Category Archives: Galerije

 Vrlo tiha noć .Nebo i more se prepliću  u plavetnom  nedogledu. Zvjezdice iskre  beskonačnošću. Bonaca je. Sveopći mir remeti  krik umirućih ruža.

Jecaj  dvije ruže  u neumutnosti  nadolazećeg kraja?!  Cvjetovi  jarko crvene   boje se rasplinjuju pred našim očima… Hibiskus ? Da mogao bi biti  . Kineski sljez , japanska  ili sirijska ruža , na volju vam.! Samo taj cvijet ima tako brz proces nestajanja.

Dvije  ruže , dvije raskošne grane se uranjaju u beskraj , ne remeteći  njegovu dubinu. Čak naprotiv, svjetlucanje srebrenkasto zlaćanog mjeseca koji nam je uskratio milost prisustva ,  čini lišće živim , treperavim svjedokom višestrukih simbitskih odnosa. Nebo i more,  zvjezdice i nebo,  zvjezdice i more,cvijetovi i lišće , cvjetovi i nebo, lišće i more.

Tri osnovne boje : plava , crvena i zelena  dostatne same sebi za veći dio kompozicije , ali razigrane i pahuljaste u kombinacijama tvore kontraste , oplemenjujući  ovaj čudesni likovni  sraz . Lišće ispod ruža kao da se pretvara u blagi ljudski dlan ljubavi i sna , koji svojom unutrašnjošću  jedva dotičući pokušava   obujmiti ružu  , stvarajući nedoumicu da li je to pokušava zadržati u ruci ili joj omogućava  odraz da se nježno otisne u nepovrat. Obodni listovi grane iskre mjesečinom , poprimajući nijanse svjetlucavog mora . Normalno , more je ovo naše , Jadransko, more duboko , plavetno  , more prelijepo .

A ća ste ga vi  mislili?                                                           

Koristeći  dosegnuća vrhunskog pointilizma, umjetnica  bez imalo straha ,  izbjegavajući zamke sveobuhvatnosti  pointilističke tehnike,  koristi tačkice u jednom neznatnom  obimu  , da zavara realnost i uporabi  ih za nakane vlastite  kompozicije i misli, u dozama koje odgovaraju potrebama realizacije  nestvarnih zamisli.

I upravo te tačkice , čine rasplinjavanje ruža prijemčivijom i  ozračuju  ih latnetnom  tugom , koja se nadvila nad krajolik kao njegova  sudbina. No , tu tugu potiskuju svjetlucavo mreškanje listova.

Pokušavamo ući u umjetničin um. Ponekad u tome uspojevamo , ponekad nismo sigurni . Ako pogriješimo oprostiće nam se  (nadamo se )!?

 Šta nam ova sjetna čarolija  poručuje?

Na japanskom hibiskus znači nježan, što neki vezuju sa mladošću. Kinezi  ga povezuju sa bogatstvom i slavom.

Iako cvijet hibiskusa živi samo jedan dan, zapravo sjaj svoga kratkog života proživljava tokom jednog sata, mnogi ga smatraju simbolom besmrtnosti. Naime ,  umjesto  nestalog cvijeta istovremeno se rađa novi. I tako u nedogled traje ta asimptotska metamorfoza :  život – smrt – život…

More , nebo , zvjezdice asociraju na beskonačnost i bezvremenost. Grančica je više nalik maslinovoj , a umjetničim senzibilitet nas navodi na slutnju da bi to u ovim i teškim i blagoslovljenim danima to mogla biti čak i Cvjetnica.

Mislimo da je poruka vrlo plemenita i užvišena, kao i sva umjetničine nama dostupne kreacije.

U ovom turobnom svijetu svaki Božiji dan je prleijep. Čovjekov život je kao jedan tren , kao život Japanske ruže. Traje časak. Zato ga treba živjeti sveobuhvatno , s ljubavlju  i do maksimuma. I svaki slijedeći dan  shvatati kao  posebni Božiji dar, Živeći dan za danom , kao da nam je svaki poslijendji ,  u miru sa Bogom , prirodom i ljudima  , nećemo imati vremena za zlo.

