Sjedimo na žalu i gledamo more
Čekamo jutro i svitanje zore
Znamo to će more razdvojiti nas
Šapću usne moje, ti ćeš ćut taj glas
Gdje god da pođeš
Misli su moje
Uvijek uz tebe,
Ljubavi moja
Ja ću molit more da te meni vrati
Svu svoju ljubav želim tebi dati
Sjećat ću se dana kada smo se sreli
Neka riječi ove nosi galeb bijeli
Gdje god da pođeš
Misli su moje
Uvijek uz tebe,
Ljubavi moja
Gdje god da pođeš
Misli su moje
Uvijek uz tebe,
Ljubavi moja
A sto cemo ljubav kriti
kad ja moram tvoja biti
Srce vise nije moje
tebi dragi pripalo je,
srce vise nije moje
tebi dragi pripalo je
Sta me tebi tako vuce
osJecaji mene muce
Srce vise nije moje,
tebi dragi pripalo je
Il me uzmi il me ubi
ne daj drugom da me ljubi
Srce vise nije moje
tebi dragi pripalo je,
srce vise nije moje
tebi dragi pripalo je
U svojoj mladosti ja sam mnoge srela
ali nikog nisam k'o tebe volela
poverenje neko imadoh u tebe
ali zato sada kunem samu sebe
Ref. 2x
Druga te nocas grli
druga te nocas ljubi
a srce mi kaze
da vecno te gubim
Na stare ljubavi zaborav je pao
ali ti si meni u srcu ostao
bio si mi prolece i leto i zima
ali sad si tuga koju dusa ima
Ref. 2x
Zelim da me vidis kako suze brisem
i da vidis kako za tobom uzdisem
zasto sam te, zasto u zivotu srela
bolje da te nisam nikada volela
Uvijek akturelno
Iz Arhiva
BY ADMIN9. FEBRUARA 2020.ONI NAMA, MI NJIMA
https://www.facebook.com/milojkopantictvreporter/videos/198016297793459/
Šest godina pričamo o ovome , što je časni i istinoljubivi čovjek Milojko Pantić skraćeno progovorio u jednom dahu.
Niko se ne obazire.
Riječi istine niko ne želi da primi.
Čak ni oni kojima se prvestveno obraćamo;
Gladni,goli,bosi ,opljačkani ,orobljeni i porobljeni narodi!
Fašističko, mafijačka bagra i fukara im naopaku svezala i smotala mozak i sada je ko fišek košpica.
Ima ga , možda je ukusan , ali ga nestane u desetak minuta laži potčinjenih, kupljenih i grlatih medija.
U Bosni se dešava samo nastavak zamisli Milošević – Tudžman , kroz nacistički savez oblokane
Kitarović i pederastog Vučića,i poltrone pijačarsku bagru i robijaškog piceka, Dodik – Čovič, kojim su
se svesrdno priključili golje i robijaši Izetiji i njihov klan.
Pogan i fukara učini sve da se narodi Jugoslavije nepovratno zamrze , a u sjeni toga oni uporno 30
(trideset ) godina, uporno i iznova dogovaraju preraspodjeluvlasti za nove pljačke i daljem
potčinjavanju naroda zasnovanoj na mržnji i “nacionalnom” jedinstvu .
A narodi klepnuli ušima, muče i neprijatelja traže u susjednom “toru”.
Nismo sudije, ali goru vlast od ove nisu zaslužili, jer gore nema.
Smrt fašizmu, Sloboda narodu.
Neka je vječna hvala i slava Josipu Brozu Titu.
Nisi me videla, od rođenja
samo si rekla do vidjenja
ocu mom
i otisla u drugi dom
Ja necu reci, da kriva ti si
mozda se s ocem slagala nisi
ne pamtim ja
mozda si s drugim srecu pronasla
Ref.
Bila si hrabra, snagu si smogla
al’ samo reci kako si mogla
bez mene sve do sad
Bila si hrabra, snagu si smogla
al’ samo reci kako si mogla
da me ne vidis, bar ponekad
Znam da je otac, prica za sebe
cesto je pijan psovao tebe
cuo sam ja
mozda je bolje sto si otisla
Veruj mi ja te razumem sada
htela si zivot bila si mlada
kajes se znam
ne brini majko sve ti oprastam
Autor
Hajro Šabanadžović
Životoslik Meri Cetinić II verzija Životoslik Meri Cetinić III verzija
Životoslik Meri Cetinić IV verzija Milozvučni velovi
Zavodljivo plavo oko Plave ruže
Autor
Hajro Šabanadžović
Lebdeća tuga Dan u vrtlogu sunca
Puteljak Padina
Ponoćna čarolija Dodir anđela
Osunčano srce Suton i plavet
Danas je Četvrtak 9. veljača/februar 2023. Sprcali smo okruglo četerestinu oliti 4o dana ove godine.
