Oni jašu Mojsije harmonike baca – Deseta epizoda ( Treći dio )

Deba pameti poslije bolnice došo ,ali se  nije   promjenio.Podrugivo se sada za pet šest slonova  i sedam osam lavova odjednom,ali nikad više ni jedne pred drotovima nije progovorio.

Znao je da ga čekaju.pa instikte izoštrio.Kupio tamne naočale bez dioptrije i na njih  retrovizore ugradio. Sve misli da sa njima pametnije djeluje.Vidjeli ga šminkeri,pomislili neka nova moda i odjednom vas cijeli grad puna šminkera sa tamnim naočalama sa retrovizirom.Jedina je razlika bila što su šminkerske naočare  imale veliku dioptriju,pa su se šminkeri sudarali sa svačim,posebice sa banderama.

Deba ih natakario.Reko im  da je na zapadu moda ako zatamnoš naočare sa dioptrijom, šest i više, i na njih natandariš retrovizore.Retrovizori daju široki i svestrani fokus misli,a dioptrija prodiranje u bit problema bez pogleda na spoljni svijet.

Tog ljeta se Mojsije nešto ljutno na drotove;zbog Zlate odmurijao petnaest dana.

Nije ni zbog Zlate nego, zbog konzilija.Tako se on opravdavo.Oni svako malo u zatvor.Njemu se čini u inat njemu.Vazda zaglavinjaju kada njega nema.

Uvijek Dobri,Lenji ,Herco i Deba.Omu nisu dirali zbog đozluka,a imo pronicljiv pogled,a Baška Baša imo pune ruke posla ili šta li već ,pa im tada nije pravio društvo.Raspušćenica pun grad.Trebalo je sve to osvojiti i podmiriti.Blentovija skontala da mu je to osnovni životni cilj.E,vala,jes mu neki nijet!

Mojsije se čudio sebi.Ja,vidjelac pravi, a blentovije ne mogu prokužiti. Kad je prvi put posumnjao u sebe,kao da su mu moći oslabile.

Ovako je to počelo.

Prvi put zaglavio Deba isti dan sa njima,ali deset dekika  prije njih i ostao u apsu petanaest dana poslije njih.Ono izašli za par sati.To je ono kad su jahali konje.

Nije ni konje nikad jahao sa njima,ni za njima ,ni ispred ,ni pored njih,jebo ih pas.

To mu najmilija i najsočnija psovka bila.Druge nije imo.Osim jednom kada je opsovao.Jebo vam pas…

Nije sa njima ni lavove vodio na pišanje.To je ono kad su njih  četvorica drugi put otišli u zatvor.Deba opet osto petnaest dana ,a njih trojicu jopet pustiše nakon dva tri sata.

Valja sva  to  ispričati,malo poslije, Mojsije u radu čeka,a naoštrio se.

Nije se ni ligurama niz bob stazu spuštao sa njima.To je ono kad su oni treći put otišli u zatvor. Deba ostao zna se koliko vremena,a oni izašli poslije uobičajenog vremena.

Ovo se još nije dogodilo,ali on zna da će se dogoditi,jedan kroz jedan.On već vidi njih četvoricu kako se spuštaju ligurama sa nekim ženskinjama,điđi-miđi prije,pa điđi-miđi u i niz bob stazu.

I ovo ćemo ispričati kada bude vakat.I zna isto tako jedan na jedan;trojica će izaći ,a onaj konj jedan što nikad neće pameti doći , će opet petnaest dana u centralni otići.

Puco Mojsiju prsluk i za konje,i lavove i ligure i za zatvor.Nije ga briga ni koliko za rahmetli komarca što na slona kidiše.Bolan ,te ti apsane slijedile poslije sedmodnevnih điđi-miđi parti.

Konzilij poprimio moto od Sarajevskih Cigana:

-Nema fešte doli  džidži-midži takar od sedam dana.

Anterije još nisu bile bile prošlost,ali su se oni sve više udaljavali od nevinosti.Ona tek ponekad  bljesne ,kada neka nova ljubav u srce sleti   i prstom upire one bjeline i snove,što polako prolaze.tada oni plaču i ljubav vode.Ove neke nove ženke se čude,ali im ne smeta,jer dobijaju šta žele i što više nikad neće  od drugih dobiti.

