi.Ne možemo ni ovu pismen završiti. Kako ćemo pjesme pisati. A onda sjetimo onog jade,koji se takođe nehajno odnosio prema Ljubavi i natandarimo zapis o njemu:
Ponoć je odavno prošla
čovjek je sam
sjedi
plajvaz u ruci
arak prazni
švrlja
o ljubavi pjeva
na serdžadi obeznanjen žmirka
kandilo i tisuću dušeka njemu je drug
zato ne vidi
da ni slova više nema
sve je otišlo
sa jubilarnom princezom…
Šta dalje pitamo se mi. Žulja nas ono zrno graška. Ipak podsvijest zna ,vratiće se ona. Ne mere bez nas praznovat. Sve do jednom.
Žute dunje
Voljelo se dvoje mladih
sest meseci, godinu
kad su htjeli da se uzmu,
da se uzmu, aman aman
dusmani im ne dadose
Razboli se ljepa Fatma
jedinica u majke
pozeljela zute dunje, zute dunje
aman, aman,
zute dunje, zute dunje
iz Stambola
Ode dragi da donese
zute dunje Carigradske
al ga nema tri godine, tri godine aman, aman
nit se javlja niti dolazi
Dodje dragi sa dunjama
nadje Fatmu na nosilima
Dvjesto dajem spustite je
tristo dajem otkrite je
da jos jednom Fatmu ljubim ja
Gasila sam vatre, ti ih palio
zalila se nebu, ti se hvalio
odvikla se od tebe, ti me ranio
tuga mi je polje siroko
Boze daj mi krila pa da poletim
hocu da ga nadjem da se osvetim
na mom stolu mirise zuta jabuka
tako me na njega podsjeca
Ref.
Opilo me vino, slatko a zestoko
podiglo do neba, ranilo duboko
opilo me, opilo, kao usne med
jedan put si otrovan, drugi put si led
opilo me, opilo, uzelo mi sve
hej neka je
Boze daj mi krila pa da poletim
hocu da ga nadjem da se osvetim
na mom stolu mirise zuta jabuka
tako me na njega podsjeca
Ref. 2x
Opilo me vino, slatko a zestoko
Evo trideset leta kako pratim senku za tvojim nogama
Verno sam crno pseto koje se vrti oko tvojih peta
Sakriva se u podne za tvoje uspravno telo
I izlazi da igra sa kosim suncem po poljima
Svetlosnom žicom iz lampe odeva te i raste ukoliko su niske
Kako ti voliš da citaš vecerom u odaji prema svome raspoloženju
Samo tada uzdižem se do plafona
I gubim se u ponavljanju tvoje ruke koja okrece strane
Evo trideset godina kako je moja misao senka tvoje misli
Uzalud sam govorio i ponavljao veruje se
Ne znam kakvoj cudnoj otmenosti sa moje strane
Sve što je crno nije senka govore mi
Uzima se i ostavlja od onog što sam govorio
I da mi dozvole da te volim oni su podmetnuli
Stvarnost tela jednu statuu
Simbol ukrašen kamenom Otadžbinu
A kada stavljaju nož za secenje hartije
U nešno pazuho mojih knjiga
Ne shvataju ni najmanje zašto ja vicem
Oni ne vide da ja krvarim tvojom krvlju
I pitam se šta li za njih moje pevanje znaci
Ako za svaku rec koja se lomi u mom glasu
Oni ne znaju da je to harmonija tvoga grla
Ako ne vide oko moga duha tvoje ruke
Bar jednom cu ovde da govorim iz svoje duše
Covek je izgubljena igra karata
Crveno i crno kraljevih slugu i kraljica
Ali izmedu letecih boja ima vazduha a i prsti su tu koji bacaju
Telo moje sacinjeno je od dve nepoznate koje nisam birao
I vidim sa užasom da se pojavljuju na mojim rukama bakarne pene godina
Koje ce obeležiti ruke mog oca o kome necu pricati ništa
Og koga nemam ništa drugo do nacin kako da obaram glavu
Zato što nije cuo dobro na desno uvo i evo gde i ja takode
Od svoje majke imam oblik ušiju
I nacin rastanja kose
Ali duša u svemu tome ali duša
Beše to jedna duša neugladena smucana još bezoblicna
Duša slepa koja cuje samo zlo kad se govori o svetlosti
Duša iskrsla niko na zna odakle
Iz nekog pretka u nesreci vremena
Iz nekog ujaka besmislenog i ludog koji nije živeo
Ili samo iz one strašne sramote moje majke kada sam došao na svet
Jedva duša tek nagoveštaj duše rdavo uoblicena cekinjava duša
Kakva se gubi bez žaljenja na bojnom polju ili sudarima na železnicama
Jedna sirota duša koja nije znala šta da cini sa samom sobom
Nošena strujom današnjeg vremena
Nikako ne od vrste Hamleta jedva kosa Ofelije
Bosa u moru bez pisma u njoj
Loptica na japanskom bilijaru koju dokoni gost preganja u nekoj kafanici
I ti padac u ”nulu” ili ”stotinu”
Što je u stvari jedno isto
Duša u garderobi gde pijani gost ne može više da nade svoju numeru
Duša za jedno vece karnevala a sutra ce se baciti maska
Duša rasparena sa kojom se ne može izaci medu svet
I teška da nosi otrov i mora neprestano da se zaustavlja
Nikada nisam razumeo zadto si povela brigu o mojoj duši
Lopatama se mogu zgrtati takve kao što je moja
Ali šta kaže onaj koji prvi put vidi radanje drugog
Cudom hirurgije
Šta je rekla moja duša kada si je ti izvadila iz njene košuljice
Kad sam ja saznao u tvojim rukama da sam ljudsko bice
Kad sam presta da se pretvaram i da se ismevam što sam postao takav na dodir tvoje ruke
Uzmite te knjige moje duše otvorite ih svuda gde bilo
Slomite ih da bi im bolje razumeli
Miris i tajnu
Pokidajte grubim prstima strane
Izgužvajte ih iscepajte ih
I iz svih cete zadržati samo jedno
Jedan jedini šapat jedan jedini pripev
Jedan pogled koji ništa ne sputava
Jedno dugo hvala koje se promrljava
Tu srecu kao neku dolinu
Dete – Boga moje obožavanje
Beskrajno Ave u molitvama
Moju beskonacnu nesanicu
Moje cvetanje moje prosijavanje
O svesti moja o ludosti moja
Moj mesecu maju melodijo moja
Moj raju moj požaru
Moja vasiono Elza živote moj
Uvijek aktuelno
U pomen Miloradu Dodiku razrookoj pijačarskoj fukari , odnosno mi mu parastos*iramo .
