Erik Lindegren – Arioso

Negdje u nama uvijek smo skupa,
negdje u nama nikada ne moze pobjeci nasa ljubav
negdje
o negdje
svi su vlakovi otisli a svi satovi stali:
negdje u nama uvijek smo ovdje i sada,
uvijek smo ti do stapanja i zamjene,
iznenada smo cudo cudjenja i promjene,
val sto se rusi, vatra ruza i snijeg.
Negdje u nama gdje su kosti izbijeljele
kad je popustila zedj istrazivaca i sumnjaca
do zanijekanog sklizanja
do zapecacenog napustanja
o oblace utjehe!
Negdje u nama
gdje su njihove kosti izbijeljele a cudesa se sastala
dize se daleka izvjesnost kao talasanje talasanja
zrcalis nasu daljinu kao talasanje daljinu zvijezde
zrcalim nasu blizinu kao talasanje blizinu zvijezde
san uvijek skida masku i postaje ti
sto se u bolu od mene odmice
do ponovnog povratka
do ponovnog povratka meni
sve vise i vise u nama, sve vise i vise ti.