A šta je to sevdah

Djelić tvoga neba

 

Tajna svjetlosti

Tajna svjetlosti

Afroditina čarolija

Afroditina čarolija

Nježni plamen ljubavi

 Nježni plamen ljubavi 

Sunce more miluje    

Sunce more miluje

 Vali

Vali

 

Zvijezdice   

Zvijezdice 

 

Ljubav     

Ljubav 

 

Snježni most   

Snježni most

Cvijeće

Cvijeće

Krug radosti   

Krug radosti

Blaženstvo

Savršenstvo

 

Bilo je to ljeta 1968.   

Na plaži dva su djeteta , djeovjčica i dječak , dvije grliuce male. Dječak i tujinka se miluju i ljube.tada nije bila njegov život. kansije će je on tako i proljećem zvati : jer je otipla , tek tako.   Prije odlaska , za sva vremena svoju je ljubav njemu darovala. 

Miluju se  i ljube; ljube i stidljivo maze.Nikog nema , sami su , tišina ih spaja. Plavetni krajolik ih smiruje i bodri.

Mjesec se nasred neba zaustavio. Sramežljivo jedan prozračni oblačić pred okulare  stavio. Neće da ne gleda šta ta djeca rade. Djeca su to, u neznanju mnogo toga neprimjernog njegovim očima mogu da urade. On nije voajer , a i mnogo druge djece , diljem dunjaluka , svašta , nešto nestašno rade. Zvjezdice razigrane i radoznale nisu svoje poglede krile. Čak su ih durbinima pojačale. Usamljene su one na svojim putanjima. Nemaju druga, a i ako imaju dalek je . Sve što im se primakne one sprže. Neće one, ali moraju, to je nebeski zakon. Moraju toplotom da život potpomažu.

Maglice ih kore, uzalud. Zato nemaju izbora pojačavaju svoj nježni i prelijepi sjaj i zatamnjuju sjaj zvijezda. One shvataju poruku i odlažu durbinu do nekog drugo puta, kada maglice ne budu strog sudac.

Pijesak i more se kupaju u tom blještavilu i iskre i titraju i tiho šapuću muziku čežnje i strasti.

Odjednom ničim izazvana djevočica dječaka ozbiljno upita:

-A šta je to sevdah mili moj?

Blesan je zatečen , ne sto već tisuću jedan posto. Ono jedan smo radi preciznosti dodali.

-Đe me nađe? – konta on.

Snalažljiv ko dijete kad ga zateknu na tuti ,  sjeti se SuljeSolomona, neki mu   rod ko biva dođe. Pa odgovor djevojčici hitan posla:

– Sevdah ti je pjesma, muzika što se od ljubavi iz srca i duše voljenom biću poklanja.

-Što ga ti nalupa. Gori si od onih koji kažu ne znam ili ih nije briga sa sevdah. To su oni što ni srca ni duše nemaju.

-Onda meni ti pametnice jedna, kaži sta je sevdah!

-Da znam, blesane ne bih te pitala, samo znam da je ovo večeras na plaži čisti sevdah. To već ne umijem opisati, ali znam daje to nešto predivno. A ti kad saznaš šta je sevdah javi mi.

– Hoću malena moja , ništa se ti milo moje ne brini. Javiću ti sasvim sigurno.

Nije joj nikad javio. Poslije tih ljetnih dana proljeća krajolik se promjenio, stađuni su izbrisali tragove slađahnih aktera.

Godinu za godinom dječak nije uspjevao odrastati. Bio je zauzet ganjanjem sevdaha.  Mislio je tako će saznati šta mu je sevdah .

Pola vijeka kasnije ne bi onoj djevojčici ništa novo mogao odgovoriti.

Ne bi se pametan pravio , već bi joj jednostavno papir u ruke dao i rekao čitaj bona.

” – A šta je sevdah pitala me djevočica mila , što se nenadano međ’ oblake skrila?!

Noću se lumpovalo, pjevalo, igralo i plesalo, radovalo i tugovalo ćekajuć svitanja dan. Bože moj mili , kako se silno voljelo i ljubav vodila. Nekad, ili češće nikad , nisu to bile sretne ljubavi.

Nema ono dvoje se nađu pa čitav život sevdišu. Jok.

Najčesće biva: dvoje se nađu, pa se poslije ne nađu, hoće se reći raziđu i svako na svoju stranu krene.I uglavnom se natakare.

Ljubavi sretne ili nesretne, sve su opjevane u pjesmam veselim i tužnim. Vjekovima su se brusile te pjesme dok nisu iznjedrile sevdah , koji se poput svežeg povjetarca širio Bosnom.