Zaslužio je . Što jes’ , onda jes’ !
Dan za danom – Serijal naših zapisa iskantanih tokom godina.
Iz Arhiva
BY ADMIN11. AVGUSTA 2021.ONI NAMA, MI NJIMA
Bog Miloistivi nas uči da je ružno govoriti ružne riječi.
I ne govorimo ih!
Nema druge definicije kreaturu koja je pripadnost ljudskom rodu
i svaki dodir sa ljudskošću odavno izgubila.
Nemamo potrebe pisati ni što ni kako.
Svakom rječju koju protiv Bogfa i istine izgovori sebe u paklenu vatru i govna , mjesta koje mu po porijeklu i rođenju pripada , sam sebe još dublje gura.
Bog Silni i Mudri nas uči Istinu uvijek treba govoriti.
I govorimo je!
Čitav svijet saginje glavu zbog stida što su diozvolili , da se krajem dvadesetog vijeka desi četvorogodišnji krvavi genocid, a umobolni monstrum postaje gori od monstruoznih koljača , koji su uz nijemo posmatranje svjetske zajednice izvršili pokolj stotine tisuća nevinih ljudi.
Bog Dobrote i Ljubavi nas uči volite se ljudi i praštate.
I volimo ljude i praštamo, jer Bog pravedni sve zna i sve pamti ,
i nagrađuje po činjenju i nečinjenju.
Evo u Bosnu i Hercegovinu , u posjetu razrokoj pijačarskoj fukari dolazi ona cvjataška pederčina pušačkih žvalja Aleksandra Vučić. Sa sobom vodi bespolnog patrijarha srpskog Porfirija.
Kažu imaju neke tajne kontove. ma koje li to tajne kontove kad se sve zna.
Napriliku ‘vakO.
U stbiji godinama vlada pederska vlast:
Predsjednica Alaksandra Vučić najveća gospođica na balkanu.
Premijer ostavljena i ucvijeljene , jalova i sprčena tribadija Ana Brnabić-
Ministri loknica Ivica Dačić kofrćavi peder i hadumski biseksualac Aleksandar Vulin.
Što bi narod reko kazna srspskom narodu. Hoćete vi ubijati, klati i silovati evo vam pederi na vlasti da vas oni i njihov pederski rod kolju .siluju i ubijaju.
Jovajica je jedna od narkomanskih oaza aktuelnih vlasti, odakle se plasira stvarni opijum za mase . U paklu droge pučanstvo je obamrlo i ne reaguje na spregu kriminala i vlasti u organizaciji pederske vlastele.
O Belivuk & dva Aleksandra Co. kućama strave, klaonicama, mučenjima, likvidacijama, i ljudskom mesu mljevenom u ćevape , više niko i negovori. E te scena najbrutalnijih mafijaškh zločina na ovim prostorima se preko institucionalnih medija zataškava državni vrh.
O Dodikovom i Lukačevom narko ubistvenom kartelu je deplasirano govoriti.Mladi David Dragićević , biznismen Slaviša Krunić , bankar Gavrilo Bobar , biznismen Slobodan Pavlović su samo neke od žratav Dodikovog zločinačkog režima.
E sada se postavlja pitanje : Čemu tajnost u susretu osvjedočenih kriminalaca i ubica ?
Razmišljanja su nategnuta i različita.
-Šuruju protiv integriteta Bosne . Sasvim evidentno jer na toj naučno fantastičnoj premisi opstaju na vlasti.
-Koordinacija u vezi saradnje narko kartela i prometa droge na prostorima Zapadnog Balkana i Evrope glede provaljenih veza putem aplikacije Sky.
-Usklađivanje , proširivanje i jačanje dalje saradnje sa vlastelom iz Hrvatske ( susreti Plenković . Brnabić i Milovanović – Dodik ) s apozicija fašističke četničke velikosrpske i ustaško velikohrvatske ideologije.
-Saradnja na jačanju i povezivanju jačanje autokratski sistema neograničene vlasti …
U svojoj maloumnosti oni pokušavaju nekog prevariti i zastrašiti. Ma idite boni pa se liječite. širom svijeta su pune ludare za mentalne bolesnike , zločince i ubice , ako se prije toga ne dese kazneni kazamati.