Slovo o Indexima – predgovor

  

Mi kažemo ,nikad nije kasno o lijepome pisati,kao ni predgovore.

Uostalo uvijek su nam bile smiješne te književne floskule kao recimo predgovor i pogovor (zagovor). Nekad su nužni,ali  su,manje više, suvišni.

Mi smo mislili da indeksima nije potreban ni pregovor i ni pogovor.Oni su bili svijet za sebe i za nas koji smo poznavali i voljeli vrhunsku muziku.

Stali su dvijehiljadeprve godine.Umro Pjevač.No nisu prestali.I neće.

Ehej- brate moj

– Indexi su to…

Neki su otišli u drugi svijet.Ostali su se rasuli.Muzička akademija trojice među prvima,trojice od sedam veličanstvenih je zvanično trebala da prestane saobrazovanjem.Kažemo trebalo a varamo se!

Indexi,dobro falični,putuju zemljama izgubljene nam domovine sa novim polaznicima akademije; pjevačima koji se tek upjevavaju i sviračima koji se jako usviravaju.

Sve se vraća.

1968.g. The Beatles i Creams su otišli u historiju.Klepton se utopio u ponavljanjum,The Animals ga slijede.Doors,Jimi Henrix,J.Joplin i ostala djeca cvijeća posustaju.Vudstok je označio početak kraja preostale djece cvijeća.

Iskrenoj,prirodnojvrhunskoj rok muzici su prijetili teški dani. Zatim su Vatikan,zvijer  i ostaleubice obrušili na njih i među desetinama hiljada mnogih pogubili su Dženis,Džimija,Džima i Lenona i mnoge druge.

Već znamo; Lenona je 08.prosinca/decembra198o.g. ubio Marc David Chpman, reći ćete.Nećete biti u pravu.Lenonu nije smetala ta smrt,njega su muzički i intelektualno ubili početkom sedamdesetih.Zvijer ga je ubila zbog nestajanja djece cvijeće,a i  zbog njihovog miljenika preobraćenika ser Pola.Lenona je ubio jedan od mnogobrojnih ubica zvijeri koji nose u đepu podlistak Lovac u žitu.

Tih vremena svježi i poletni Indexi su morali da popune  nastale praznine.Preuzeli su teško breme.Morali su i plakati i pjevati o ljubavi i za neke izgubljene mladosti,ali i za mladosti koje stasavaju.Onima koji su opstali i onima koji su dolazili podarili su sebe.U svoju plemenitu ,jedinstvenu ,filigransku muziku utkali nepodnošljivu lakoću sviranja ,  ljubav,imagine i  balade, poeme, rapsodije i opere.I dušu,mnogo duše što je najbitnije.

Kako je ponešto od  toga nastajalo i izgledalo vi možete  da pročitate u započetom serijalu serijalu Indexi – biografi naše  mladosti.Ali to nisu stereotipne priče koje se po potrebi prepisuju.To su crtice  manje poznate širem auditorijumu.Iskričavi djelići autentičnih pismenija već plešu pred vama.

Idemo dalje, u prošlost , koja je donijela muziku za vječnost.

Susret sa Vehabijom, bivšim drugom

 

Nedavno smo sreli  jednog jednog našeg druga,koji se odmetnuo od nas, ćafira.

Vidimo debelo zabradatio, ne liči na insana,kojeg smo mi poznavali,već na bradate kreature, koje su sa okolnih brda ,ne tako davno prije,pucale po nevinosti prelijepih Saraj zidina.

Sada je vehabija, koji je sam sebi odabrao ime pa se sada vabi Vehabija Kavaz Kavonoz .Nimalo   ne krije da je muhađedin.Mora mu se priznati,uvijek je malo zatucan i iskren bio.

Dobar je to čovo,pomirljiv i skrušen.

Mi neuki,pitasmo ga šta je to muhađedin.

Razložno je pokušavao da nam objasni nešto što je strano ovim prostorima i  što mi ne možemo shvatiti i svariti.

-To je borac koji se bori na Božjem putu.

