Jednom je neko od konzilija natakario Lucu ,sekretaricu onog Julija Wolfa što je drmo supom. Nije htio ,ali moro Srela ga Luca slučajno u gradu,nije ga poznavala.Baš je nešto gadno zasvrbilo.Nije da svrbi, gori ko planine poslijeposlije vulkana..Gospodična uvijek nacifrana bila.Ide ponosno uzdignute glave ,a dolje je svrbi toliko ko da ima svrab u petoj fazi.Dođe joj da vrišti.Ali nije svrbež tek tako sam od sebe nasto.Jok.
Kad se Luci neko svidi ,ona ti svaki dan dvojicu u apsanu šalje, dok ne dobije onog pravog.Ima da ga ima ili ima da ga ima,treće nema.Dobra u svakom pogledu bila,a voljela anamo ono i te kako voljela?Krvnički.Tako je narod olajavo.
Nećemo detalje :ali tu je i perje i kože letjela.Ni sebe ni ikog nije štedjela.Znalo je tu i oguljenih glava pasti.Ni Mujin majmun to ne bi bolje izveo.Zato ona u apsane slala sve,ali ni jednog od kolegija.Nikad ljubomorna nije bila.Znala šta se u gradu radi.Osim onog što se podrugivo.Taj joj na živce išao.Ona taman da zajauče ono joj mamo mamice; kad neki strašni lav joj zaurliče među ušima.I prekinu je u po posla.Dala da se stvar ispita.
Imala moć u supu,haman ko Wolf.Ako bi se neki jado,levat ili hablečina zaletio i osladio, a ne odradio kao Mujo kraljicu Tereziju ,nije mu gino pržun.Izbirljiva bila,haman k'o kraljica.Ako izgledom i stasom nije za garde, nije dobar ni za Lucu.Od 15 do 90 dana zavisno od nezasluga.
Međutim , isto tako, kažu da se niko nije mogo pohvaliti da je povalio.Nije to zbog nekog straha ili đentlemenluka,već jednostavni nisu kružile priče.Tu je nešto bilo sumnjivo.Sa jedne strane se taslači ko kuja u tjeranju,sa druge je niko tako.
Vidio Deba Lucu.Znao je otprije,vidio joj noge kako su od zore do podneva izlazila iz onog malešnog auta.Duša mu zatitrala od pomisli na tu ljepotu.Nije se podrigno, nego uzdahno,nježno, čeznutljivo, hajvanski zablenuto.
Čuj,moliću vas lijepo;Deba zaboravio na podrigivanje.Kad je došo kući,podrigno se deba sa Bjelava :
-Nije ti neka kazna Luco.
Pet u cugu rikno i predevero;da ga ona čuje.Nije ga dopalo ono što se nado.Dopalo ga ono čega se nije nado.
Njoj uopšte nije bitno što se to o njoj pričalo i pričulo.Ima levata i ljubavnika.Levati misle da mogu, pa nagraišu.Ljubavnici znaju da mogu čak i više nego što mogu,:takare i ginu i čast ne daju,ako treba i ponovo,ali u zatvor ne idu.Pametna Luca bila imala pet anterija.Joj ljudi moji ne zna se koja je krcatija i koja se više biba.
Samo opet niko ne zna kako anterije izgledaju.Čak ni zaprisegnute tračaruše,sufijke i sihiraste hodže.
U momentu onog svrbeža ,prolazio pored nje onaj od konzilija.Ovdje usud nema nikakvu ulogu.Usud uvijek djeluje kad svrbež mine ili ne mine.
Ona lagano vrisnu : Upomoć.
Kad Luca vrisne ,to nije glas, to je Maršalovo pojačanje od 220 w.
Plavac doleti. Drot se za šapku se jednom rukom drži,a drugom za pendrek. Gdje gori.Ona ga opauči,gdje će gospođa nasred ulice drotu blentavom govoriti gdje gori.Ne bi on to shvatio.Vodi onog u apsanu.Reko Wolf da ga ja ispitam.Nasamo;ima neke povjerljive informacije,niko ne smije čuti.
