Dugo se ne dodirnusmo. A ostadoh ti dužan sam bar jedan lahorac . Ne znam , da li će poletjeti tvojoj duši smjernoj ili će biti pohranjen u seharu nedosanjanih snova .
A možda jednog dana umiven i obučen u ljepotu tvojih anterija boje nevinosti zaleprša Bosnom zemljom Božije milosti.
No , … ća se mere… tko da zna …
Suđaje je najlakše okriviti za sve, dok Oceant tišine i ljubavi “mirno” sni.
Poetika je veoma moćan ali i beskrajno strpljiv posrednik između sna i jave , radosti i tuge , jala za propuštenim i žala za iskorištenim . Moćan hranitelj iluzija i slabašan zaštitnik zaljubljenih .
Davno to bješe kad si rukom u ruci sa mnom blaženim , odvojenim stranama hipi klupe , hodila ovim dunjalukom …
Ne možemo izbrisati i zaboraviti ruku prošenu , milovanu i isprošenu.
Možemo zlatnu bukagiju maljem lomiti . Uzalud!
Usud !
A vrlo često sve je tkano u onom nepostojećem JEDNOM kada …!
Ugh… kada bi blo …
Ali nije Innocence , iako su , lijepim , anđeoskom gordošću bojenim imenom mnogi spelovali tvoje ime i u taš se pretvaraili.
A počesto nam ne bude dato ili nam korijeni nisu dali . Ili smo jednostavno suviše bliski sa oblacima.
Zaboravimo da imamo moći da zaboravimo ( Ono ko fol! ) da imamo korijene . Da možemo skočiti u vis i letjeti.
Nije važno ako posrnemo i srce nam se skrši i prospe na tisuću ledenih kristalića i ako zaboli do suza . Naše je i čisto . Opraviće se . Ili neće . Ali zahvalno je što smo mu dali nadu i možnost da voli.
Neuki i malograđanski budne kadije kažu da su riječi “Volim te zauvik” precijenjene.
Nisu ! Ni slučajno !
Širom svijeta , kišom i suncem , bjeluju i mirišu mirijade stećaka epitafom svjedočeći : Voljela je i bila voljena … volio je i voljen bio ! I svaki stećak ima presliku u jednoj zvjezdici na nebu .
I budi sretna , smjernosti mila , što su ti lahorcem milovane i mršene kose, za čijom svilenom bojom tragah na divanu i serdžadi gdje si molitve nebu pojila i polagala..
Znači , voljelo se i živjelo se. Nije bitno koliko dugo.
Vrijeme je tek jedna iluzija koju su izmislili ljudi i koja ne može da obujmi ljubav.
Sjećanjem i snovima , i poslije zemaljskog usnuća ljubav živi vječno , kao i miris kose , mršene i ljubljene.
U našem zaboravu da nismo vječni i grešni , ne slijedeći damare , opstaje opsesija da se Ona , žena od krvi i mesa može posjedovati. A iluzije su najveće , ledene sante potonuća i opstanka života i istinske ljubavi.
Mnogo je susretanja i nesusretanja u kojima se prava ljubav rodi , a akteri se , ne Usudom , već svojim kauzalnim izborima nikad ( više ) ne sretnu.
Tako je to Nevinosti moja i nikako drugačije zapisano u mojoj hipofizi.
XXXXXXXXXXXX
XXXXX
…
Oprosti mi Neznanko na slobodi da tebi prvoj pokažem neke od riječi bajke ( u nastanku ) koja ima radni naslov :
JEDNOM kada…
Mnogo je susretanja i nesusretanja u kojima se prava ljubav rodi , a akteri se , ne Usudom , već svojim kauzalnim izborima nikad ( više ) ne sretnu.
Sretno mlada Damo .