Prema računici trebalo bi istekom ovog dana ostati još 325 dana borbe za preživljavanje , do kraha ovog najnovijeg vakta.
A opet možda se nama samo čini da je možda ostalo još 325 dana.
Tko će ga znati?
Po raznim kukavnim baksuzima nije. Njima je u glavi uvijek neka apokalipsa. Apokalipsarili se sa rahmetli nenama.
Današnji dan odlućio da bude od oo oo pa sve do 00 00 ; ako nas sjećanje ne vara.
Danas je Četvrtak, jalijaši bi rekli zrna , nisu voljeli banalne rime. Tane su čuvali za osatale dane. I zrna i tanadi su imali hejbet. Nikad im nije zafalilo. A nikad nisu ratovali. Osim ako su morali. Oni su samo udarali. Zato su im trebala zrna i tanad.Valjda otud riječ tandarali. Dobro i metkovi. Da bi metkovali. To je već bolje. Poezija.
I vikend je skoro pred nama. A čuvena nedelja. A oni nama Nedelja je neradni dan. Blećci. Nama je nedelja jko i četvrtak udarni dan. Ali ko smo mi da kvalifikujemo dane. Nama je svaki dan – udrani.
Kako udarni?
Fino. Udarni pa udarni! Volimo udarati , kad god nam se pristavi udaraljka. A udaraljki hejbet, na sve strane. Gdje god makneš udaraljke vriju. I sve vole da se udaraju. I kako ih čovjek ne bi volo i udarao.
Prelijepe, nježne, snene, mirisave, čeznutljive i bome podatne. I vole da se sudaraju i udaraju. Po mahalski bubaju. Savim logično. kakva je to udaraljka , a da se ne voli bubati.
Joj levata, majko moja.
Kakve modrice. Aba zo, vi mislite na vaše papansko bubanje. Nosite ga kući . Imate frižider pa njega bubajte. Nema ništa za poplaviti. Ni u frižideru , ni na vama. Po koje zrno gorušice i koji trnić. Od toga se neda ni senf napraviti, iako je to vaše gnjecavo.
I oni nama nedalja neradni dan. Kako bolan neradni. Nama je svaki dan neradni. Mi nikad ništa ne radimo, osim što udaramo. oliti bubamo. Tako pravimo život ljepšim. Što više bubaš to je ona cvrkutavija, ljepša i milosnija , a život dostojniji življenja.
Ma miriše i cvjeta ko neka ruža. Ako neko voli slatko, ko neka kvasa ko najslađa mubarek baklavica. I kako je čovjek ne bi volio i bubao. Čitav bogovjetni život. I Ona se ne žali. Već kaže, vidi jel zapisano bar još koji put. Nema kod nje jednine. Zato je išćerali iz hlada gdje vode vječno teku .
I neka su. Šta bi mi blentovije radili da nam ih iz raja nisu poslali. Ne smijemo ni pomisliti.
Što bi poete rekle:
Udaro ti, ne udrao isto ti se piše.
U prevodu:
-Ne mo'š joj pera odbiti.
U davno u slavno u bana Stipana Drugog
Vukcu se rodi sin Vučihna
Tad vrati se s grčkih strana
S deset uboja s deset rana –
On zgibe tako u službi vjernoj
Za svoga gospodina
U vrijeme bana i kralja Tvrtka
Vučihna Vučić rodi sina Vuka
U vjernoj službi za svog gospodina
Ubi ga tagda negdje na razmirju
Ungarska carska ruka
I Vukić njegov rodi sina Vukajla
Poželiv zdravlja i snage da bude
Hude ga tad turačke sablje pogube
Za smjernu i vjernu službu
Za svoga gospodina
U vrijeme kraljice naše
Jelene Grube
U jednom zapisu dijaka kralja Ostoje
Ovakvi dani ovakve noći ovakvi
Konci života i smrti stoje:
Kada jedinac poraste
I za mač stasa
Ljeta tisuć četiri sta petnadeset godina
Pogubi ih vlastita družina oba
I baci kao dva psa
Za zdravlje i slavlje
Za svoga gospodina
A potom potomstvo ovo
Prema predanju starom ide ovako:
Po smrti Vukas svojoj rodi sina Vukana
I Vukan onda jedne godi rodi Vukomana
Vukoman poslije –
I sve tako redom
Do današnjeg
Dana
Sve za vjernu za službu
Za svoga gospodina