No,to je zapisano u jednoj drugoj bajci,pa ćemo pustiti da ona o tome priča.
Mi ćemo samo kraj penijeti,jer smo čuli da ima ljudi da prvo čitaju kraj neke priče,pa onda počnu od početka.Pametni ljudi.Kako ćeš neupućen čitati šta će se desiti?
Čuše Lucu kako zajauka : Joj, mamo mamice.
Nikad se iz grudi ženske visoko rangirane drotovske sekretarice nije prolomio takav krik bola i očaja.
Izlazi Luca,obučena ko prava žbirica.
Crni lakovani kožni đački kačket,nalik kapetanskoj, ispod koga viri plamena oblajhana kosa.Bakam lice,duge zasjenjene oči i rubinove usne stišavaju reflektorski osmijeh od uha , do uha.
Crni kožni mantil ne baš po pravilu službe.Nešto je kraći,strukiraniji i utegnutiji.
Kraći da istakne noge što se iz ramena rađaju i u mrežastim crnim najlonkama blješte tako da se tamne naočale protiv pomračenja sunca moraju nabaciti i oči od ljepote zaštititi.
Utegnutiji da se jedre,okrugle bista grudi na razlete i gledaoca ne ošamute,raspamete i obeznane.
Strukiranija i diskretno izvezena tamnijim i svjetlijim nijansama crne svile da podsjeti dunjaluk da je to njena crna, udovička anterija.Jer prava žena umire pjevajući sa osmjehom na licu kada srce ili medne usne na ljiljan nabija.To poručuje ona knjiga o pticama,ne mi.
U toj ili nekom drugo kita'bu o pticama još piše i da ima njaka druga ptica koja se ubija ,ali se ni na šta ne nabija dok umire.Ubija se da bi se jopet rodila i ponovo na nešto nabijala.Eto šta ti je nauka skontala.Neka se nabija da bi umrla,druga se opet ne nabija,pa umire dabi se rodila ,da se nabija.
A jopet ,neke se nabijaju, ali ne umiru.I opet se nabijaju ,i nikako ne umiru.Ne moš’ se snači,nisi pametan.Ne pristaje ti ništa drugo nego nabijaj,sigurno ne'š mašiti.Ako mašiš , e ond asi nagrajiso jer se upisa u levate.
Ne može ćovjek ništa uhavizati.Joj ludih ptica ili još huđe nauke.Samo bi se nabijali.Aman ko Luca i ubačeni elemenat.Ali oni pametni ; oni se nabijaju i izdišu,ali ne umiru.Nisu ahmaci ,mrijeti dok se nabijaju.Ako ih prekine srce ,prekine.Tu se ne može ništa učiniti,samo pomisliti : i od ljepote se može mrijeti i onda spokojno riknuti.
Reče jednom Mojsije prijateljski nastrojenom ,ali stvarno obrazovanom i pametnom policajcu,onom Esi Mulhasanoviću skoro pa naša raja:
Jebo te bjeloglavi sup.Mislio se izvući na lešinare.
Čovjek sa zvijezdom na ramenu puko od šege, pa otišao.
Deba zino i zamislio se.Nikako ne može da ufrštulji i čemu je fol.Moro jeprobat to lično ispitati.Zna on ,bez muke nema nauke.Prišo nekom drugom drotu i podrigno se:
-Jebote crnoglavi SUP.
Uvijek mislio orginalnost prije svega.Drot puko od šege.Kad se presto smijati , za pendrek,dvije tri vaspitne,onako drotovski,krvnički po bubrezina, pa u Debu u bajbokanu.
Osta Deba petnaest dana u Centralnom.Nikome se nije javlja.Pomalo pišucko krv.Nije stigo da se ikom javi ,čitavo vrijeme konto gdje je pogriješio.Skonto.
Izašo iz centralnog i onom drotu pravo u stanicu i sa vrata se dere:
– Jebo te bjeloglavi sup.