Nekada su to bili nizovi dana i noći. što se poput sna gube u bijelini i uzdrhtalosti ženskih tijela i cjelova uzplahirenih mahalaša. Poslije su dolazile ledene pahulje bijele.

Tako bi to neko nabrajao priču o sevdahu. I pogriješio.

To je dio sevdaha: poetika i snovi.

Neko bi to pokušao na drugi nači objasniti. I sasvim sigurno bi pogriješio.

Šta je sevdah  ? Teško  je za objasniti.

Tajne o sevdahu su kod Boga Milostivog, na sigurnom…

Niko ti , mila moja zasigurno ne može objasniti šta je sevdah.

O Sevdahu su tajne zaključane u nebeskim seharama , čiji ključeve meleke nose. Kad vide da dvoje ; žensko i muško , djevojčica i dječak počinju jednom slamčicom da dišu, tiho otvore seharu, malo sevdah praha prospu.

Obaziru se bojažljivo ; jer strogi sudac usud vreba. Na svaku prašku sevdaha prašku osvete i pelina sprema.

Samo u  Bosni zemlji Božije milosti se plodi sevdah . Čovjek se rodi sa sevdahom, sa njim živi i spije,sanja i sa njim mre.

Iako je imao hiljadu i jednu gasulhanu u Gradu čednosti Bosne zemlje milooti  se rijetko umiralo. Hiljadu džamija, hiljadu jedna gasulhana, pet hiljada ezana i pride tisuće i tisuće, milione molitvi.

Nasilno se rijetko umiralo. To se stilski rješavalo. Gajtan svila , tanka ko njaka dlaka , dohaka zlom insanu.

Umiralo se onako, polako, bešumno i po istilahu. Samo se naprsno riknjavalo od sevdaha. Neko ko na njega nije sviko samo presvisne i nema ga. Ili te neko kokno što si mu ljubu mjerko, ili ti žensko otrov u čašu sipala. što ju je tvoje srce izdala.

Sevdahom su mirisale žute dunje, đule, maglice i zvijezde, snijeg i behar, jorgovan, zumbul, nebo i zemlja, ljubičica, kadifica, sunce i mjesec, bijela janjad mala , djevojčice i nježne žene, ibrici i kahve. Bome bilo je tu sofri i  sofri mezetluka  i pića, kao predjelo sevdahu i ljubavi.

Sevdahom je vladao neprikosnoveni vladar: ljubav. Sevdah su bili izvori, zelene gore, đardini ljuba. I jošte meraci, crven  fesići, pogačice, vino, šljiva i bekrija.

Sevdah su bili svaka ašik djevojka i momak , a zakletve nam. ni hanume i ašik đuvegije nisu zaostajali. Djeca su sve pomno posmatrala i veoma zorno učila.

Sevdah su sve one mirijade  dragih – anterli djevojčice Zlata, Frka, Lela Jela Jelena, Hana i Ana, Borke, Rade, Nade, Ljiljane , Vesne i naša proljeća, Anabel Lee i Ane Snjegine, Johanne , Hanke, Šošone, grlica, klinki i vrapčića svih naših ljeta , iz srca Sanje, Jasne, Sonje, Anđele, Dijane , iz kiše Batrbare, Milice M. sa zagubljenim Malim princem, Tanje, Lidije, Josipe sa dnevnikom jedne žene i sejmenima, Zvjezdane naših bajkovitih  jeseni, djevojčica naših ćednih zimskih krajolika  Meme la Bella , Taise ,  Senke, Vlaste, Bisere  , jedne Meri  . Sevdah tuguje i za nedodirom   klinke Pjaf,  Margite , Velike Besi, Bili H. , Janis, princeze Dajana …

Nabrajanje nam uvijek ne ide od ruke, ponekad nešto zaboravimo, ispustimo; ali žao nam što nismo upoznali i ljubili milione onih prelijepih bezimenih žena. Zato smo im pjesme, snove i ljubav vjetrovima sevdaha slali i darivali.

Nekih se sjećamo, nekih ne. Neke znamo, neke nas znaju. Nekih se sjećamo, one nas ne. Žao nam što ne možemo sve pobrojati ; neke i ne smijemo , nek mirom sniju..

Svaka od žena na ovome dunjaluku sevdah priča i još bajka pride. Na svaki ispjevani, tisuće neispjevanih a doživljenih sevdaha.

Ovaj naš sevdah poklanjamo svim ženema i djevojčicama svijeta.

Najčešće je sevdah bio samo elegija duše koja sanja i sebe poklanja :

Duša usud; nijemo, osluškivanje, čekanje i podnošenje onoga što neizostavno mora doći.

Duše strpljive; teško, mukotrpno otkrivanje i oslobađanje suštine Bosanskg bića, ali i podneblja.

Duše zaljubljene u ljubav i milovanje, strasti i predavanju.

