Autor
Hajro Šabanadžović
Portret zelene djevojčice Ljubavna čarolija
Zamagljene misli Cvijetni dan
Suze Čarobni bregovi
No comments
Daily Archives: 9. Februara 2023.
Bosna zemlja Božije Milosti – Galerijau 14 02
Autor
Hajro Šabanadžović
Životoslik Meri Cetinić II verzija Životoslik Meri Cetinić III verzija
Životoslik Meri Cetinić IV verzija Milozvučni velovi
Zavodljivo plavo oko Plave ruže
Bosna zemlja Božije milosti Galerija u 13 01
Autor
Hajro Šabanadžović
Lebdeća tuga Dan u vrtlogu sunca
Puteljak Padina
Ponoćna čarolija Dodir anđela
Osunčano srce Suton i plavet
I subota je dan za bubanje / Dnevni igrikaza na dan 9. Februar/Veljača
Danas je Četvrtak 9. veljača/februar 2023. Sprcali smo okruglo četerestinu oliti 4o dana ove godine.
Prema računici trebalo bi istekom ovog dana ostati još 325 dana borbe za preživljavanje , do kraha ovog najnovijeg vakta.
A opet možda se nama samo čini da je možda ostalo još 325 dana.
Tko će ga znati?
Po raznim kukavnim baksuzima nije. Njima je u glavi uvijek neka apokalipsa. Apokalipsarili se sa rahmetli nenama.
Današnji dan odlućio da bude od oo oo pa sve do 00 00 ; ako nas sjećanje ne vara.
Danas je Četvrtak, jalijaši bi rekli zrna , nisu voljeli banalne rime. Tane su čuvali za osatale dane. I zrna i tanadi su imali hejbet. Nikad im nije zafalilo. A nikad nisu ratovali. Osim ako su morali. Oni su samo udarali. Zato su im trebala zrna i tanad.Valjda otud riječ tandarali. Dobro i metkovi. Da bi metkovali. To je već bolje. Poezija.
I vikend je skoro pred nama. A čuvena nedelja. A oni nama Nedelja je neradni dan. Blećci. Nama je nedelja jko i četvrtak udarni dan. Ali ko smo mi da kvalifikujemo dane. Nama je svaki dan – udrani.
Kako udarni?
Fino. Udarni pa udarni! Volimo udarati , kad god nam se pristavi udaraljka. A udaraljki hejbet, na sve strane. Gdje god makneš udaraljke vriju. I sve vole da se udaraju. I kako ih čovjek ne bi volo i udarao.
Prelijepe, nježne, snene, mirisave, čeznutljive i bome podatne. I vole da se sudaraju i udaraju. Po mahalski bubaju. Savim logično. kakva je to udaraljka , a da se ne voli bubati.
Joj levata, majko moja.
Kakve modrice. Aba zo, vi mislite na vaše papansko bubanje. Nosite ga kući . Imate frižider pa njega bubajte. Nema ništa za poplaviti. Ni u frižideru , ni na vama. Po koje zrno gorušice i koji trnić. Od toga se neda ni senf napraviti, iako je to vaše gnjecavo.
I oni nama nedalja neradni dan. Kako bolan neradni. Nama je svaki dan neradni. Mi nikad ništa ne radimo, osim što udaramo. oliti bubamo. Tako pravimo život ljepšim. Što više bubaš to je ona cvrkutavija, ljepša i milosnija , a život dostojniji življenja.
Ma miriše i cvjeta ko neka ruža. Ako neko voli slatko, ko neka kvasa ko najslađa mubarek baklavica. I kako je čovjek ne bi volio i bubao. Čitav bogovjetni život. I Ona se ne žali. Već kaže, vidi jel zapisano bar još koji put. Nema kod nje jednine. Zato je išćerali iz hlada gdje vode vječno teku .
I neka su. Šta bi mi blentovije radili da nam ih iz raja nisu poslali. Ne smijemo ni pomisliti.
Što bi poete rekle:
Udaro ti, ne udrao isto ti se piše.
U prevodu:
-Ne mo'š joj pera odbiti.