Drot se razvali od šege.Deba taman da bude zadovoljan sobom,a drot vaspitnu u ruku i hek , onako krvnički,drotovski po beubrezima,sada tri četiri puta.
Deba novu rundu,petnaest dana.Promokrio Deba krv ,ko da se olovkom ponovo počeo u nos spucavati. Prođe mjesec niko ne zna gdje je.On se nikom ne javlja,konta gdje sada pogriješio. Nije mogao dokučiti.
Izađe on iz centrale,menstruacija ne prestaje.Jest manje je obilna i manje ga bubrezi bole,ali ne popušta ni bol, ni krv. Debu nikad ništa nije moglo zaustaviti.Kad on nešto nanieti tako mora biti.Opet pravac kod onog drota i pomirljivo će:
-Reci mi jaro,matere ti žive, gdje sam pogriješio.Ajd’ prvi put razumijem.Ja htio orginalan i različit od Mojsija biti.Drugi put sam od riječi do riječi sve isto ko Mojsije kazo;a ti mene hek,još jače nego prvi put,pa opet u centralni.
-Kao prvo , nisam ti ja jaro. Ja sam drug ili organ,kako ti volja.Kao drugo,nisi oni akcenat stavljo gdje treba, to garant,kao treće nisam te vaspitavao zbog toga,nego zbog tvoga podrigivanja.Čitav grad nas noću zove i budi zbog tvog hrkanja i podrigivanja u snu.Ne može se čestiti policajac, čestito naspavat. Pala odozgo direktiva,ženskog je roda,prvi put kad nešto policajcu zucneš,makar to samo „a“ bilo,hek vaspitna dva tri puta,pa u bajbok.A ako šta opet porogovoriš postupak ponoviti,koji degenek pride dodati.
Pa se razvali od šege ,pa hek pet šest puta po bubrezima.Deba se bio mnogo razgovorio.Ovaj put je dobro prošo.Nisu ga odveli u centralni nego u bolnicu,osto tri mjeseca.Izvadili mu slijepo crijevo na zdravo.Morali drotovi zabašurit krvave bubrege.
Deba tada bio punoljetan, a nije radio i morao od Muste pjane sa Višnjika posuditi knjižicu. Ovaj dobar i uvijek pijan čovjek bio.Knjižica mu nikad nije trebala.Jebo knjižicu, kad imaš šljivu.Doktori su „ibretili“ kako četrdesetogodišnjak“ izleda ko dvadesetogodišnjak,a Debi drago što tako dobro izgleda.
Jeste da je glavnog doktora Semiza poznavo.Svi ga mi znali. Živio u Derebentu aman do Himzarine.
Himzarina je spoj sa Čapajevom,Jelene Vitas i Sumbul Avde pravila.U tim ulicama konzilij živio i iz njih na jahanje kretao.
Četiri se ulice na jednom mjestu spajale.Pravi mali trg.Samo još jedna mahala u gradu ima taki spoj.
Puco prsluk Semizu za Debu.Mogo bi ovaj dvaput riknut što bi mu on otfikario crvuljak na tuđi papir.Milicija mu naredila; fikari nepotrebni crvuljak.Bojala se da se bubrezi ne otkriju.
Nedugo zatim Mustu napalo slijepo crijevo.Semiz ga nije htio otvarati zato što je upapirima pisalo : Crvuljak otfikaren,to znači da Musto nema slijepo crijevo.Znao Semiz i Mustu i Debu,ali htio malo takariti Mustu i uplašiti Debu.
Musto nije mogao dočekati kraj šale i od uplale bubrega rikno.Njegov crvuljak Debi operisali,krvavi Debini bubrezi njemu dohakali.Nikom ništa.Jadni Musto nije imao protekcije kod drotova ko Deba.Njemu je poetičnije bilo umrijeti od tuđih bubrega ,nego od ciroze vlastite jetre. Što ti je medicina.I kada se zbuni nekom dohaka.