Duše u jecaju: joj, mamo mamice i dahtaju uh,uh i uh.

Duše predane bezuslovnoj ljubavi Jedinog oslonca apsolutne istine.

Duše zaljubljene u krajolik i podneblje; sveto i iskreno, prelijepo i vječno, mirisno i modro zeleno.

Duše zaljubljene u Djedovsku hižu, stećke , Kamenog spavača i Modru rijeku što kraj saraj Dvora teče.

Dušu zaljubljenu u svoju Bosnu – Zemlju Božje milosti i svoj Sarajevo –Grad Čednosti.

Duše zaljubljene u milost ljubavi, dobrotu čovjeka, ljubavnicu svoju.

Duše zaljubljene u radost ljubavi, dobrotu žena i djevojčice,drage svoje.

Pa ti draga, milo  moje traži i nađi definiciju sevdaha.

I zapamti : sevdah i ljubav su ponekad gori i bolniji  od mržnje.

Lome  i biju , smaraju i slamaju, šamaraju i guše, na plač i krik tjeraju, ranjavaju i bole i kao u završnom činu drame efektno ubijaju.

 I upamti :

-Ludo je biti ljubomoran na duhove. Još huđe biti zaljubljen u njih, kaže sevdah , koji kao savršeni duh obilazi i miluje kapidžuke i pendžere  zaljubljenih ne bi li ih u takarli  belaj uvalio .






												

Davorova tetka,gitara i klavir i Indexi

 

 

Pjevač imao jednu tetku,skoro pa mu majka bila.Tetka mu nenadano umrla.Davor plaho ožalošćen . Ima više razloga;dva su najglavnija.Volio je kao što se majka voli i nije sahranjena kako je željela.

Najbliži srodnici su smatrali da je njena poslijednja želja neprimjerna gospođi u godinama.

Za života gospođa je dobro,neki kažu bolje, svirala gitaru i znala je glas čežnje i ljubavi pustiti.Ako joj čeif  i inat proradi ona koju suzu pusti i pićence popije;tek toliko da joj se duša smiri.

Naginjala elegijama i starogradskim,časti nam i vranjanske,ciganske i sevdah u neuka, neznalička srca  unosila.Ne znamo da li je Pjevač od tetke ljubav prema muzici i pjesmi poprimio,ali smatramo da je ona u velikoj mjeri tome kumovala.

Ljubav prema društvu i kafani sigurno nije (valjda)  od nje naslijedio.To mu dođe samo.Neko ti usadi gen i notu za muziku,čuješ koju mahalaštinu,koji  sevdah,ciganluk ili vranjanluk i ti si spreman akšame i sabahe ganjat. Ako se u međuvremenu ili nešto prije toga desi, neka ljepot djevojčica ili lopta ,a morala je,taki grad bio,to je u redu.

Zbog svega toga je onaj neizmjerni sevdah u njemu uvijek živio.

Tetki gitara mnogo radosti dala.Znala je i utjehu pružiti.I pjevača je često znala nagovoriti da zajedno zapjevaju.On neće ako nemas žestice ili barem klipača.Ona svira,on pjeva;divota jedna.Znalo se i zalomiti.Njena životna želja je bila da je sa gitarom sahrane.Ne shvatiše je njeni najmiliji.I ne sahraniše je sa gitarom.

Sahrana bila pa prošla.Mi to kasnije saznali,bili na putu ili moru ili negdje akšamlučili i zaglavinjali. Možda jednostavno nismo bili poželjni na sahrani,jer smo se glasno bunili ne – amanetu.Kako smo po rođenju neosjetljivi,što je odlika koja nas krasi ,saznanje detalja vezanih za pokop samo što nas nije nasmijala.Hrabri smo bili ,čak ni ono jedno jedino Ha nismo zucnuli.

Zamislite,samo na trenutak;hipotetički kontate.

Davorova tetka ljuta što joj neće u grob njenu gitaru turiti.Konvertira ti ona na Islam. Muslimanka postala.Porodica joj ne može ništa.Isto kao za života.Ona svoje pa svoje.Klavir je bolje od gitare svirala i mnogu joj utjehu i radost donio.Zatim zamislite,to je već lakše,da joj je poslijednja želja da je sahrane sa klavirom.To već ništa neobično ne bi bilo.Ne samo da je dobro svirala,nego je i šeret,banditica bila i mnoge obijesti oko klavira činila.Ono na klaviru nismo svjedočili.

Njen klavir veliki,koncertni,dupli za četiri ruke,onim najvećim,grednim,tesarskim klamfama spojen.Samo bi to gater ili cirkular mogli odvojiti.Ono,uistinu se ne bi se moglo svirati.Barem razdvoji bi ga i za dobre kaminske vatre služila.Ima tu ebanovine,dobra topla vatra i sporo gori.