Ne pitasmo ga gdje je bio za rata 1992.-1996. Znali smo,pobjegulja u Turskoj mir našao.Neuki i radoznali mi ga pitamo: a šta je to borba na Božjem putu.

-Boriti se protiv nevjernika na svakom koraku.

Zaista smo neupućeni kad ga moramo pitati : kako to da se o tome ne govori u pet osnovnih ibadeta i ko su ti nevjernici.

-Kakvi vas ibadetim spopali.To su vjerske dužnosti koje nemaju nikakve veze sa borbom na Božijem putu.Boriti se protiv svih koji ne misle kao mi.

Sada nam je već lakše.Nismo više neuki i neupoznati.Vehabija zna manje od nas. Za njega ibadeti nisu borba na Božjem putu.A osim toga i  od malih nogu nas u školama uče, da oni koji ne misle ko mi ili su truli kapitalisti,ili informbirovci,četnici i ustaše ili samo  izdajice. Ipak želimo da pojasnimo stvari, pitajući koji su to oni.

-Hanefije ,Vehabije i na kraju ,krajeva talibani i ISIS.

Skontamo, srce mu zamotano u crnu zastavu u kojoj ljudskosti nema.No,možda smo preuranili sa zaključkom i pogriješili , a ne valja dušu griješiti.

Pitamo ga da li je borba na Božijem putu ,opasati se bombom i u džamiju ili školu, punu nevine djece i žena , ući i raznijeti ih?

Da li je borba na božjem putu    primati u svoje redove strane plaćenike i ubojice sa trulog zapada  i   boriti se protiv svoga naroda i svoje braće, silujući,ubijajući,paleći žareći sve pred sobom?

Da li je…

On nas prekida savjetom , umijte žene u mikab to vam je najčistije.

Mi kažemo da mikaba u Kur'anu i Sunnetu nema,ni jednom jedinom riječju nije pomenut.

On se malo lecnu,pa nam kaže da su to njemu hanefije prišapnule ,da tako mora biti.

Zatim nam reče da je poželjno, po  dvije tri sirote žene vjenčavati,i više ako se para ima.

Mi ga pitamo koga će  dvojica,trojica ili više njegove braće tada ženiti,jer za njih nema žena.Hoće li ženiti koze,krave ili se među sobom ,muško sa muškim ,ženiti.

On se zacrveni,pa reče hanefije im kažu da je  kod u njihovim čitabima tako zapisano.

Malo se šalimo, pa ga pitamo da li je on pijetao.

Njemu nije jasno zašto ga pitamo.Mi  mu objašnjavamo da samo pijetao može podmiriti više koka,a i žena više muškaraca.Naše historija nam kaže da se nije rodio taj kojim može redovno više od jedne žene podmirivati.

-E ja mogu,tako mi hanefijci kažu!

Nećemo mu reći da mikab zaduhu stvara i prenosi sa pokoljenja na pokoljenje.Nećemo mu reći da nezadovoljena žena,svoje strasti ne može stišati,da će drugog pjevca tražiti.A ako ne smije i ne nađe,može se lako u tribadiju pretvoriti.Uvijek ih ima više od dvije u domu hanefijaca.

Da bi nas na muke stavio ,on  nam još reče da se ne treba sa inovjerkama ženiti.

Ne pitasmo ga ko odlučuje ko je inovjerac,reči će nam o tome odlučuje hanefijac.Ali ga pitasmo kako to da je Muhamed A.s.,vjerovjesnik ,pomazanik Gospodara svjetova oženio kopćanku hazreti Mariju, časnu hrišćansku kćer.

Nije ništa progovorio,samo je zube stisnuo.Vidjeli smo da vaga i da se pita šta mu to još hanefijci podmućuju i kriju.

Vidimo neugodno mu,pa se odlučismo na jedno manje provokativno pitanje.

-Ko su ti ,da prostiš ti hanefijci koje mnogo spominješ i na koje se pozivaš.

-Ne znam,ovi moji iz „islamske zajednice „ mi se dodvoravaju i tetoše me,samoda bih prihvatio te njake  hanefijce i njihov šerijat.

Mi ga više ništa ne pitasmo.Neugodna tišina.

