Vergilije – Mene će muze povesti

Meni su dobre muze milije od svega:
opčaran ljubavlju velikom, ja posvuda nosim
njihove svete znakove i one će me povesti
da mi pokažu zviježđa i staze nebeske,
da mi otkriju tajnu pomrčina sunca
i mijena mjesečevih; da mi kažu odakle
potresi zemlje i kakva to sila nadima
duboka mora, koja razaraju brane
i onda se vraćaju u se i smiruju;
zašto zimska sunca toliko žure da se u Ocean bace i kakve zapreke
sporim noćima na njihovu putu stoje?
No ako je u mojim žilama hladna krv
te zbog tog ne budem mogao dokučit
ova područja prirode, onda ću biti
sretan da mi se sviđaju polja i vode
što u doline teku, da bez ikakve slave
volim šume i rijeke. O, gdje je ravan
kroz koju teče Sperhej i obronci Tajgeta
gdje spartanske djevojke obijesno plešu u slavu Baka? O, ima li koga, da me
prebaci u hladne balkanske doline
i da me zakloni sjenama gustih grana!