Category Archives: Indexi i gosti

Prkoseci tako godinama smjelim

Zivjeli smo srcem jednostavne dane

I bilo je nebo rascvjetanih zvijezda

I daleka jedna, izazovna cesta, I mi I nas dvoje.

I tom svijetu je to puno cudnih stvari

Mi smo mozda duso dali srce svoje

Jer toliko rijeci ljubavi smo znali

Pa kako to danas da smo tako sami,

I mi I nas dvoje?

Kako to da danas

Ja vise ne znam

Ni gdje si, ni s’ kim’ si,

Sto mislis sto sanjas?

I ne samo misli

I ne samo snove

Ja sad’ vise ne znam

Ni haljine tvoje.

I ko ima pravo da nam sudi sada,

Kad’ se rijeka, nasa, prelila u more

Gdje tolike ladje usamljene plove

I idu bez cilja, ne znajuc’ za snove

I mi I nas dvoje.

Kako to da danas

Ja vise ne znam

Ni gdje si, ni s’ kim’ si,

Sto mislis sto sanjas?

I ne samo misli

I ne samo snove

Ja sad’ vise ne znam

Ni haljine tvoje.

Idi sad, druže moj

ljubav i pozdrav mi odnesi mojoj ti

putu mom tu je kraj

umoran ovdje ja ću stati, želim mir

Kad ne bude mene

kad me skriju paprati, travke i šaš

kad ne bude mene

ljubit’ ću je pjesmama svojim i tad

Ref.

O reci mi njoj

da je tako prolazno sve

kao ptica let

samo nju da volio sam ja

jer je za me bila sav svijet

crveni moj cvijet

Idi sad, druže moj

ljubav i pjesmu mi ponesi mojoj ti

dalje sad mogu sam

počinak ovdje ja ću naći, idi ti

Kad ne bude mene

kada dodju drugi dječaci k'o ja

kad ne bude mene

reci da ču ostati sa njom i tad

Ref.

Da sam ja netko

pozvao bih sve djecake

dao bih im igracke

i pustio ih da se cijeli dan

igraju i jure

Radili bi divne stvari

prekratki bi bili dani

voljeli bi svoje skole djaci

da sam ja netko

Svim majkama bih izbrisao bore

ucinio da ocevi ih vole

davnu ljubav da im vrate

i da mirno zive svoje sate

da sam ja netko

Ref.

Ne bi, ne bi, ljudi zivot proklinjali

sve bi ruze zeni poklanjali

kako bi se zivjelo i kako bi se voljelo

i kako bi dobro bilo

kako bi se zivjelo i kako bi se voljelo

i kako bi dobro bilo

da sam ja netko

Sarajevo Grad čednosti u plamenu

Ulica prkosa

Na plavom štitu s ljiljanima zlatnim

donose još cvijeća pale buket svijeća

ulica ćutanja prkosna od tuge

suze sa svijećama liju polje duge

Ulicom prkosa krvlju posvjećenom

čuti se o danu plavim osvećenom

pamtit će do vijeka ulica inata

ulica gdje cvatu ljiljani od zlata

Ulica ćutanja prkosna od tuge

suze sa svijećama liju polje duge

ulicom prkosa krvlju posvjećenom

pamti se o danu plavim osvećenom

Pamtit će do vijeka ulica inata

ulica gdje cvatu ljiljani od zlata

Krajolik nad Modrom rijekom

  Zemlja svjetlosti

Nevinost bez zaštite

Predvečerje

Bilo je to vrijeme ruža

što rasle su za nas draga

kad smo prvo cvijeće brali

kad smo samo samo znali

za sunca sjaj ja i ti

govor cvijeća šapat taj  m

ti i ja tad smo znali sreću nać

Bio je to svijet stvoren radi nas

bila si ti zbog koje svitaše dan

bila si ti i bila je ljubav sad zanam

da bila si ti sav život moj

bilo je to vrijeme ruža

što rasle su za nas draga

kad smo prvo cvijeće brali

kad smo samo samo znali

za sunca sjaj

I pad je let,
i pad je let
ljudi su dio cuda
koja se zovu luda
takav je svijet,
takav je svijet.

I pad je let,
i pad je let
ako smo svi u padu
onda smo svi u letu
takav je svijet
takav je svijet.

I pad je let
i pad je let
covjeku nije dosta
sto moze preko mosta
hoce sve,takav je svijet
cudan svijet.
covjeku nije dosta
sto moze preko mosta
hoce sve,takav je svijet
cudan svijet.

I pad je let,
i pad je let
i pad je let
i pad je let.

Na dlanu cvijet

Na dlanu dažd

Na dlanu led

A ti

Ti samo brineš za svoje

bez brige (2 puta)

Na dlanu cvijet

Na dlanu dažd

Na dlanu led

A ti

Ti samo brineš brigu svoje

bez brige (2 puta)

Neko je upalio crveno svjetlo

Nekom od nas dvoje ponestalo je daha

Vodecem cilju nase ljubavi

Prethodila je igra znali smo joj kraj

Bila si nekad moje jutro moj dan

Sve one misli koje dodju pred san

Ponekad vjerovah da beskrajno je sve

I sjaj kojim zracis onaj sjaj nikad ne mre

Onih sam sati s tobom djelio svijet

Pamtio sam dugo jednog leptira let

Sad nasa pisma sva pretvorena u prah

Raznesena vjetrom lete svud kroz noc

Neko je upalio crveno svjetlo

Nekome od nas dvoje ponestalo je daha

Nije bilo suza sve se izmjenilo

Prijatelji samo ostali smo mi

Bila si nekad moje jutro moj dan

Sve one misli koje dođu pred san

Ponekad vjerovah da beskrajno je sve

I sjaj kojim zracis onaj sjaj nikad ne mre

Onih sam sati s tobom stvarao svijet

Pamtio sam dugo lednog leptira let

Sad nasa pisma sva pretvorena u prah

Raznesena vjetrom lete svud

Lal la la la….

Kud su posli mekih krila

tihi andjeli

oni sto su nas dotakli

jedne jeseni

Gdje je pao moje duse

cvijet prkosni

kome trebam sad ovakav

hajde, reci mi

Bol moja nije, ni od boga

ni od sotone

samo pjesma jos me drzi

da ne potonem

Nitko citav nije mogo

ovo smisliti

da sa tobom, ni bez tebe

ne znam zivjeti

Ref.

Opila me jedna jesen

jedan pogled

stih zanesen

i od tada zivim tako

Boze, grijeh je reci kako

Moja ljubavi

ti oprosti mi

Gdje je pao moje duse

cvijet prkosni

kome trebam sad ovakav

hajde, reci mi

Bol moja nije, ni od boga

ni od sotone

samo pjesma jos me drzi

da ne potonem

Nitko citav nije mogo

ovo smisliti

da sa tobom, ni bez tebe

ne znam zivjeti

Ref.

Moja ljubavi

ti oprosti mi