Ne znam kako se pišu rastanci
Ne znam kako se pušta ruka
ja je neću pustiti
nemoj ni ti
Hvala ti molim te oprosti mi
Budi mi dobro čuvaj se
i dalje sanjaj bajke
Volim te
reče opraštajući se od mene
kradljivica mojih snova
a srca naša
šta s njima
nijemi duša moja
šta ona ima da se pitaju
osim da se nadaju
srešćemo se ispod kavala
kad u maju potonjem
ka tebi polete rode
Autor
Hajro Šabanadžović
Izlet Mir
Planina Snježni veo
Obrisi Tišina
Tama Zeleni vodopad
Klizište Duša ranjena
Boje badnjaka Svijet igrački
Oblaci ( Autor Vanja Šabanadžović ) Visovi iznad oblaka
Suze liju Svijeće radosnice
U šumi blista
mjesec bijeli,
od svakog lista
glas se seli
kroz snene grane..
O moje lane.
U dno zrcala
smirene bare
sjena je pala
vrbe stare
gdje vjetar zove…
Čas je za snove.
Beskrajna sada
meka tišina
kao da pada
ozgo s visina
gdje zvijezda sja se..
To divan čas je.
Gdje je radost
tu je tuga
gdje je ljubav
tu je dušman
u sebi mračnjaštvo bludnice nosi
jednog sunčanog majskog dana
nebo je tišinu spustilo
misli dunjaluk oluja se sprema
ptice nestale sa safirli neba
cvijeće prestalo da miriše
Ezani su preskočili sabah i podnevni vakat
ljudi su zabezeknuti
to se nikad u Gradu desilo nije
Sunce ne sija
jedan ga oblak zaklonio
uporno ga u korak prati
ne da oko da proviri
kaže dolje jedno dijete siluju i kolju
nije tebi gledat
poslije je kiša padala četrdeset dana i noći
ništa ne pomaže
djecu i dalje siluju i kolju
dani su i dalje prelijepi
tuga se odselila sa dunjaluka
više ne podnosi boli
Tvoje njezne godine , sto mi mogu dati
tvoje srce dugo znam, nece da me shvati
tvoje oci pune sna, kako da me slijede
moje pjesme tuzne su, za te jos ne vrijede
Ti bi htjela zauvijek sto sam davno dao
tebi zivot nudi sve, ja sam ljubav krao
svoje njezne godine ti ces dati drugom
jer ja bih tvoje poljupce ispunio tugom
Ref.
Ne budi, ne budi se mala
ti ne znas ni dobro, ni zlo
ne budi, ne budi se mila
jer nije jos vrijeme za to
Tvoje ruke malene, kako da me grle
jer dok moje traze mir, tvoje nekud hrle
tvoje njezne godine, njezne misli tvoje
mogu da nas razdvoje , prije nego spoje
Ref.
Danas je još jedan svježi Februarski dan 2023 .poslije obilne kiše.
Oni tako kažu. Kako oni znaju da je to 2023. godina po bilo kome, ili bilo čemu.
Nekome je to prva , nekome 68., rijetkima preko osamdeset.A kažu nekome mere biti 511, 666. ili više godina. Ako toliko doživi. A ne postoji mogućnost. Samo je jedan Metuzalem i par njegovih najdirektnijih prethodnika i potomaka.
Ono tada su ljudi mogli nakantat hejbet godina. Uvijek. Možda i u beskonačnost stići. Ali vole voće. Jabuke i tako to. Bitno da je zabranjeno. Što veći veto to je slađe.
Koga briga za reprekusije. Ne m're se odoljet. A i mi kontamo, kako ćeš joj ba odoljeti. Obla , sjajna , mehka ko duša, čvrsta ko kamen. Drhti i biba se ko rosa na jutarnjem povjetarcu. I slasna . Duša čovjeka da zaboli.
Šta to? Kontate vi.
Ma , voćka ta. Svaka. Ima ih tone i nijedna ista, a sve nalik jedna drugoj. Da li ste vi ikad vidjeli dvije iste voćke, pogotovu one zabranjene. Normalno da niste. I nećete. Doklen god živjeli. Radi njih čovjeku biva žao što ne m're nakupiti Metuzalemove godine, barem.
Joj, što bi to bila fešta od vočki. Ma, pravi voćnjak . A bome kome se posreći i voćnjaci. Čovjek da poludi.
Neke blentovije načisto polude. Izguibe se i ne znaju kako brati voćke. Radi njih je i zmišljena sprava blesimetar. Kad god ne uberu neku voćku, a to im se nikad ne dešava, blesimetar zazvoni. I ne samo zazvoni nego se valja od šege i štanca poruku ko brzojav:
-S.O.S. joj levata S.O.S majko mila, manite mi S.O.S Nek se blente podave podave .
Po računici , koju smo blesimetrom provjeravali, danas je 125, dan u godini. Po računici koju nismo blesimetrom skontali, do kraja te iste gopdine ostalo je još 240 dana.
Taki vam je odnos blentovija i onih koji zamalo nisu blentovije.
Pa vi vidite šta vam je raditi. Ako ste već iz rahatluka radi ljepote prognani , a vi skoristite vrijeme i naučite se brati voće. To vam je najpametnije. Inače sve ostalo je šuplja priča.
Što bi poete rekle:
Snijeg pade na behar na voće.
U prevodu:
Joj levata majko mila. Ne obraše voće na vrijeme.
I tako to.
Ne boj se kaži mi
Vidim ne laži mi
Piše ti sve u očima
Dobro te poznajem
Tajne ti odajem
I ti to znaš?
Srce je kolijevka
I ti si dovijeka
Jedino ‘to mu daje san
Još malo ostani
Samo me zagrli
I šapni mi
Šapni mi Šapni mi tu
Mjesec je na jastuku
Šapni mi Šapni
Tako da znam
Ljepše smije nego ja
Šapni mi šapni mi sve
Više nemam te zar ne
Šapni mi Šapni
Da te ne čuju svi
Koga sada ljubiš ti
Maza u epizodi : Naočale
Autor
Vedad Šabanadžović
Znala sam da je ludo
Što od njega tražim
Da ostane sa mnom
Bar za neko vrijeme
Željela sam jedno
Prijateljstvo nježno
I još mnogo više
Da je pored mene.
Otkrila sam srce
Pogriješila sam .eto
On je tada znao
Što osjećam za njega
Bilo me je stid
Gledati u lice
Čovjeka kog volim
A on mi to ne da.
On je moj bol
Moji snovi su uz njega
Ja ga volim
A on mi to ne da.
Dom svoj sam odsanjala.
Šarene prostirke, njegove dolaske.
Čokoladu po džepovima, na oknima bijele dane.
I kad svane kave bijele.
Oproštaje pred vratima.
Praznike i nedelje,
paketiće ispod miške;
miris sapuna i ljiljana, malo svađe
i velike ruke muške.
Mirenja i pomirenja
preko dečijih poljubaca.
Tople vode subotama.
Žute kvake na vratima.
Sve sam tako odsanjala ulicama.