Ima jedan mali nestašni
a prelijepi vrpčić pirgavi
i u pravu je
kao i uvijek
a koliko samo ljepote
i dobrote u njoj ima
a opet sve je polovično
sve je dato u parovima
I dobro i zlo
Radost i tuga
Ljubav i bol
( Poznato!)
Jutro zaista ne može promjeniti ništa
od onog što se desilo
niti bilo ko
Ali dan sa jutarnjim ezanom se rađa
čini se
život počinje nov
Novi dan nova nada
Let ka slikanju novih uspomena
u kojima ljubav obitava
O, osmeh, prvi osmeh, osmeh naš.
Kako to beše isto:
udisati miris rascvalih lipa,
slušati tišinu parka –
pa tada najednom podići oči,
pogledom se sresti
i čuditi se sve do osmeha.
U tom osmehu
beše uspomena na jednog zeca
što je do malopre skakutao po travi;
to detinjstvo osmeha beše –
već ga ozbiljnije kosnu kretanje labuda,
koga smo videli potom kako na dva dela
večeri neme ribnjak polovi.
A krošnje –
svojim rubovima prema čistom,
slobodnom, već sasvim budućem noćnom nebu,
ocrtaše rub osmehu ovom
prema ushićenoj budućnosti na licu.
O, probudi me rano sutra,
strpljiva, brižna moja mati!
Poći ću iza humke puta
dragoga gosta dočekati.
Ja vidjeh danas kraj gušćaka
širokih kola trag u lugu.
Vjetar ispod šatre oblaka
vije njegovu zlatnu dugu.
Proći će sutra u ranoj zori,
kaput-mjesec prignut pod granom,
a kobila će da vijori
crvenim repom nad poljanom.
O, probudi me rano, mati,
osvijetli naš sobičak uski.
Govore da ću ja postati
uskoro slavni pjesnik ruski.
Tebe i gosta ću opjevati,
našu peć, krov i pijevca, brava…
Na pjesme će se prolijevati
mlijeko tvojih riđih krava.
Somebody That I Used To Know
Now and then I think of when we were together
Like when you said you felt so happy you could die
Told myself that you were right for me
But felt so lonely in your company
But that was love and it's an ache I still remember
You can get addicted to a certain kind of sadness
Like resignation to the end
Always the end
So when we found that we could not make sense
Well you said that we would still be friends
But I'll admit that I was glad that it was over
But you didn't have to cut me off
Make out like it never happened
And that we were nothing
And I don't even need your love
But you treat me like a stranger
And that feels so rough
You didn't have to stoop so low
Have your friends collect your records
And then change your number
I guess that I don't need that though
Now you're just somebody that I used to know
Now you're just somebody that I used to know
Now you're just somebody that I used to know
Now and then I think of all the times you screwed me over
But had me believing it was always something that I'd done
And I don't wanna live that way
Reading into every word you say
You said that you could let it go
And I wouldn't catch you hung up on somebody that you used to know…
But you didn't have to cut me off
Make out like it never happened
And that we were nothing
And I don't even need your love
But you treat me like a stranger
And that feels so rough
You didn't have to stoop so low
Have your friends collect your records
And then change your number
I guess that I don't need that though
Now you're just somebody that I used to know
Somebody…
I used to know
That I used to know
Somebody…
Now you're just somebody that I used to know
Neko koga sam poznavao
Ponekad mislim na to kada smo bili zajedno
Na to kada si rekla da osjećaš toliku sreću da bi mogla umrijeti
Rekao sam sebi da si ona prava za mene
ali osećao sam se tako usamljen u tvom društvu
Ali to je ipak bila ljubav i bol koju još osećam
Možeš ovisiti o određenoj vrsti tuge
kao mirenje sa krajem
uvek kraj
i onda kad smo videli da više nema smisla
rekla si da ipak možemo još da budemo prijatelji
al priznajem da sam bio sretan a je gotovo
Ali nisi trebala da me tako odbaciš
Praveći se kao da se nikad nije ni desilo
i da nismo mi bili ništa
i da ja uopšte nisam želio tvoju ljubav
i ti se me tretirala kao stranca
i to je bilo jako ružno
nisi trebala da se spustuš tako nisko
i da šalješ prijatelje da pokupe tvoje ploče
i da promjeniš broj
I mislim da više to ne trebam
jer sada si samo neko koga sam poznavao
jer sada si samo neko koga sam poznavao
jer sada si samo neko koga sam poznavao
Ponekad mislim koliko puta si me otkačila
i uvek sam verovao da sam ja nešto učinio
i ne želim da živim ovako
proučavajući svaku riječ koju si rekla
kažeš da možeš pustiti sve to
da te ne bih te zatekao s nekim koga si nekada poznavala
Ali nisi trebala da me tako odbaciš
Praveći se kao da se ništa nije desilo
i da nismo mi bili ništa
i da ja uopšte nisam želio tvoju ljubav
i ti si me tretirala kao stranca
i to je bilo jako ružno
nisi trebala da se spustuš tako nisko
i da šalješ prijatelje da pokupe tvoje ploče
i da promjeniš broj
I mislim da više to ne trebam
jer sada si samo neko koga sam poznavao
Neko ..
Koga sam poznavao…
poznavao …
Neko …
Jer sada si samo neko koga sam poznavao
Oprosti mi što te tražim
tako nespretno
u tebi.
Oprosti mi katkada moju bol.
To je zato što želim otkriti u tebi
najbolji deo tebe.
Ono što ti nisi videla, a ja vidim,
plivač u tvojoj nutrini, dragocenoj.
I uzeti to,
i držati visoko, kao što stablo
drži poslednju svetlost
koju je našlo u suncu.
I tada ćeš ti,
u potrazi za tim, uzići gore.
Da bi došla do toga,
popeta iznad sebe, kakvu te želim,
dotičući još samo svoju prošlost
ružičastim vršcima nogu,
dok ti je celo telo napeto, u usponu
od sebe samoj sebi.
I neka tada mojoj ljubavi odgovori
novo biće, koje si ti.
U kantunu male kale
skršenih djetinjh srdaca
ljubav se skupila i plače
izbora nema
umrijetiu mora
dvoje malenih okrenuli joj leđa
i u nerazmu svome
ponos podigli do neba
most razdora izgradili
ni jedno ubavo siroto da popusti
ne vide u slijepoći uma
i nabijeđene nevere
da krvarim i polovim se
u ime nevinosti njine