On htjede nešto reći,ali slegnu ramenima ,pa ode svojim putem,bez selama.

Ode onako kako to vehabije hode.Polako,pomalo pognuto,kao da teret grijeha na leđima nose.Jal svojih,jal onih za koje su plaćeni.

Obučen u skromnu odjeću,trofrtaljne patalone,cipele slične opancima,tri broja veće klepeću po usijanom asvaltu.Kontamo bio bi lijep, Bogu Milostivom ugodan čovjek ,samo da nije zapustio bradu i mozak.

Još kontamo, valjda je lijen ,jer nije ovo početak ere pećinskih ljudi ,kada nije bilo britve,brijača, žileta i trimera.

Mi se takvih brada ježimo:

– od vremena kada su nas tjerali da napamet bubamo Mraksa i Engelsa,

-otkako su nam dokazivali da je Čarls Darvin gatao da je čovjek nastao od majmuna,

-otkako  su razni  Mensoni kasapili žive trudnice i iz utrobe im vadili  živu djecu,da bi ih ubijali,

-otkako su  bradate kreature i pogani krenuli da unište Bosnu i njen narod,

-i još otprije otkako su …

Ali vi nemate vremena za tužbalice.

Tako smo skontali da brade nemaju veze sa  Bogom Jedinim , ni ljudskošću i  razumom, i da se rugaju svemu dobrom i čestitom. 

Dušmani nama savjete dijele / II dio

Kažemo na nagovor ” demokaratskog ” zapada nastaviše rat protiv Bogumila što nikog više i ne čudi,jer zaradi te demokratije i ostali (nepodobni) hrišćani i nehrišćani su umirali tokom nove ere. Kažem nastaviše jer od nastanka Bosne preko dedovske hiže i povelje Kulina bana, sve do današnjih dana taj rat nikad nije prestajao.

O’ javiće se dušebrižnici i nabacivati se nekim floskulama o govoru mržnje, netolerancije i sijanja razdore.

Umjesto tih floskula samo se zapitajte gdje su nestale stotine miliona ljudi, mučenih i ubijenih na najstravičnijim načinima. Potražite vjerodostojna svjedočanstva indijanaca Južne i Sjeverne Amerike, Aboriđana, crnog afričkog čovjeka i crnog afričkog roblja rasijanog planetom , zatim pokoljenja arapa i azijaca.

Šta reći o dvomilejnijskoj šoa holokaustu Jevreja širom svijeta. A jedino ih Bosna bezuslovno prihvatila. No jevreji to zaboravljaju.

Sećate li se djece cvijeća i 1968. i godina poslije. Neman ih sasjeće. Bez milosti,bez izuzetaka uništi jednu mladost, savjest i nesuđenu budućnost planete. Cvijetnu ljepotu koja je samo htjela da voli i da pjeva o miru i ljubavi. I ljubavlju da mjenjaju svijet.

O tugo moja!

I danas u samoj Evropi u ime “zapadne demokratije” krvare i umiru ;Irci, Baski, Katalonci, Flamaci ,svi bivši sssr-ovci , Ukrajinci ,Rusi i Čečeni, srednja i južna amerika, Afrik Bliski i Daleki istok; ali ponajviše muslimani.

To su historijske činjenice i realitet sadašnjosti, odnosno budućnosti jer sadašnjosti nema ona se svakog trenutka migolji iz proščosti u budućnost.

I zato nemojte se deguntatirati i zamarati govorom mržnje.

No, vratimo se Bosni.

I u ime odbrane demokratije spektakl , TV šou licemjerja i cinizma:

Priznaše Bosnu a uvedoše joj embargo na uvoz oružja!

U ime čega? U ime i zaradi koga?

Jedini koji bijaše goloruk je bio narod koji je trebao nestati i oduvijek “svetoj šćemlijici” , Vatikanu mrzak, a Bogu mio.

To je kao dovođenje nejakog i golorukog djeteta u situaciju da se bori protiv dvojice do zuba naoružanih , vjekovno osvjedečenih , genetski izopačenih , profesionlno genocidnih ubica. Ujedno to je samo putokaz i uvod u perfidni i stravični skoro četvorogodišnji igrokaz pod naslovom:

Nestajanje jednog naroda i oduzimanju prava na postojanje i opstanak tom narodu.