Autorica Yossamin V.

UH!

I opet UH!

Terra sve više ponire pod teretom narazuma humanoida i njihovih činjenja i nečinjenja.

Kriza morala i religije ,blago rečeno , olovno sivom težinom  boji današnjicu,škropeći  je krvlju i mogućom apokalipsom.

Pučanstvo nijemi na sve šta se dešava i ne reaguje.Kao da su im sasječena krila slobode i ljubavi.

Zaboravili su ljepotu i savršenstvo Božijeg stvaranja ,milosati i ljubavi.

Yossemin nije!

Ona otvoreno,beskompromisnu negira beznadežnost današnjice i  kistom upire  u sve ono što je tišti, ali na sebi svojstven način.

Ne polemiše,niti se svađa.Jednostavno  ignoriše sve što je ružno , zlo i gnusno , sve što unižava savršenstvo Božijeg stvaranja i  dostojanstvo Njegovog miljenika i odabranika na zemlji;vjerovatno i u Univerzumu.

Njen odgovor na jad i bijedu savremenog trenutka  je ljepota, sklad, iskričavost, savršena iznijansiranost boja i misli, filigranska izbrušenost i usklađenost detalja – do savršenstva.

Istančani i vrlo ritmični ,skoro muzikalni kolorit  koji ostavlja bez daha,je okvirni  ram za stvaranje besprijekornih kompozicija.

Njene slike su jasne, izričite , ubjedljive  i autoritativne, nadasve autentične i ne obaziru se na moguće  kritike i  i eventualne nesuglasice, ili negodovanja.

Ona je sva uronjena u onostrano tako blisko ljudskim osjetilima, novo a mistično ,u beskraj i nježnost  ,u harmoniju i ljepotu.Čutavo  njeno biće je okrenuto ljepti,   univerzumu i prirodi ,u  savršenoj simbiozi  ljubavi , boja i prostora. Njeno traganje za što jednostavnijim izrazom koji će oslikati ono što se riječima ne može kazati ,niti umom pojmiti, traje bez prestanka.

Stilsko tehničke postulate koje omogućavaju  oblikovanje beskonačnosti svijetova sasvim su  u skladu sa vrlo visokim estetskim premisama i standardima koje Yossamin kao iskonsku datost nosi u sebi.

Vrlo kritički,ponekad subjektivistički pristup realnom svijetu nimalo ne zamagljuje njenu  umjetničku objektivnost u stvaranju novih svijetova; krojenih po Božijem naumu i čovjekovoj mjeri.

Čini se da Ona  poimanje  sadašnjih svijetova u svojoj zbilji  lomi na parčiće , od njih izdvaja simbole i krhke niti . Simbole pretvara u djeliće potrebne za stvaranje novog niza  fragmenata  i sekvenici na čijim će temeljima , nizanjem i umnožavanjem nastati novi univerzumi.Nitima povezuje i popunjava sve moguće pukotine.

Zbunjuje lakoća skoro filmskog  reproduciranja sekvenci , istovjetnog  umjetničkog i  estetskog senzibiliteta i njihovo postupno i harmonično , skoro pripovjedno interpoliranje u nedjeljivu cjelokupnost kompozicije kojom hoće da   prezentira ono što promatrač obično ne može sebi  da predoči.

Kada se kaže beskonačnost / beskraj –   pomisli se na nešto što se ne može obuhvatiti jednom slikom, jednom vizijom ili jednokratnim , matematičkom formulom, opisom ili pogledom.

Kada vam Yosamin prezentira svoju beskonačnost /beskraj, pomislite  kako se sve može lako shvatiti i prikazati ako se slijede zamisli i naputci savršenog Božanskog djela uhvaćenog okom i kustom izuzetno nadarene umjetnice.

Yossaminin „ Beskraj „  je u stvari djelić beskonačnog univerzuma koji je ona pretočila u jedan jedini kadar ,u  veoma složenom ali savršenom nizu prelijepih sekvenci koje se ponavljaju i nikada ne prestaju da se nižu.

