Jutro sa Blekijem – Dječija pitalica

 

Pitalo me dijete moje
a šta je ljubav
momenat ne snalaženja
neuko rekoh
ljubav to ti je
ah ljubav

Dijete ko dijete
samo pita i umuje
sebi odgovara

jel’ ljubav
kad voliš nečije oči
njihov sjaj i blagost
što izvire krhkost
puna čežnje
topline sanja

jel’ ljubav
usne nečije
sočne rascvjetane
i još ktomu
meke nježne
raspjevane

Jel’ ljubav
milovati nečije kose
lice bjelo
bjeklokost tijelo
grudi uzdrhtale
nabujale mirisave

Jel’ ljubav
ljubiti budući carski rez
nevidljivi ožiljak
na zaobljenom stomaku
više svile
što đardin krije

Jel’ ljubav
uranjati u tijelo
krasti rosu
djevičanskih ljubičica
njenog tijela
mile djevojčice

Jel’ ljubav
dražiti probijati
ubijati
kao da mrziš
njenu slast
i čast

Jel’ ljubav
kada si sretan
kad te nešto
u grudima steže
vazduha nemaš
na nebo pomišljaš

jer te čupa
jer te boli
jer te peče
pa ti muka biva
pa ti srce trepti
pa ti duša pjeva

Jel’ ljubav
kad snove sniješ
kad vrijeme stoji
kad srce rastanak sluti
kad neko plače
kad nerazum vlada

Jel’ ljubav
kad strast lebdi
kad sve boli
kada se neko voli
kad sve nestaje
a ljubav opstaje.

Osvrnem se nigdje djeteta
to srce moje šapatom lupeta.










											
Bookmark the permalink.

Komentariši