Ako niste upoznati sa muslimanskim mezarskim običajima mi ćemo vas u dvi tri crte uputiti.Amanet meita je obaveza koja se neizostavno mora ispuniti.Znala tetka za tu caku.Ako se ne ispuni,nema oprosta za  tetku,što je grijeh,a još manje za one koji je ispraćaju neuslišenog amaneta ,što je još veći grijeh..

Muslimani svoje drage meite i njihove amanete nose na leđima,od tabuthane do mezara.Svi prisutni na dženazi;bio on musliman,latin,pravoslavac,jevrej,ciganin, manjinac,komunista ,kunta kintem anuit ili oj, nacionalista,moraju na ramenima nostit  tetku i klavir.

Turoban je put od tabuthana do mezara.Zna i par kilometara dalek biti.Zbog klavira bi halal tetka teško zaradila.Kako ćeš ga bona zaraditi kad si nekom po tone iz čista mira (ćeifa?),ni krivom ni dužnom,kilometar dva na leđa natandarila.

Dakle vjerovatni joj ne bi htjeli oprostiti,ni ona njima.Ali moraju,takav običaj.Njih je više pa vidite ko se poslijednji smije.Davor bi bio još tužniji , jer bi mu tetku,šta znamo; recimo ružno spominjali.Eto što su ti drugovi?Malo devera, a oni se rasplaču, k'o recimo ko neka ožalošćena ili anamo ona.

Nas nisu pozvali,razlog već znate,kažu uvijek neke psine pravimo.A nije tako?Mi samo stvari vidimo na svoj malo iščašeni način.To nije nikakvo zlo.Veće je zlo ne staviti gitaru,ili recimo klavir u grob, a pokojniku to bila ne poslijednja ,već životna želja.

Evo,ni za ovu pismen nismo nimalo krivi.Krivi oni Fadil Redžić Fadijo i oni Rank Rihtman Čifo.Ne zna se ko više. Oni nam sve detalje o sahrani ispiričali.Oni ispadoše šereti ,a mi tužibabe ,što li već ,više ni sami ne znamo.Tak'a vremena.Takarli.

Ne smiješ zucnuti.Nema ko prije lijepi aps,pa nam i presjednici u aps išli.Sada ti katil ne gine.Ako ne vjerujete nama vi pogledajte novine i portale.Bosnu siluju,pljačkaju,porobljavaju i ubijaju niko da zucne.Kažu zakoni takvi, ne smiješ zucnuti;a bogami i katili vrebaju.Dok ne vrebaju:Bosnu kupuju. Po*eri,odnosno pohenefi taj zakon.

Nije basna,skoro da jest,i gitara i klavir imaju dušu,pa zato,valjda, smijemo naravoučenije dati.

Nikad ne poželi klavir da ti u grob nose,moglo bi ružnijeh riječi pasti!

Ne može čovjek hajvanu ni o žalosti pričati , a da on ne za'reve!

I nemoj ružno zboriti,uvijek uz ružno alternativu natandari!

Tako vam to Rihtmanu i Redžiću dođe.Pa vi vidite šta će te komu pričati.

 


												

Ljiljana Nikolovska i Magazin – Sijaj zvijezdo Danice / Song Lyrics

 

 

Vali se pjene Smiraj Zvijezdice

 

Kao ikona tvoje lice govori

da ce ova noc sve u prah da pretvori

jer ja, ja ne idem gdje i ti

nebo tuzne ne voli

ni za nas se ne moli

 

Ref.

Sijaj zvijezdo Danice

nocas sveci nebom prolaze

jer ja ostavljam vas

jer ja ostavljam vas

 

Zadnji trzaji, misli mi odlutale

zadrhtao glas, suze mi zalutale

jer ja, ja ne idem gdje i ti

nebo tuzne ne voli

ni za nas se ne moli

 


												

Aco Šopov – Žena u Iveranžu

 

Žena u Ivernažu

Preliva se čaša noći. Prosipa bujicu kiša.

Noć i kiša. Kiša i Noć. Ivernaž.

I jedna žena sama u noći i u Ivernažu.

Ispod dalekog tutanja tam-tama

zmijasto se izvija na šiši

kao u zagrljaju muškarca.

Jedna žena u starim škripavim kolima noći

Jedna žena šumom kiše probuđena,

jedna žena od radosti zaluđena-

Pleše u noći, na kiši, sama i gola.

 

Kiša pada kao da liječi teške rane,

Kao da oslobađa od tamnih sila i strasti,

Pada kao šaputanje, kao milovanje: Ustani, Rasti!