” Ustani i izmjeri hram * Božji i oltar,

i izbroji one što klanjaju u njemu,

ali predvorje hrama ne izmjeri,

jer ono je dano paganima i oni će

će sveti grad četrdeset dva mjeseca gaziti.

(Otkrivenje 11.1 i 2.)

II.)Četrdeset dva mjeseca nestajanja nalik Danilovom snoviđenju koje je tako zorno prepisao ” maherica” mali Jovica oliti Ivančica:

Na očigled i u režiji ” demokrata “, takozvanih hrišćanskih otaca i njhovog zaleđja, a u stvari pljesnjivog i usranog pogana i antihrista, upakovanog u celofan mirotvorca i humanitarca, celofan providniji od vazduha poče rat. Rat je samo blaži naziv za koljačku žurkata na akrepite. Uz budnu pažnju sluge UN i nadzor mentora, koji iz utvrde grada bludnice iz Otkrovenja skoro istrijebiše jedan narod.

I sada nam taj đavolji sluga , kojeg čuva švicarska garda, sebi dozvoljava moralno pravo dan šalje poruke mirotvorstva.

Neki put ćemo se vratitri temi misli evropski. Kako i na koji način su brojni narodi natjerani da misle evropski i kakav je bio epilog te poduke.

Definitivno mi Evropi ne vjerujemo i ne smijemo da vjerujemo. Ne vjerujemo im jer u genima imamo sjećanje otaca, sjećanje djedovske hiže koji su Evropu i Vatikan označili kao slljedbenike sila tame i đavolju crkvu i haračlije siromašnih naroda.

I zato neka zadrže i zbiju sebi u hladovinu ono ” misli evropski ” ,mi se tih misli velikodušno odričemo.

A mi ćemo se već nekako sanći sa ili bez KM. Tako smo svikli.

Aco Šopov – Zagledan u ocean

Jedna čovjek zagledan u ocean

jedan čovjek zagledan u valove oceana

stoji dugo nepomičan na obali

kao da prelistava sudbinu svoga naroda.

Čovjek ne primjećuje da vrijeme prolazi,

da već odavno nije podne,

da sunce skače po vodenim neravninama

kao ogromni ranjeni crveni galeb,

i da će se uskoro spustiti

beskrajna afrička noć.

 

Ćovjek nepomično stoji kao skamenjeni žali.

Ocean je ogroman,a čovjek je mali.

 

Jedan mali čovjek zagledan u valove oceana

stoji na obali i u mislima doziva

sve galije svojih nepoznatih predaka

koji su otplovili prije mnogih vjekova

na put u neizvjesno i nepoznato Sutra.

Čovjek stoji i ne primjećuje

da je sve natkrila beskrajna afrička noć

i da je sve uvijeno u jedno crno i ogromno Ništa –

i zemlja i nebo i voda.

Čovjek stoji uporno i dalje gleda.

Odjednom ogromno crno Ništa  kao da se pokreće,

kao da oživljava

iz njegovih dubina izranjaju

davno isplovljene galije

mladići i djevojke odvedeni prije mnogo vijekova,

polako, ali sigurnoveslaju i približavaju se obali

čija s egranica ne nazire u mraku.

Ači čovjek na obali ih naslućuje,

dugo im maše rulama,

doziva ih,nadvikujući se sa strašnim glasom oceana.

I eti – oni nailaze,

već s eiskrvacaju na obali

noseći na rukama tešku i neodređenu

sudbinu,

svoju nenapisanu povijest.

Čovjek na obali skače od radosti,

sa svima s egrli, sa svima se ljubi

i neosjetno isčezava,nestaje među njima..
Čovjek se sliva sa ogromnom masom,

a masa sa čovjekom.

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

Odavno je već prošla noć,

sunce ponovo izlazi na obalom oeana

rumene ga radosti i tuge vali.

Čovjek uporno stoji i gleda u valove oceana.

Čovjek je ogroman a ocean mali.