Nebeski jahači to rade ,kao da nikad više anterije neće vidjeti.I ne rade to njima.To oni ljubav vode sa Proljećem, Zlatom,Frkom,Jelom Jelom Jelenom,Malom guzom,Kosom,Hanom, Ankicom ili nekim drugim mirisnim đardinom svoje duše..

Te djevojčice su se rađale da bi njihove ljube,žene bile, nalikovale su samoj ljubavi,snovima i cvijeću. Koliko mnogo cvijeća ima,koliko tisuće vrsta ih ima.Niko nikad spoznati neće.Koliko boja, mirisa i valera svega toga,još manje je moguće dokučiti.To bi bilo isto kao zvijezdice  i njine sestrice brojati.Svaka od tih djevojčica je  jedna prekrasna maglica.Imale su samo jednu jedinu manu.Zov majčinstva.Neka.Tako treba.To je najdivnija i načudesnija mana ljubavi.

Bog Milosni je žene obdario ljepotom i sjajem da bi im ljubav muževa darovao.I njihovu njima.

Nikad niko nije čuo za zov očinstva.Njega, muškarcima majčinstvo neuslovljeno poklanja.

Išlo Debu tih petnaest dana centrale ko budalu novine.I tri mjeseca bolnice ,čudo jedno.

Drugi put u bolnicu išo kad je Dobri ležo na maksilofacijali zbog papiloma lingve.Debi neko objasnio da je to neki piklić narasto na jeziku.

Za njim prvo Mojsije,ima šuhu da ima papilom lingve.Doturi ništa ne vide,ali čuli da je Mojsije prorok ,pa ga prime.

Čuli Deba i Herco da je Dobrom  i Mojsiju krenulo ko budalu novine  i otišli da ih  zavedu među pacijente.

Našla se ona ista hablečina koja je Mojsija primila.Herci već tada bol duše iz nosa virila.Prozove ga doktor,ustane Herco  i u ordinaciju.Deba za njim,doktor ga zaustavlja i kaže jedan po jedan.Deba se zavali u smjeh,sliježe ramenima i izlazi.Gleda ga doktor i sam sebi kaže:

-Joj budale,ljudi moji.

To mu  je jedina pametna tog dana bila.

Pita hećim Hercu šta mu je.On odgovara da ima slabo srce i pokazuje nalaze.Ono crno na bijelo dva puta ga hercika strefila.Naglašava da ga svako malo herc strefi,naročito kad Lela Jela Jelena safirli anteriju obuče.

Pita ga doktor  kakve veze imaju anterija i srce.Nikakve, kaže Herco ali njega srce uvijek hekne, kad vidi  Lelu Jelu Jelenu u safir anteriji.

-Što ona ne promjeni safirli i ne obuče drugu.

-Promjeni ona,ali njega srce onda ne strefi.

-To je dobro .-kaže doktor.

-Nije Leli Jeli Jeleni dobro.

-Kako joj nije dobro?

-Zato što onda nju strefi srce.

-Zbog čega nju strefi srce.

-Zato što mene nije strefilo srce.

Doktor ovo ne može razumjeti pa ga jednostavnije pita:

-Ajde ti meni sve polako ispričaj da je to mogu razumjeti.

Herci drago što on obrazovanijeg od ,većme sebe može  nešto naučiti,pa objašnjava,polako i po redu.

-Lela Jela Jelena ti je moja djevojka.Kad joj se primerači, obuče biserli haljinu i mene srce strefi.I sve je u redu.Jes,ja kasnije moram kod hećima,ali šta se može,naviko ja.Ona bi da me poštedi i  ne obuče biserli haljinu i mene srce ne strefi,nego nju srce strefi.Kontaš dotur.

Doktor ne konta,ali kaže kontam.Herco zna da ga hablečina ne razumije i nastavlja.

-Nju herc strefio zato što mene nije strefio,eto to je tako jednostavno.A to mu znači da takara ni i onda nju strefi srce.Ne može joj srce bez takara disat.Zato ti ona uvijek obuče biserli anteriju i mene srce uvijek strefi.

Doktor zino ko peš,ulazi Deba bez kucanja i još se baildiše od  od smijeha i kaže:

-A dotur,ne mere ga čovjek ništa skontat.

Bookmark the permalink.

Komentariši