Kiša pada i nema kraja ovom iveranžu,

Dok se žena zmijasto izvija na kiši

Kao u zagrljaju muškarca,

Kiša pada i čudne priče plete

Kao da se rađa i plače prvo dijete.


												

Alisa – Kesten / Song – Lyric

 

Smušenost  Izgubljenost 

 

Ako si sama, ako si nocu

probdela sate, videla zoru,

seti se mene, seti se tada

ulice moje levo od parka,

kucice trosne, vrata od stakla

 

Ako si sama, ako na uglu

ugledas klupu, osetis tugu,

seti se mene, seti se tada

ulice moje levo od parka,

kucice trosne, vrata od stakla

 

Zeleo bih da imena nasa

ponovo stoje na kori divljeg kestena

da usne moje osete tvoje

u senci naseg kestena.

 


												

E, moj Trumpe – Veliki američki narod vijekovima ugnjetavan

Iz Arhiva

BY ADMIN5. FEBRUARA 2020.ONI NAMA, MI NJIMA

 

“Američki predsjednik Donald Trump svako malo baljezga da je “vrijeme za promjene” u Iranu i da su građani te zemlje “gladni” slobode.

 “Veliki iranski narod godinama je  ugnjetavan. Oni su gladni hrane i slobode. Skupa s ljudskim pravima, otima se blago Irana. Vrijeme je za promjene!”, navodi Trump.”

 

Viđu jada.

Predsjednik najnedemokratskije i najgenocidnije zemlje na svijetu , rogasti i polupismeni Donald Trump ,

bi da djeli lekcije o demokratiji.

Kaže Iranski narod godinama…

A zaboravlja da je veliki američki narod vijekovima ugnjetavan.

Mi nećemo zalaziti u stanje u Iranu. Demokratija će doći kada narodu dokundišu religijski satrapi.

 

Da bacimo jedna kroki pogled   “demogratskih” dostignuća u SAD:

 

“Obojeni” preživljavaju u  getoima , nalik nacističkom Varšavskom getu.

Žive odmemljivih kontejnerskih  kruščica hljeba i skoro besplatne droge koju im servira najveći svjetski narkodiler CIA.

Kju kluks klan još uvijek ima izvršnu vlast u svim američkim instiutucijama,

ne bježeći od linčovanja i lomača ,na početku trećeg milenija.

U američkoj policiji je osnovni moto: Samo mrtav crnac je pošten crnac, odnosno prvo pucaj u nigera,

pa onda  postavljaj pitanja.

Muslimani bilo “domorodački”,sa afro pedigreom , bilo stranjski sa terosrističkom anatemom,

dobri su samo za hale i kanale.

O sodomi i gomori u ime “demokratije” nećemo zboriti da se ne opoganimo.

 

Ne bi više trovali dunjalučke živce jadom i bijedom najvećeg svjetskog teroriste.

Kako im je , tako ima je.

 

Uostolam imaju oni svoje jelstounske mega vulkane, cunamije, uragane  i tektonske rasjede.

Zašto ne bi pomeli smeće u svom dvorištu , pripazili na prijeteće pošasti,

a drugima prepustili da sami odlučuju o svojim demokratijama.

 

 

 

 

 

 


												

Elizabeta II ili Britanska tradicija

Iz Arhiva

BY ADMIN5. FEBRUARA 2016.BASNE, HUMOR

Sasvim obična priča o jednoj kraljici

ili

Basna o Emoc2

ili

jednostavnije , životopis  E.  II

Kažu neke riječi nastaju spontano,u trenu nekog prosvijetljenja i nadahnuća. Možda?

Realnije je da je čovjeku duboko usađena misao predaka prenešena genima. Sve ostalo je pitanje trenutka ili sticaja okolnosti kada će se  iz malenog potočića, zvanog ljudski um, razliti bujica  koja gane čovječije srce.

U ovoj  Basni se ne radi o tome.

Emoc2. Je vrlo  slično onoj Emc2 , ali ni nalik.

Neko pomisli na skraćenicu druge emocije.

Hajvan o kome pričamo nema ni prve emocije.

Nećemo vas zavaravati i zavlačati . Emoc2. bi mogla biti  skraćenica od ;E mother of curvoasiers  ili  majka kurvoazijea i drugih.

Po slobodnom Vukovom prevodu to bi značilo:

E ,to je majka k(u)rvi azijskih i drugih.

Znamo zašto je to tako . Kompjuter u kojem su ubačeni analogni podaci Vukovih znamenja i pismenija, riječ kurvoasier tumači kao složenicu dvije riječi: kurva i Azija .

Vi ste već primjetili da je kompjuterski prevodilac previše bukvalistički i zbog toga dolazi do nedoumica.Onda se  ljudi ne mogu snaći i pogrešno se mnogo toga tumači.

