Žena u Ivernažu
Preliva se čaša noći. Prosipa bujicu kiša.
Noć i kiša. Kiša i Noć. Ivernaž.
I jedna žena sama u noći i u Ivernažu.
Ispod dalekog tutanja tam-tama
zmijasto se izvija na šiši
kao u zagrljaju muškarca.
Jedna žena u starim škripavim kolima noći
Jedna žena šumom kiše probuđena,
jedna žena od radosti zaluđena-
Pleše u noći, na kiši, sama i gola.
Kiša pada kao da liječi teške rane,
Kao da oslobađa od tamnih sila i strasti,
Pada kao šaputanje, kao milovanje: Ustani, Rasti!
Kiša pada i nema kraja ovom iveranžu,
Dok se žena zmijasto izvija na kiši
Kao u zagrljaju muškarca,
Kiša pada i čudne priče plete
Kao da se rađa i plače prvo dijete.