Jutro sa Blekijem – Opet sniježi milo moje

Kiša je bila obilna

spirala je sve tragove

što vode do tebe

više nije kao nekada

njuh ne pomaže

mirisi su zapeli u betonu

sjećao sam se kao gorila u cvijeću

njemu treba hrana a žao mu mirisa

dok sam gledao staklena zdanja

što niču i rastu do neba

zahladnilo je

sreća moja strah me visine

malo ću odocniti za tobom

oprosti mi i budi tiho

ovdje sniježi

kao i uvjek

snjegovi su sve kravaviji






											
Bookmark the permalink.

Komentariši