Mi uzeli sebi za pravo da tumačimo Vuka. Imamo više prava od ekavaca. Vukovo pismene je na ijekavskom, to znači  na našem , Bosanskom jeziku. Nigdje u njemu ne možete naći , fuj SANU i bljak Čosića i druge . Ime im se ne spominjalo.

No , danas nećemo o Vukovom nauku iz tri razloga:

-Nije riječ o Vuku već o Emoc2, a ona je ženskog roda. Koliko mi znamo. Nismo se zavirivala da provjeruimo jer nam je kao žensko vrlo neubjedljiva. A  kod nas dame imaju prednost. Za druge ne garantujemo.

-Pametnom je dovoljna  i jedna  jedina rečenica koja definiše Vukov rad. Mi smo je izrekli.

-Vuku nikad nije bilo mjesto među ublehama i licemjerima.

Imbecilima  i luđacima koji misle drugačije nije mjesto među  prostim narodom. On se smještaju u ludare ili Hag, ili ustanove sličnog tipa.

Danas ćemo se igrati , hitoričara (povjesničara, istoričara) ,  hroničara i pričati o zgodama, nezgodama bolesnika i praotaca Emočke 2.

Evo i ovo tepanje je nekako, naopako. Ona je engleskinja,pa je nama to sasvim normalno.

Moramo tu naopakost malo konkretnije objasniti da ne bude zabune.

Kad čovjeku zapane naum pile, kokica, žena koja voli cugnuti, slučajno se preziva  Pipić ili je Arhimedova konstanta , on joj tepa sa : Pipička.

To ne znači da je ona veličine 3,14 u odnosu na običnu, kao što bi to Rudolfov broj nagovjestio. Ali mere bit da bidne. Isto kao i da vrijedi toliko u odnosu na neke druge. Napriliku , u odnosu na Emoc2 svako žensko toliko vrijedi.

Vi skontajte tepanje prezimenuša Prpić, Krupnić,Rospić. Nemojte slučajno da vam padne na pamet tepati onoj što potiće od popova ,pa se preziva Popić. Ne vidje svijet nikad pola anamo nje. Jal je cijela , jal je ima aman pa aman Pi.

Vi mislite da ćemo vam izvući iz neke tuhafli arhive prezime Golap. Bi mi, ali ga nejma. Ili ga ima a mi ga nismo zakantali u arhivu.Zato se zadovoljite snima .

Ima mnogo sličnih analogija u takozvanoj Vukovoj konstanti ili Blekilijevom sindromu.

Ako se žena voli voziti na kari ,zovu je Karićka. Ima i prezimena, ali nismo dokučiti porijeklo.

Kad neka žena mete , voli dizati ili se za (sa) njom diže prašina zovu je Prašovićka. Zluradi će to prezime povezati sa glagolom trpnim prašiti .Ili sa televizijom. A mere biti i sa jednim i sa drugim. Lijepo je biti Prašovićka od glagola prašiti. Samo se praši. ha je vidiš na um čojku oadne prašenje.

Ako neku ženu ruže ili ona voli ružiti zovu je Karanovićka ili Karovićka. Rjeđe Karakićka. To znači oko od topovskih kola. ako se popova žena vozi kari onmda je oba karapopička.

Ha se žena počne kititi, jal cijećem , jal  nakitom prozovu je Kitićka. Ne valja ni ako se prekiti nakitom. Dodaju joj neko nevaljasto tepanje. Naša finoća ne dozvoljava da ga pomenemo. Vi možete,vas niko ne gleda, osim žena koje bi se igrale sa  vašim veselim privjeskom. Na satu normalno. Ima muškije koji svuda kite privjesak. Nekji ga prislone i na sat.

Ima jedna pa se preziva Kitarević. Drugi, oni neuki i grublji je zovu Kitara, Kitočka i Kitačka, i joj(š) gore. Kako su samo jadni i besmisleni.

Nama  ona sasvim nježno i krhko izgleda kad nas posjeti u Sarajevu, pa joj otad tepamo:   Kitočkica,Uh mili cvijete naš, bidi nam cvjetak baš. Ništa ružno. Samo  je Deba malo smotan. On skonto da drugi stih glasi: privi nam cvetak vaš. Svako poželi da se pokiti nekim cvjetićem.

Najgore nam padaju ona grozna prezimena koja se ne završavaju na ić,vić,ović i tako to.

Recimo Okuka,Motika,Dodik,Fukara i sl. Gledajte ta tepanja:

-Okukica se rimuje sa  kurvica. Okuka na italijanskom znači krivina ili kurva.

-Motikica zvuči  ko digla se kuka i motika,pa i motikica za nima. Više je seljački i turbo narodski. A oni su blesavi i nisu čuli za Vuka, pa pučanstvo zovu folk. To mu dođe složenica od riječi  fol i prvog slova  neke riječi koja počinje sa k.

