X.Poglavlje
PRAŠTANJE
Lebde sjećanja
Muk muči
Tišina tišti
Ali ne!
iako
noć je ušla u nas
i svud mir je oko nas
sad kad nema Pjevača
sad kad nema Indexa
a kad ne bude ni nas
o’ kada dođu neki drugi dječaci
ko’ mi
uvijek
kliktaćemo – svijetu
za čitav svijet
kliktaćemomo moru
od bola
do pola
od tuge
do neba
do sunca
do zvijezda
i dalje
i sve dalje
i još više
i od srca
do putanja i maglica
do
Boga Jedinog
Do Gospoda.
Ustaću ja na njih
Veli Gospod nad vojskama,
vavivlonu zatrću ja ime i trag njegov
I sav narod i potomke njegove,
govori Gospod.*
Gospod
Svemogući-Dobročinitelj
Gospod
Mudri – Pravedni – Milostivi
Najveći Oprosnik
Koji nas uči
Moli
Koji nam reče
Ima da volite
Morate da praštate.
Oh, my Lord
Oh, my Lord
„Oče,
oprosti im“
( ruke i duše – krvave)
„jer ne znaju šta čine !?“
Pjesma – Pjevač – Indexi –Mi
I kad nas ne bude više
Amanet.
Kao i uvijek
Blaženi čista srca Ruke pružamo Ljubav je sve što želimo…
Ruke trebamo ruke praštamo ljubav ljubav ljubav …
Pjesma smo mi-ja i ti –malena baš zato sve što želimo je ljubav…
Veseli-ljubavi predani-predivni jer sanjamo voljeti nekog…
K'tomu u snu neko veče
dobri Serjoža nam reče:
„Tih godina smo mi sve voljeli
a tako malo su voljeli nas.“
il’ nešto slično
baš o nama lično
Oh- my Lord
Oh- my Lord
Nema Boga do Tebe
Ja Jesam Jedinog.