Autor
Hajro Šabanadžović
Usamljenici
Moj otac je uvijek govorio: “rano lijeganje i
rano ustajanje, daje ti pamet, imanje i
zdravlje.”
u našoj kući svjetlo se uvijek gasilo u 8
i ustajalo se u zoru na vonj
kafe, jaja i pržene slanine.
otac se pridržavao ovog načela
cijeli svoj život i umro mlad, golja
i, mislim, ne pretjerano pametan.
zato sam odbacio njegov savjet, pa je
to, za mene, postalo kasno lijeganje i
kasno ustajanje.
ne kažem da sam osvojio
svijet, ali izbjegao sam
bezbrojne jutarnje gužve u saobraćaju,
zaobišao neke od uobičajenih klopki u životu
i upoznao neke čudne, predivne
ljude
među kojima i
sebe – nekoga koga moj otac
nikada nije
upoznao.
Pitaš me pitaš za sne
a taš milina me steže
sprema se da pritisne
krv i led u nepovratu
kao ruže i plavet
u zelenoj d0lini
duše koje tvojim srcem sija
a kasno stižeš
na susret naš
ja stari jedrenjak
na hridi što visi
zapis sam za tebe ostavio
listovima kalendara
savršenog zimskog dana
i zaklinjem se srešćemo se
a još uvijek ne znam
kada prestaje san
i anđela let
a java počinje da sanja
ah Mjesečevu bajku
zaboravih na čas
meni to uvijek isto
duša moja u nepovrat tka
Bože brani je od zla
Pozutelo lisce ljubavi nase
ta jesen rana odnese srecu
u srcima nasim nek ostanu tajne
cuvaj svoju, ja svoju ponecu
Ref. 2x
Sacuvaj tajnu, ljubavi moja
nikom ne reci u teskom trenu
zasto je covek bez reci poso
ostavio uplakanu zenu
Ako te sutra upita neko
sto nisam s tobom, sta je sa nama
precuti, mila, istinu pravu
ne reci nikom zasto si sama
Ref. 2x
Mozda me nekad oluja bola
donese opet na vrata tvoja
umoran tada pred tobom cu stati
na tvom pragu zauvek ostati
27
K’o mladić pomno sam doktore sluš’o
i mudraca reči željno sam kuš’o.
Na vrata njina odlazi često
al’ uvek izađoh kakav sam uš’o.
28
Mudrosti seme beše mi setva,
al’ vrlo jadno okonča žetva.
Za sav moj napor, poruka osta:
„Dođoh k’o voda. Odoh k’o vetar.“*
Danas je Petak , 18. Avgust/Kolovoz, 229. dan 2023. godine. Do kraja godine ostalo je još 126 dana.
Sve je relativno. E = MC2. Sve je u parovima,zato sadašnjost na postoji.
Vrijeme je iluzija.
Da nije iluzija žašto bi se dani svake godine vraćali.
Ili zašto bi Ajnštajnu prebacivali razne naučne krađe.
Rasplamsana polemika: Da li je Ajnštajn bio naučni genije ili genijalni manipulator. Istoričarka Anastasija tvrdi da je delo Mileve Marić nagrađeno Nobelom, a Ajnštan bio surova škrtica.
Prošlost nas mori, budućnost zabrinjava.
Mnogo ljubavi i milodarja nije naodmet. Ispostaviće se da je se svijet satoji od ubleha i prepisivača.
U Bosni , kao i u svijetu, dominiraju pljačke nacionalista predvođenih : riđobradim koji je lijen da se obrije i ljudski dotjera,razrokom fukarom koja se pretvara u hodajuće brdo slanine i bivšeg robijaša kome su oprostili pljačkaške grijehe.
A opet nisu oni krivi što ih insani, zbijeni u nacionalističe torove, ko hajvani stalno biraju. Moraju, vjerske glavešine im ispiraju mozak kako je to dobro za njih. Plašeći ih mrakom iz susjednih torova, zaboravljaju tamu nalogodavaca i svoju bijedu
Dan za danom se lomataju ko vrhunski pehlivani. Sad ih vidiš, sad ih ne vidiš. Ali za razliku od Hudinije, oni povedu druge sa sobom, a oni se vrate. Svježi novi i prelijepi. Za one koje nisu prevarili. Hudini se nije vratio, iako je mislio da se vrati. Naiuvni kontaju zapeo u limbu.
Neko je ustvrdio, da će se u narednom periodu pokupiti dobar dio iz vladajućih BH ergela , i barem one najšupljije od ulema. Prepoznaćete ih. Njihov kantar je prazan, a kućne sehare pune, a oni utovljeni ko stoka pred klanje.
Sve sami licemjeri i Bogohulnici.
Što bi poete rekle:
-Možete , ali doklen ne znate. A onda , ehej, brale, ima zvizdan da vas vječno tabiri.
U prevodu:
-Nek se pljačkaška vlastela i njihovi podvornici , oliti ilmije i svećenici, dohvate Svetih knjiga , možda nauče nešto, ali paklena vatra im ne gone. Garant.
Uvijek aktuelno
U pomen Miloradu Dodiku razrookoj pijačarskoj fukari , odnosno mi mu parastos*iramo .
Zaslužio je . Što jes’ , onda jes’ !
Dan za danom – Serijal naših zapisa iskantanih tokom godina.
Iz Arhiva
Portalu Freshpress.info javio se Slobodan Savić sa molbom da objave njegovo otvoreno pismo Miloradu Dodiku predsjedniku RS koje, a mi ga prenosimo u potpunosti bez ispravke.
Gospodine predsjedniče zovem se Slobodan i imam 55 godina. Bio sam vojnik vojske RS i danas nemam hljeba da jedem. Obišao sam skoro sva ratišta po BiH i kao mlad momak mislio da služim svojoj zemlji a sada vidim da smo svi mi borci služili samo vašem interesu predsjedniče. Evo 25 godina čekam bilo šta od vlade ili države jer sam ranjen kod Doboja, a i PTSP imam.
Čekam i ništa da dočekam i sam sebi kažem koja sam konjina bio što nisam otišao negdje vani i pustio vas da se koljete. Predsjedniče ovamo u medijima izjavljujete kako ste vi zaštitnik našeg naroda i Republike Srpske a ustvari vi ste samo jedan obični kriminalac.
Da kriminalac ne bojim se ni vas ni vaših dželata koje šaljete ljudima da ih ušutkate neka dođu da im pokažem ko sam. Pokrali ste sve skupa sa Izetbegovićem i Čovićem a mi obični narod gladujemo i gledamo svoju djecu kako gladna u školu idu..
Kako te nije sramota krmak jedan debeli??? Vidiš koliki si zato jer imaš sve jer živiš na našoj grbači.
Nadam se da će uskoro doći tvoj kraj i da će te Evropa ili Amerika skinuti sa te pozicije pa ti oduzeti sve vile i stanove koje si kupio našim parama. Znaj jedno predsjedniče kada pukne u narodu niko nas neće zaustaviti, a onda ste svi najebali. Ne mogu dalje da pišem nemogu jer ću napravit neko sranje bez veze..
Bilo je to otvoreno pismo predsjedniku RS Miloradu Dodiku.