-Dodikovka je opravdano  jadikovka. Znate zbog čega? Nemogućnost koncentracije i pogotka u sridu. Neštu u vezi sa genima. Po Vuku je to  iskrivljena precepcija stvarnosti koja vodi u japanske vode jao pao mlohav i.

-Fukara. Tu ne umijemo ni demunitirati. Zato samo  konstatujemo, je'nom pijačarska fukara uvijek ostaje razroka fukara.

Nama žao strankinja. Njima je teže tepati, sve neka stranjska imena, koja se ne mogu tek tako bukvalizovati na našem vuku. Treba se pomučiti. Uglavnom ne . Joj propustili veliko slovo. Šta se može. Riječ je legla, ko strankinja kad naleti na Muju. Jazuk je vrnuti. Narod kaže vraćati se nazad oliti natraške  je veliki peh . Osim kada je u pitanju,džidži-midži ili književno-rečeno  gore dole.

Vidjeli ste sve same ljepotice i slatkice, a muškarci im svakakve nadimke daju.

Mi, Bosanci i Vukovci, to nikad ne činimo. Pustimo drugima da laprdaju i da se riječima  igraju, kolikjo im volja.

Mi djelujemo. Nije nas briga za smisao riječi. Mi više volimo smisao ženske ljepote i mirisnih đardina.

Joj ,kuku nama .Ima da nam se odbije od bubrega. To znači ništa od plaće koju ne dobijamo već po godine. Velite ni kod vas nije sjajno.

Natakarili dovoljan broj riječi koji nam je određen za basnu Sada je moramo  naprečac završiti. Inače u tim dnevnim takarima ,nema onog takara kjojeg normalno pučanstvo voli.

Mi kad god  vidimo žensko ime ili meriše na nju, bacimo malo takarli priče da zainteresujemo čitaoca.

Okosnica  ove basne su trebali da budu par navoda ,šta se takarilo  na dan 29.12. u raznim vaktima i da se oko njih isplete basna.

Ispred je trebalo staviti uvodbnu napomenu:

Elizabeta II poslala božičnu poruka:… da postoji nada i da svijetlost može da pobjedi tamu i u teškim i mračnim vremenima.

Sada bi i Elizabeta II da se igra mirotvoraca.

Neće moći,ove noći uoči svjetskih blagdana.

Ni nekih drugih.

Ako ona zaboravlja istine mi nećemo.

Nije ni ona samo se prai previše mutava.Iako je kraljevna i žensko ipak ćemo raći da je od rođenja mutava,ali nešto manje.Tek neki valer.

Njena zemlja je među predvodnicima tame, a ona bi da se utrpa u svjetlost.

Žena za života voljela jarke crvene boje. Zna  znanje.Priprema se za konačno odredište.U pržunu je sve jarko crveno i pride plameteće crveno.Džaba joj Božić.Natandariće joj onog Dana metlu,da je zajaše kako joj priliči.Pitajte obe iz Linčburga.Oni najbolje znaju.Sve prate i snimaju.

Kako smo  već zglajzali, mi ćemo vam nabaciti okosnice i završiti posao koji nam ne plaćaju.Vi se pravite da ste basnu skontali ili se zabavite i pokušajte da je sastavite po vašem ćeifu.Svi na dobiti ili niškoristi.

-1721.- Francuzi su okupirali ostrvo Mauricijus u Indijskom okeanu. Ostrvo je 1810. potpalo pod britansku vlast, a nezavisnost je steklo 1968.Sto pedeset osam godina ih Britanci nestajali i pljačkali.

Tada nije bilo Haga.

Da li je kraljica E II zaboravila sve  masakara učinjenih narodima širom svijeta.Mogla se kojom  božićnom molbom za oprost obratiti svjetlosti.Ili ubijenim i masakriranim izvinjenje poslati.Makar i licemjerno.Nije se ugledala na ublehu Branta.Da se ugledala mogla bi dobiti Nobelovu nagradu za mir.A i ovako je može dobiti ,kao nagradu za životno nedjelovanje.Deba, kaki je dobacuje,za nedjelo boni,šta se se stisli sa riječima.

Jok,tama to ne radi . Svjetlosti bi ona da se šlepa.

-1809.- Rođen je William Ewart Gladstone, četiri puta premijer Velike Britanije između 1868. i 1894. Poznat po političkim i socijalnim reformama, smatra se jednim od najvećih britanskih državnika. Legalizovao je 1871. radničke sindikate i 1884. izvršio tzv. treću parlamentarnu reformu.

On nije bio toliki licemjer kao potonja mu kraljica E/ II i prozivao svjetlost umjesto prirodnog saveznika : tamu.

