Dobro jutro Nevjesto
Krhka ružo moja
Sanjah da si usnila lijep i okrepljujući san.
Zaboravila si ga.
Ja ga zapisah , jer svaku noć bdijem pored tebe.
Držim te za ruku.
Samo jedan poljubac, kao dašak lahorca
ti utisnem međ tršnjine usne.
Volim te mila.
Tako si lijepa, nježna.
Budiš u meni blagost i milinu.
Pored tebe nemam ni juče , ni danas , ni sutra.
To nije dio mene.
Ni dolazaka ni odlazaka
I moja ljubav nikad ne umire.
Odričem se svega osim nje.
Sa tobom Mila , imam sve.
Svo ono vrijemne za koje sam mislio da je izgubljeno,
da ga nema.
Sa tobom dobijam sebe.
Ti si ljubav koja rađa.
Ti si izravna Evina kći.
Nije bilo generacija između vas.
Ona te rodila.
Ti si mene rodila.
Ja sam tvoj sin i tvoj ljubavnik.
Ja nisam Edip i neću oslijepiti,
jer ne žalim što volim svoju majku kao Ženu
i želim je kao Nevjestu svoju.
Ti si Mila i sestra moja .
Jer i mene je majka Eva izravno rodila.
Zato sam tvoj brat.
Ne stidim se što volim svoju sestru
i hoću da vodim ljubav sa tobom,
da mi budeš Žena.
Evina izravna djeca nisu počinili incest,
Voljela su se,
slobodno nesputano.
Imati , majku tijelom i dušom
u ta prastara vremena je bila čast,
koju majka nije poklanjala svakom sinu.
Ne znaš ti Mila,
vjerujem da ne znaš,
volio bih da ne znaš kako je to, koliko boli ,
voljeti majku i sestru, poštovati ih kao samo Nebo
a željeti da ih imaš kao Žene ,
jer drugog izbora ti Sudba nije ostavila.
Voljeti Princezu , djevu ,
Tebe Mila,
Nema vremena,
Nema prostora,
samo biva
samo boje
samo ljubav
svuda oko nas ,
u nama
zapisano od Iskona
lepršaju kao kazna
kao blagodat
kao grijeh
kao zavjet
kao vječnost koja nikad ne zamire