Od na momente crne , pa tamne , do skoro bijele ljubičaste boje iznijansirano obzorje  nosi tišinu i blagi , ali metodični  šum zviježđa. Te svjetlosne refleksije koje se  smjenjuju daju dubinu koja se se širi i nestaje tamo negdje iza slike.

Ili to nije to!?

Možda je to samo privid kojim Yossamin pokušava da prikrije svoju ljubav prema Zemlji , i da ne odustaje tako lako od njenih ljepota.

Možda je  „Beskraj“  djelić njenog prelijepog mora, mora vječnog,mora Jadranskog,gledanog sa nekog kavala,podnoi maslina.

Noć je vječnim zvježđem posuta. More blistavo i treperavo , u svojoj kristalnoj čaroliji tiho šumi , možda neveru ili jug ispod zviježđa, ljepote nebeske sprema.

A otočje,  u tihoj noći prepunoj iskrica, boja  i spokoja ,sni mirnim snom, dok Milost univerzuma nad njim bdi.

U donjem desnom uglu nasuprot nekog  otoka (Čiovo?) ,možda poluotoka (Marjan?) nedostaje samo jedan vitki  jedrenjak ,možda gajeta ili bracera ,srebrenkasto ljubičaste ili bijele boje sa dva treperava  jedra i kormilom u ruci prelijepe žene , tek toliko da se osjeti svježina  i iskonski mir tihe jadranske noći.

Sada za trenutak ostavimo snove o moru , gajeti i pogledajmo sliku u njenom izvornom značenju.

Jednostavno, posmatrač ima osjećaj da se iza slijedećeg zatona, iza slijedećeg morskog prostranstva, iza slijedeće maglice ili zviježđa naslućuje i izvire  novi niz neizrecivo lijepih sekvenci koje grade beskonačnost.

Tehnika stvaranje iluzije beskraja ,kombinovanjem nijansi „hladnih“ boja : ljubičaste i plave, pa čak i zelene  , koje su u biti  vrlo statične , i njihove pretvorbe u toplinu , iskričavost , promjenjivost , dinamiku  i reverzibilnost „foto“ selvenci koje tvore  i vode sliku u   krajnju jednostavnost , je dovedena do savršenstva,raspršivanjem beskončnog niza sićušnih zlatnih iskrica koje sjene „oblake“ zvijezdica i zviježđa.

Odjednom , kada dođete do daha ,shvatite da beskonačnost dobija jasne obrise. To je univerzum , koji se u stvarnosti ne može pojmiti,ali u Yosseminoj slici on je jasno definisan.

Kao što vidite , Yossemin ne gubi vrijeme u lamentiranju nad realnim svijetom.Za nju je on nepodnošljiv i bolan.Ona ga je morala srušiti,odbaciti ,poderati na parčice i stvoriti svoj idealni svijet , a koji u svojoj nadnaravnoj jednostavnosti i savršenstvu  nema ni jedne jedine pukotine , ni najmanje  greške.

Ono što posebno fascinira je to što se  estetske vrijednosti ne utiskuju direktno i konkretno,već se sekvence indirektno ,povezanim nizom utisaka i otisaka evociraju u oku posmatrača . To je čitav jedan koloplet simbola i sekvenci koji bljesnu kao jedinstvena slika , ponovo sastavljenog ,prelijepog,  gotovo idealnog  svijeta , koji peristira tamo negdje u  Beskraju .

Činilo  nam se da smo vidjeli sve ono najbolje  što je likovna umjetnost mogla dati , ali pred  opusom beskonačnosti čudesne Yossamin ( i drugih djela  sa kojim ćemo vas neki potonji put upoznati) , shvatimo da je ona jedna od začetnika/ca nove ere u slikarstvu , koju ćemo nazvati apstraktni impresionizam sa natruhama ličnih ekspresija.

Nismo vidovnjaci , ali znamo , još mnogo čudesnih i nestvarnih slike beskraja ,Mora Jadranskog i jedrenjaka, i drugih čarobnih nizova i svijetova će nenadano isplivati na pozornicu likovne umjetnosti.