1890.Američki vojnici su kod “Ranjenog koljena” u Južnoj Dakoti masakrirali više od 200 Indijanaca iz plemena Sioux, među kojima je bio veliki broj žena i djece.

Naši izvori govore o milionima masakriranih „indijanaca“ samo na Divljem Zapada.O milijardu izmasakriranih “urođernika širom svijeta.Možda i više.Ne mre sve ćovjek izbrojati i zapisati.

Moš'te sebi predstaviti sebi sliku o probližnom broju ubijenih „urođenika“ radi dobrobiti one koja se moli „nada i da svijetlost može da pobjedi“.

Kraljice ,kraljice,koja su to  licemjerja.Toliko ih da smo nemoćni da ih popišemo.

Zar vas devet decenija nije naučilo barem gramu prtistojnisti.

Vaša kruna je uz Vatikan ,pa tek onda  SAD i EU  najviše kriva za „ za tamu u teškim i mračnim vremenima“.

Pitaj bonioćka „urođenike širom svijeta“ šta oni misle o tvojoj kruni.Stotine miliona „vam“ ne mogu odgovoriti.Tvoji su ih skratili za glavu,a par puta više  njih su uskraćeni za nasušni hljeb,  ljudskost , dostojanstvo i Svjetlost.

Nažalost sljedbenici to nastavljaju da čine  u neizmjenjenim okolnostima i razmjerima.Samo to malkice perfidnije rade.Ono ko fol.Zvrijerinje se izbirikalo i postalo još efikasnije.

1940.- Njemačko vazduhoplovstvo izvelo je najteže bombardovanje Londona u Drugom svjetskom ratu, koje je britanskoj prijestonici nanijelo najveća razaranja od “velikog požara” 1666., kada su uništene četiri petine grada.

Niti jedna bomba,granata ili Vau 2 nisu pogodili dvore „prijateljice“ svjetlosti. Tek jedan geler razbio jedan napukli prozor.

Mi se ne pitamo zašto.Mi znamo.Obiteljske veze su uticale da  joj pape Đuro uz Pia XI i SAD bude jedan od pokrovitelja nacizmau Njemačkoj.

Dana 20. studenog 1947. godine kraljevna Emoc2,se udala za grčkog kraljevića Filipa, koji je nešto prije postao britanski građanin i princ, te vojvoda od Edinburgha.

Njihov brak je bio kontroverzan( Ha!Ha!HA.Said the clown.): princ Filip je rođen kao pravoslavac, a njegove sestre bile su udate za naciste.

 Za kraj smo ostavili jedinu istinitu rečenicu.

„Milioni ljudi pale svijeće nade u našem svijetu danas. Božić je pravo vrijeme da im zahvalimo za to kao i za sve ono što unosi svjetlo u naše živote.“

Ona nam poručuje da svijet njen i danas danaske.

Sve što Elizabeta II ima,njena zemlja,Vatikan, SAD,EU i Zapad „kolijevka civilizacije“ ima da zahvali onima koji pale cvijeće.

I onima koji nemaju penija da pale svijeće.

I onima kjoji se ne klanjaju  njenoj tami i vatri.

Ima Emoc 2. da zahvaljuje i pučanstvu za za nauk o šoferiranju.

Bila prva i jedina u porodici koja je prošla cjelokupne vojne obuke.Naročito one o noćnim vožnjama.

Njena baka Viktorija imala noćna jahanja i takar priču sa konjušarom.Poslije su u modu ušli šoferi,u vaktu Emoćke 2.

Naše naravoučenije:

Volite i poštujte žene i djecu i svjetlost neće izostati.

 Inače Emoc2. Znači:

Elizabeta, majka ofucanog cirkusa, druga.

Tifa – Grbavica / Song – Lyrics

 

 

 

 

Hej Grbavice, rano ljuta

pritisla me teska tuga

na trenutak, i pomislim

da si sada neka druga

*

Hej Grbavice, bolna si mi

iz daleka gledam ulice tvoje

tamo su slike, djetinjstva moga

tamo je sve sto je moje

*

Ref.

Ko zivot cijeli Miljacka dijeli

mene od krila tvog

i ne znam kad’ cu al’ znam da cu

doci do doma svog

*

A onda Zeljin, stadion gledam

vidim ponos tvoj

zivot cu dati, al’ tebe nedam

jer ti si zivot moj

*

Ne budi tuzna kad cujes pjesmu

bol sto nasa srca mori

jer svaki od nas sto pjesmu pjeva

do zadnjeg se za tebe bori

*

Ref.

 

Zbog toga bola kad sa Bristola

na tebe gledamo

zbog ove pjesme, nazad se nesmije

nikom te nedamo

 

*