Mak Dizdar – Razmirje
U davno u slavno u bana Stipana Drugog
Vukcu se rodi sin Vučihna
Tad vrati se s grčkih strana
S deset uboja s deset rana –
On zgibe tako u službi vjernoj
Za svoga gospodina
U vrijeme bana i kralja Tvrtka
Vučihna Vučić rodi sina Vuka
U vjernoj službi za svog gospodina
Ubi ga tagda negdje na razmirju
Ungarska carska ruka
I Vukić njegov rodi sina Vukajla
Poželiv zdravlja i snage da bude
Hude ga tad turačke sablje pogube
Za smjernu i vjernu službu
Za svoga gospodina
U vrijeme kraljice naše
Jelene Grube
U jednom zapisu dijaka kralja Ostoje
Ovakvi dani ovakve noći ovakvi
Konci života i smrti stoje:
Kada jedinac poraste
I za mač stasa
Ljeta tisuć četiri sta petnadeset godina
Pogubi ih vlastita družina oba
I baci kao dva psa
Za zdravlje i slavlje
Za svoga gospodina
A potom potomstvo ovo
Prema predanju starom ide ovako:
Po smrti Vukas svojoj rodi sina Vukana
I Vukan onda jedne godi rodi Vukomana
Vukoman poslije –
I sve tako redom
Do današnjeg
Dana
Sve za vjernu za službu
Za svoga gospodina
Bleki – Tuga ne stanuje ovdje
Gdje je radost
tu je tuga
gdje je ljubav
tu je dušman
u sebi mračnjaštvo bludnice nosi
jednog sunčanog majskog dana
nebo je tišinu spustilo
misli dunjaluk oluja se sprema
ptice nestale sa safirli neba
cvijeće prestalo da miriše
Ezani su preskočili sabah i podnevni vakat
ljudi su zabezeknuti
to se nikad u Gradu Čednosti desilo nije
Sunce ne sija
jedan ga oblak zaklonio
uporno ga u korak prati
neda oko da proviri
kaže dolje jedno dijete siluju i kolju
nije tebi gledat
poslije je kiša padala četrdeset dana i noći
ništa ne pomaže
djecu i dalje siluju i kolju
krv potocima vrije
dani su i dalje prelijepi
tuga se odselila sa dunjaluka
više ne podnosi boli
Bleki – Modrom rijekom plove snovi
Modrom rijekom plove snovi
mojoj ljubavi
samo za nju
kristalna tirkizna i azurna
ljepotom milosti njene
mojom tišinom
ko kapljica kiše
ko krhka ruža
jedna bijela dama
noćes je sjena sasvim sama
a ja eto
ne znam riječi
nisam ih naučio
ne molim
javi se
Princezo
labudice moja
Viktor Igo – Sanjarija
Oh! mir mi dajte! Čas je kad ispod kruga tmuše
Magluštine horizont isprekidani guše
A džinovsko svetlilo crveni se i mre,
Kad zlato brežuljaka prekriva hume crne,
Kao da ovih dana, dok je jesen tiho trne,
Zarđaše od sunca i kiše krošnje sve.
Oh! ko će da dočara, da stvori iznenada
Onamo – dok u hodnik sumračje meko pada
A ja se na prozoru prepuštam snima, sam –
Mavarsku varoš neku, blistavu, neviđenu,
Što poput vatrometa rasplamtelog u trenu
Zlatnim vršcima zdanja probija maglen pram!
Nek iskrsne preda mnom, nek izmami iz mene
Pesme, kao jesenje nebo zasutonjene,
Nek mi u oči sine magični odraz njen,
I dok se u stišanom žamoru dugo gasi,
Neka mi ljubičasti horizont moj ukrasi
Hiljadom kula, kao čipkasta duga sen!
Ljermontov – GOSPOĐICI . .
Lepotom ti me ne privlači!
Moj duh se gasi i stari.
Ah! mnogo leta pogled jači
Već umom mojim gospodari! …
Zbog njega svet sav zaboravih,
Za onaj tren nezaboravni;
I sad sam kao prosjak pravi,
Usamljen lutam, tuđin davni.
Ko putnik kad u noći mrkloj
Ugleda oganj gde se vije,
Pojuri za njim… segne rukom
I – svrši usred provalije! …
Moj duh se gasi i stari.
Ah! mnogo leta pogled jači
Već umom mojim gospodari! …
Zbog njega svet sav zaboravih,
Za onaj tren nezaboravni;
I sad sam kao prosjak pravi,
Usamljen lutam, tuđin davni.
Ko putnik kad u noći mrkloj
Ugleda oganj gde se vije,
Pojuri za njim… segne rukom
I – svrši usred provalije! …
Flamingosi – Milo, Najmilije / Song – Lyrics
Mila, najmilija, divna, najdivnija
milion razloga je medju ljudima
a za nas dvoje stvarno ni jedan
da zivimo kako zivimo, jedno bez drugoga
Mila, najmilija, nezna, najneznija
milion razloga nas dvoje razdvaja
a da li jedan stvarno je vredan
da zivimo kako zivimo, jedno bez drugoga
Nocima gubim dah i tesko disem, tesko pisem
vicem u nebo „dodji i ostani“
jer mi smo kao pesma bez reci
nota bez takta, prica bez smisla
dodir bez daha, oci bez lica
jato bez ptica smo ti i ja
jedno bez drugoga
K'o oficir bez cina, voz bez sina
kao bez grane drvo, k'o bez poslednjeg prvo
kao vulkan bez lave, k'o heroj bez slave
smo ti i ja, jedno bez drugoga
Mila, najmilija, nezna, najneznija
milion razloga je medju ljudima
a za nas dvoje stvarno ni jedan
da zivimo kako zivimo, jedno bez drugoga
Nocima gubim dah i tesko disem, tesko pisem
vicem u nebo „dodji i ostani“
jer mi smo kao pesma bez reci
nota bez takta, prica bez smisla
dodir bez daha, oci bez lica
jato bez ptica smo ti i ja
jedno bez drugoga
K'o oficir bez cina, voz bez sina
kao bez grane drvo, k'o bez poslednjeg prvo
vulkan bez lave, k'o heroj bez slave
smo ti i ja, jedno bez drugoga