Bleki – Sjećam se , progoni me slika njena

 

 
 
 

Prošlost  se ne vraća

greške se plaćaju

ljubav niko ne krpi

ni za šaku zlatnika

 

sjećam se

progoni me slika njena

krhka je ko čaša od kristala

kad nestane jantara i žada

 

sada pokisao stojim

ispod trešnjinog stabla

kiša pere tragove suza

dok muzika tanga

 

još uvijek srcem pleše

vrijeme je izbrisalo behare

Usud  je ubrao sve moje trešnje

i onu najdražu sobom odveo

 

 

 
 
 
 
 

											
Bookmark the permalink.

Komentariši